Petnaest minuta nakon polijetanja stigao je poziv guvernerki Narodne banke Srbije, milioni dolara vrijedne zlatne poluge, namijenjene trezoru u Beogradu, ostale su na pisti jednog švicarskog aerodroma.
U zračnom teretnom saobraćaju, uprkos izuzetnoj vrijednosti poluga, svježe cvijeće, hrana i druge lako kvarljive namirnice i dalje imaju prednost. „Ovo smo naučili na teži način“, rekla je Jorgovanka Tabaković na jednoj konferenciji krajem prošle godine.
Srbija je među sve većim brojem centralnih banaka koje ubrzano gomilaju ogromne zalihe zlata, preokrećući decenije konvencionalne ekonomske logike i podstičući rast cijene zlata usljed rastućih geopolitičkih tenzija. Dok Washington dovodi u pitanje nezavisnost američkih Federalnih rezervi, izazivajući nervozu na finansijskim tržištima, cijena je ove sedmice skočila na rekordnih 4.643 dolara, odnosno 3.463 funte po unci, a analitičari procjenjuju da bi ove godine mogla probiti granicu od 5.000 dolara.
Kako Donald Trump razara globalni poredak zasnovan na pravilima, zvanične institucije, kao i privatni investitori, grčevito kupuju zlato, udio ove imovine u deviznim rezervama centralnih banaka udvostručio se u protekloj deceniji i sada prelazi četvrtinu ukupnih rezervi, što je najviši nivo u gotovo 30 godina.
Iako to dijelom odražava nagli rast cijene poluga, stručnjaci kažu da centralne banke pune svoje trezore i kao vid osiguranja u nestabilnom svijetu. Mnoge također ubrzano vraćaju zlatne rezerve koje drže u inostranstvu i smanjuju izloženost američkom dolaru.
„Geopolitički smo se pomjerili od Pax Americane ka globalnom neskladu. Kada vidimo šta Sjedinjene Američke Države rade, to je zakon džungle“, kaže Raphaël Gallardo, glavni ekonomista u kompaniji za upravljanje imovinom Carmignac.
„Investitori, privatni i državni, vjeruju da njihove strateške rezerve više nisu sigurne u dolarima, jer mogu biti zaplijenjene preko noći. Dolar gubi kredibilitet kao nominalno sidro globalnog monetarnog sistema, jer Federalne rezerve gube kredibilitet, a američki Kongres gubi svoj.“
Zvanične rezerve su ključni dio globalne monetarne slagalice. One podupiru nacionalne valute kao svojevrsni sigurnosni fond i obično se sastoje od valuta poput dolara, eura, jena i funte, kao i od zlata, obveznica i imovine Međunarodnog monetarnog fonda. Koriste se za očuvanje povjerenja investitora i mogu se aktivirati radi stabilizacije deviznih kurseva u vremenima stresa.
Tokom većeg dijela proteklog stoljeća dolar je bio primarna rezervna valuta, podmazivač globalnih finansija i sredstvo razmjene u većini svjetske trgovine.
Historijski gledano, monetarni sistem je vezivao valute za vrijednost zlata, pri čemu su se zemlje obavezivale da papirni novac zamijene za fiksnu količinu zlata, odražavajući milenijsku opsesiju ovim plemenitim metalom. Međutim, veza dolara, a s njim i drugih valuta vezanih za američku valutu prema sporazumu iz Bretton Woodsa iz 1944. godine, prekinuta je tokom ekonomskih potresa sedamdesetih godina od strane tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona. Od tada devizni kursevi slobodno fluktuiraju na međunarodnim tržištima na osnovu ponude i potražnje.
Ipak, status dolara slabi, što odražava Trumpovo nepredvidivo vođenje politika, uključujući miješanje u rad Federalnih rezervi i krhke javne finansije SAD-a, kao i spremnost Washingtona da koristi ekonomske sankcije. To uključuje i ciljano zamrzavanje rezervi ruske centralne banke nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu.
Ipak, dolar je oslabljen, ali nije nestao. Sa oko 66 posto ukupnih rezervi centralnih banaka prije deset godina, njegov udio je pao na oko 57 posto. Ekonomisti kažu da je razlog nedostatak jasne alternative. Druge fiat valute, poput funte, eura, jena ili juana, nemaju globalni obim. Kao posljedica toga, institucije se okreću zlatu, najstarijem pouzdanom čuvaru vrijednosti na svijetu.
Kao ilustracija, u junu prošle godine, potaknuto rastom cijene poluga, zlato je preteklo euro i postalo druga najvažnija rezervna imovina na svijetu, odmah iza dolara.
„Ne postoji valuta koja bi zamijenila dolar. Zato zlato sija po inerciji“, kaže Gallardo. „Ljudi se vraćaju onome što je britanski ekonomista John Maynard Keynes nazvao ‘barbarskim reliktom’, jer ono nije ničiji dug.“
Prema istraživanju koje je za Invesco proveo među 50 centralnih banaka, oko polovine planira povećati udio zlata u rezervama. Dvije trećine također planiraju premjestiti zalihe poluga koje drže van svojih granica nazad u domaće trezore radi sigurnosti.
„Zlato je oduvijek bilo krajnje sigurno utočište. U vremenima političke neizvjesnosti i nestabilnosti vidimo skokove potražnje za zlatom kod centralnih banaka. To je oblik zaštite i posljednja linija odbrane ako tradicionalne fiat valute zakažu“, kaže Rod Ringrow, direktor za zvanične institucije u Invescu.
„Posljednje četiri godine obilježila je potpuna militarizacija rezervi, nakon sukoba između Rusije i Ukrajine. Centralne banke su počele razmišljati o tome i pitati se, ako želim zlatne rezerve, da li mi je ugodno da budu u zemlji ili u drugim depozitima. U tom pogledu vidimo promjenu obrasca.“
Historijski, mnoge centralne banke držale su svoje zlatne rezerve u Londonu, Švicarskoj i New Yorku, centrima globalne trgovine zlatom, sa dugom tradicijom političke i ekonomske stabilnosti.
Banka Engleske je najvažnije svjetsko čvorište. Opslužujući oko 70 zvaničnih institucija širom svijeta, njeni trezori duboko ispod londonskih ulica sadrže oko 400.000 poluga, vrijednih više od pola biliona dolara.
Pritisak da centralne banke vrate svoje zlato, kao i poteškoće koje to može uključivati, nedavno su došli u fokus. Venecuela ima poluge vrijedne oko dvije milijarde dolara zaključane u Banci Engleske, kojima ne može pristupiti dok britanska vlada odbija priznati režim u Caracasu. Rusija je također zaprijetila Belgiji, gdje se nalazi većina zamrznutih ruskih deviznih rezervi.
Uz Srbiju, među zemljama koje su nastojale vratiti svoje zlatne rezerve su Indija, Mađarska i Turska. Poljska je vratila stotine tona zlatnih poluga koje je transportovala u London, Sjedinjene Američke Države i Kanadu tokom izbijanja Drugog svjetskog rata.
Tokom 2010-ih Njemačka je bila rani pionir repatrijacije, pod političkim pritiskom da vrati hiljade tona poluga iz Sjedinjenih Američkih Država i Francuske, gdje su njene rezerve bile premještene zbog straha od sovjetske invazije tokom Hladnog rata.
Ekonomisti kažu da su zemlje koje najviše gomilaju zlato obično one koje su najizloženije geopolitičkim tenzijama. Kupovine centralnih banaka porasle su za 10 posto u godini do septembra, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, predvođene Poljskom, Kazahstanom, Azerbejdžanom i Kinom.
Peking je u kupovnom naletu, prikupivši više od 2.000 tona, za koje se procjenjuje da ga svrstavaju na šesto mjesto u svijetu, u pokušaju da parira Washingtonu. Ipak, sa više od 8.000 tona, smatra se da su Sjedinjene Američke Države svjetski lider, iako sadržaj trezora Fort Knoxa nije zvanično revidiran od 1953. godine.
Neke zemlje su krenule suprotnim putem. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva bila je značajan prodavac tokom mandata Gordona Browna kao ministra finansija Laburističke stranke krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih, prodavši 401 tonu zlata od ukupnih 715 tona, u vrijeme kada su cijene zlata bile historijski niske.
Neki ekonomisti vjeruju da bi kriptovalute mogle dobiti na značaju i konkurirati tradicionalnim valutama i zlatu kao rezervnoj imovini. Međutim, centralne banke su do sada pokazivale oprez prema nestabilnom i još nezrelom tržištu, gdje sigurnosni rizici i dalje postoje, a najstabilnija sredstva su ionako vezana za vrijednost dolara ili zlata.
Jonathan Fortun, ekonomista u Institutu za međunarodne finansije, kaže da, iako je zlato u usponu, a kripto bi moglo biti sljedeće, malo je imovine koja zasad može parirati dolaru, izvještava Guardian.
„Ne mislim da bi skidanje dolara s trona bilo glavna briga ako bismo došli do faze u kojoj bismo trgovali zlatom. To bi bio efekat drugog kruga, imali bismo mnogo drugih problema.“
