Ministar odbrane Yoav Gallant u četvrtak je izrazio svoju frustraciju i pozvao premijera Benyamina Netanyahua da “donese odluku” dodajući da ne smatra da bi umiješanost Izraela u Gazi trebala biti neograničena.
Zašto nam treba ‘izraelski plan’?
Jer Izrael kontroliše svaki aspekt palestinskog života kako u Gazi tako i na Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu, koje zauzima.
Svakim danom, sve manje i manje Gaze ostaje stajati, postavljajući sve goruća pitanja o tome koliko dugo izraelska vojska može nastaviti sa svojim opakim napadima. Šta planira da uradi kada se umori od bombardovanja i ponovnog bombardovanja male, opkoljene enklave?
U subotu je načelnik generalštaba vojske Herzi Halevi kritikovao Netanyahua zbog nedostatka političkog planiranja za nagodbu nakon završetka rata.
“Sve dok ne postoji diplomatski proces za razvoj upravljačkog tijela u pojasu koje nije (palestinska grupa) Hamas, morat ćemo pokretati kampanje iznova i iznova… da razgradimo Hamasovu infrastrukturu.
“To će biti sizifov zadatak”, rekao je, misleći na mitološkog tiranina Sizifa, vladara Efire, kojeg su bogovi kaznili da provede vječnost gurajući stijenu uz brdo samo da bi se ona otkotrljala.
Dakle… ima li Netanyahu plan?
Netanyahu je 3. maja objavio neke poslijeratne planove za Gazu na internetu, i oni su bili prilično dramatični.
Prema planovima, Palestinci u Gazi – više od 35.000 kojih je Izrael ubio u ovom ratu do danas – uživali bi neviđeni prosperitet.
Zacrtane su ogromne investicije, slobodne luke, solarna energija, proizvodnja električnih automobila i ljudi koji imaju koristi od novootkrivenih plinskih polja Gaze.
To bi se dešavalo u tri etape, od neodređenog “datuma pobjede” do 2035. godine.
Palestinci u Gazi bi vodili plan, pod nadzorom koalicije arapskih država – imenovanih u planu i u radijskim intervjuima s Netanyahuom kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Bahrein, Jordan i Maroko.
Politički, nakon što Gaza bude “deradikalizirana” i ratna trauma “zaboravljena”, ona bi se pridružila okupiranoj Zapadnoj obali, trenutno pod nominalnom upravom Palestinskih vlasti, i priznala Izrael kroz Abrahamov sporazum.
Izrael bi zadržao pravo da reaguje na sve što smatra „sigurnosnim prijetnjama“ koje dolaze iz Gaze.
Kada bude uspješna, shema bi se – saopćeno je iz ureda premijera – mogla “proširiti širom Sirije, Jemena i Libana”.
Je li se nekome svidjelo?
Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Abdulah bin Zayed Al Nahyan osudio je Netanyahua u nedjelju X, jasno stavljajući do znanja da Netanyahu nije konsultovao Abu Dhabi o svojim planovima.
تستنكر دولة لإمارات العربية المتحدة تصريحات رئيس الوزراء الإسرائي٪ٌ الإسرائيلي، حول دعوة الدولة للمشاركة في إدارة مدنية لقطاع الغزة القابع تحت الائلي
إذ تشدد دولة الإمارات بأن رئيس الوزراء الإسرائيلي لا يتمتع بأي صر؈لي بأي صر؈لي ذ هذه الخطوة, كما ترفض…
— عبدالله بن زايد (@ABZayed) 10. maja 2024
Prijevod: Ujedinjeni Arapski Emirati osuđuju izjave izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji poziva državu (UAE) da učestvuje u civilnoj upravi Pojasa Gaze, koji je pod izraelskom okupacijom. UAE naglašavaju da izraelski premijer nema pravnu sposobnost za ovaj korak, a država odbija da bude uvučena u bilo kakav plan koji ima za cilj pokriće izraelskog prisustva u Pojasu Gaze. UAE potvrđuju da će država, kada se formira palestinska vlada koja ispunjava nade i težnje bratskog palestinskog naroda i uživa integritet, nadležnost i nezavisnost, biti u potpunosti spremna pružiti sve oblike podrške toj vladi.
Ostale zemlje tek treba da komentarišu. Međutim, novinski izvještaji kažu da Egipat, Maroko i Ujedinjeni Arapski Emirati razmatraju prijedloge SAD-a za raspoređivanje neke vrste mirovnih snaga u Gazi, nakon što Washington prizna palestinsku državu.
Na domaćem planu, ni Gallant ni njegov kolega iz ratnog kabineta Benny Gantz nisu bili impresionirani Netanyahuovim planom ili njegovim dosadašnjim izjavama da razgovori o “dan poslije” ne mogu početi do “potpunog poraza Hamasa”.
Njihove izjave odražavaju frustraciju izraelskog političkog vodstva i mogu ukazivati na rascjep.
Da li je Netanyahuov plan uopće realističan?
Ujedinjene nacije su 2. maja procijenile da će obnova Gaze biti cilj najveći napor u posleratnoj obnovi Od kraja Drugog svetskog rata 1945.
Prema Programu UN za razvoj, oko 70 posto svih stambenih objekata je uništeno i, osim traume koju je doživjelo stanovništvo enklave, za obnovu bi bilo potrebno najmanje 40-50 milijardi dolara.
Nisu pronađeni troškovi za Netanyahuove planove, što otežava procjenu.
Da li je ovaj plan popularan u redovnoj izraelskoj vladi?
Ne toliko.
Netanyahu nadgleda neukrotivu koalicionu vladu, prepunu sukoba i podjela, a nisu svi zadovoljni svojim premijerom.
Neki članovi se zalažu za pregovore kako bi se zajamčila sigurnost preostalih zarobljenika u Gazi, dok drugi traže okupaciju i uništenje južnog grada Rafaha – koji je bio posljednji grad koji je još uvijek bio napadnut kopnom – iznad svega ostalog, čak i nastavak vlade.
Postoji li onda druga ideja?
Netanyahuov ministar nacionalne sigurnosti, krajnje desničarski provokator Itamar Ben-Gvir, prisustvovao je u utorak skupu ultranacionalističkih grupa u Sderotu, u blizini Gaze.
“Da bismo okončali problem (Gaze), kako se problem više ne bi vratio, moramo učiniti dvije stvari: Prvo, vratite se u Gazu odmah! Vrati se kući! Vratite se u našu svetu zemlju!
“I drugo, ohrabrite… dobrovoljni odlazak stanovnika Gaze… To je etički! To je racionalno! Tako je! To je istina! To je Tora i to je jedini način! I da, to je humano”, rekao je.
Prema organizatorima, oko 50.000 izraelskih doseljenika i ultranacionalista okupilo se da čuje kako Ben-Gvir i različiti tvrdolinijaši, uključujući neke iz Netanyahuove stranke Likud, govore o “dobrovoljnoj migraciji” stanovništva Gaze kako bi je naselili Izraelci.
U januaru je Ben-Gvir zajedno sa ministrom finansija Bezalelom Smotričem, ponovo sa nekoliko članova stranke Likud, prisustvovao Nagodba donosi sigurnost i pobjedu krajnje desničarske konferencije, također sa pozivima na obnovu ilegalnih izraelskih naselja u Gazi, povučenih nakon 2005. godine, i na “dobrovoljnu migraciju” njenog naroda.
Šta sad?
Bez obzira na to koji “plan” Izrael iznosi za scenario “dan poslije”, o njemu se ne može raspravljati ili razmatrati osim ako njegova vlada također ne razjasni šta smatra “pobjedom” koja bi omogućila zaustavljanje ubijanja.
Do tada rat i palestinska patnja rizikuju da se nastave bez kraja.
Datum i vrijeme objave: 2024-05-16 15:00:20
