Najgora globalna naftna kriza u posljednjih nekoliko decenija mogla bi postati veliki problem za američku centralnu banku, čiji se kreatori monetarne politike ove sedmice sastaju kako bi odlučili o narednim potezima za ekonomiju Sjedinjenih Američkih Država.
Rat predsjednika Donalda Trumpa protiv Irana doveo je do naglog skoka cijena nafte. WTI, referentna američka sirova nafta, prošle sedmice je nakratko dostigla 120 dolara po barelu, prijeteći da poveća cijene gotovo svega što Amerikanci kupuju. Istovremeno, skuplja energija mogla bi pritisnuti kompanije i domaćinstva, usporiti zapošljavanje i zakočiti ekonomski rast.
Ta dvostruka prijetnja, rast inflacije i slabljenje tržišta rada, gura zvaničnike Federalnih rezervi u gotovo bezizlaznu situaciju, upravo u trenutku kada Kevin Warsh, Trumpov kandidat za čelo centralne banke, čeka potvrdu u Senatu, u vrlo nezgodnom trenutku za svakoga ko zagovara snižavanje kamatnih stopa.
Federalne rezerve nisu se suočile s naftnim šokom ovakvih razmjera još od Arapsko izraelskog rata 1973. godine, koji je pokrenuo ozloglašeni period stagflacije te decenije. Ipak, američka ekonomija danas izgleda znatno drugačije, a centralna banka vjerovatno neće reagovati kao prije pola vijeka, kada su agresivna povećanja kamatnih stopa gurnula ekonomiju u recesiju, piše CNN.
Poređenje naftnih šokova
Kao najveći proizvođač nafte na svijetu, Sjedinjene Američke Države danas su mnogo manje zavisne od uvozne sirove nafte nego tokom ranijih energetskih kriza. Ipak, poremećaj na globalnom energetskom tržištu ovoga puta je veći, upozoravaju stručnjaci.
„Ukupna količina proizvodnje nafte iz Perzijskog zaljeva koja je trenutno blokirana zbog ovog rata mnogo je veća nego tada“, rekao je Nicholas Mulder, profesor historije na Univerzitetu Cornell koji istražuje ekonomske posljedice ratova. „Govorimo o oko 20 miliona barela, naspram približno četiri i po miliona 1973. godine, što znači da je ovo višestruko veći poremećaj.“
U oktobru 1973. Egipat i Sirija izveli su iznenadni napad na Izrael u sukobu koji je brzo eskalirao i na kraju uvukao i Sjedinjene Američke Države.
Arapske članice Organizacije zemalja izvoznica nafte obustavile su isporuke nafte zapadnim državama kao odmazdu. To je nanijelo ozbiljan udar američkoj ekonomiji, koja je tada bila snažno zavisna od strane nafte. Pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Federalnih rezervi Arthura Burnsa, kreatori monetarne politike oklijevali su da povećaju kamatne stope, tvrdeći da su faktori koji su tada podizali inflaciju, uključujući i naftni šok, uglavnom izvan dometa monetarne politike. Iako je centralna banka na kraju ipak podizala kamate, činila je to povremeno i nedosljedno. Ekonomisti danas smatraju da je upravo taj pristup, često opisan kao politika „stani pa kreni“, omogućio da inflacija postane ukorijenjena, a pritom nije značajno pomogao ekonomskom rastu.
Jedan ekonomista je taj stav sažeo u prezentaciji na jednom od tadašnjih sastanaka Federalnih rezervi posvećenih kamatnim stopama. „Pitanje je može li ili treba li monetarna politika učiniti bilo šta kako bi suzbila trajnu preostalu stopu inflacije. Moj odgovor je negativan. Smatram da kontinuirani rast troškova treba posmatrati kao strukturni problem na koji makroekonomske mjere imaju vrlo ograničen uticaj.“
Danas je, međutim, Amerika najveći proizvođač nafte na svijetu i ima ekonomiju zasnovanu na uslugama, što znači da je manje ranjiva na globalna smanjenja proizvodnje nafte. Zvaničnici Federalnih rezervi, poučeni Burnsovim greškama, sada uglavnom smatraju da monetarna politika ima važnu ulogu u upravljanju ekonomskim šokovima.
Ipak, situacija je i dalje veoma neizvjesna.
„Danas smo u situaciji u kojoj su energetska postrojenja pod napadima iranskih dronova i projektila“, rekao je Josh Freed, viši potpredsjednik programa za klimu i energiju u organizaciji Third Way. „To je fizička šteta čija sanacija može potrajati, pa bi ova kriza potencijalno mogla biti i gora od naftnog embarga iz sedamdesetih. Oko svega ovoga postoji ogromna doza neizvjesnosti.“
Amerikanci već osjećaju posljedice
Amerikanci već osjećaju pritisak na benzinskim pumpama, a rat počinje uticati i na očekivanja građana o budućem kretanju inflacije. Najnovije istraživanje potrošačkog raspoloženja Univerziteta Michigan, objavljeno u petak, pokazalo je da je optimizam potrošača ovog mjeseca pao za dva posto u odnosu na februar, pri čemu sve više ispitanika u svojim odgovorima spominje rat.
Ni tržište rada ne ostavlja mnogo prostora za manevar. Američki Zavod za statistiku rada ranije ovog mjeseca objavio je da su poslodavci u februaru ukinuli 92.000 radnih mjesta, dok je stopa nezaposlenosti porasla na 4,4 posto sa 4,3 posto. Poseban izvještaj objavljen u petak pokazao je da je broj otvorenih radnih mjesta u januaru porastao za 400.000 u odnosu na decembar, ali i dalje ima više nezaposlenih ljudi koji traže posao nego što ima dostupnih radnih mjesta.
„Gotovo da nema sumnje da će rat s Iranom imati inflatorni efekat“, rekla je Tani Fukui, viša direktorica za ekonomsku i tržišnu strategiju u kompaniji MetLife Investment Management. „Ali koliki će taj uticaj biti, to je i dalje otvoreno pitanje.“
Za Amerikance tokom ove naftne krize ključno pitanje nije samo koliko će cijene rasti, nego i da li će Federalne rezerve uspjeti primijeniti lekcije iz historije kako bi spriječile da ekonomija sklizne u ozbiljan pad.
Datum i vrijeme objave: 16.03.2026 – 13:14 sati
