S akademikom Rešidom Hafizovićem, profesorom dogme, sufizma i uporednih religija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u novoj epizodi podcasta “Direktno sa Vildanom Selimbegović” otvorena je tema koja je izrasla iz javne tragedije, ali se nije zaustavila na njoj.
Bez ulaska u istragu tragedije koja je potresla cijelu BiH, a koja još traje, razgovor je usmjeren na moral, odgovornost, institucionalnu zapuštenost i način na koji društvo, politika i religijske zajednice tretiraju vlast i javno dobro. Hafizović poručuje da se moral i etika ne mogu tražiti samo u našem društvu, jer su, kako kaže, moralne vrline u krizi i globalno, ali insistira da se čovjek najprije mora vratiti vlastitom vrtu, plijeviti korov u sebi, pa tek onda širiti pogled prema zajednici.
Dvije svijetle tačke
– Etika i moral su nešto što krasi i nešto što se nikad ne odvaja. Pa ćemo otuda, ako idemo tragom islama, onda vidjeti da će se uvijek podsjećati da kad se daju žezla ljudima, bilo koja, neka bude ljudima koje krase etika, moral, vjera – zašto da ne. Poslanik je još to preciznije i ubojitije iskomentirao i rekao ne bisere pred svinje. Ne dajte žezla nesposobnima, ne stavljajte turbane, ni religijske, ni duhovne, ni političke onima koji nisu sposobni da ih drže na glavi, tako kako turban zahtijeva, kaže Hafizović i dodaje da je poruka jasna: vlast i odgovornost pripadaju najsposobnijima, najodgovornijima i onima koje krase etika i moralna krepost.
Na pitanje šta s onima koji se za položaje propinju i otimaju, Hafizović poseže za simboličkim diskursom Poslanikovih riječi: Ako neko očito juri poziciju, društvo mora imati snage da ga zaustavi.
Niz tragedija i događaja su ostali bez političke odgovornosti, od ranijih javnih zahtjeva za ostavke, do smrti i nesreća u kojima se gubilo više života, kao i slučajeva korupcije. Nakon ostavke Nihada Uka uslijedio je politički napad na njega, jer se činilo da su računali da se ništa drugačije neće desiti. Hafizović odgovara da su reakcije političara znak njihove zatečenosti.
– Tragični bilans je samo pokazatelj da mi zapravo u društvu nemamo ni etike, ni morala, čak i tamo u onim institucijama, pa da ne kažem religijske provenijencije, gdje su ljudi plaćeni da promiču takve vrijednosti. I tamo toga malo, ako uopće, ima. Dvije svijetle tačke u ovom tužnom trenutku su dvije osobe, premijer Kantona Sarajevo i sudija, koji je ipak gledao da izmjeri sve stvari i nije htio pod pritiskom da odmah osudi vozača tramvaja dok se sve ne ustanovi, kaže Hafizović.
Iz te tačke razgovor prelazi na postdejtonsku zbilju i na ono što se u javnosti naziva suočavanjem s prošlošću. Društva su segmentirana i svaki segment, umjesto da osuđuje vlastite zločince, nerijetko poseže za veličanjem. Hafizović odgovara da promjena mora početi u odgoju i obrazovanju.
– Zašto stvar tako stoji? Zato što su, prije svega, institucije zaboravile raditi svoj posao, uključujući religijske. Čini mi se da sve ove religijske hijerarhije naprosto bave se nečim potpuno drugim. Oni se ne bave konkretnim ljudima. Morali bi biti vrlo učeni, morali bi biti zaista prisebni, odgovorni vjernici, morali bi biti vrlo etični i moralni. Oni glume političare, a političar se vrlo često skloni, tako da nam govore stvari koje pripadaju polju religije ili eventualno moralu i etici, ali kad govore o tome, ponašaju se tako kao da se to njih ne tiče, govori Hafizović.
U našem javnom prostoru, kaže, vidi licemjerstvo i pad kriterija, a najveće razočarenje za njega dolazi upravo iz religijskih zajednica, svake na svoj način. Postavlja pitanje kako je moguće da neko ko nosi religijski turban potiče mržnju, blagosilja zločin ili ostaje indiferentan prema tragedijama.
Milorad Dodik je svoje skidanje sa američke crne liste iskoristio da hoda po svijetu i da priča kako ovdje brani hrišćanstvo od muslimana. Dragan Čović tu njegovu bitku potpuno podržava.
– To što dolazi sa adrese SNSD-a i HDZ-a, ja se tu ništa ne iznenađujem, oni su otvoreni neprijatelji ovoj zemlji, to ne može biti transparentnije nego što je. I to je ono što mene i ne brine toliko, zato što ja od njih drugo i ne očekujem, sve dok se u tom jednom i drugom političkom prostoru ne transformira svijest, kaže Hafizović.
Prirodno bi bilo da probosanski politički blok zauzme odgovoran državnički stav, ali toga nema.
– Imate vladajuću trojku koju su stranci nametnuli najbrojnijem narodu ove zemlje. Čak se interveniralo u izbornoj noći da bi se provelo nešto što nije trebalo da se provede. Iza trojke ipak nije stajao bošnjački narod, ali mu je takva vlast nametnuta. S obzirom na to šta su radili ove četiri godine, vi vidite da su oni sveti ovoj državi i narodu. Ako pogledate vodeću političku partiju kod Bošnjaka, tu su stvari, ako nisu na nivou trojke, nisu ništa bolje. I imate u ovoj probosanskoj političkoj partiji ljude koje pokreće lažni patriotizam. Mi u političkom prostoru nemamo probosanski blok, nemamo patriote, smatra Hafizović.
Jedan od ključnih segmenata razgovora otvara se o temi Srebrenice. Usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama je važan međunarodni iskorak, ali istovremeno prenosi tezu iz domaćih krugova koja ju je šokirala: Dodik u Washington nosi novac, a Bošnjaci cvijet Srebrenice. Hafizović na to odgovara da je riječ o zloupotrebi koja traje od trenutka tragedije.
– Elementarne zadaće oko toga nisu urađene. Davno sam rekao: “Pa, gdje vam je mapa genocida? Gdje su vam priručnici na svim mogućim mjestima svijeta?”. Hvala Bogu da je ta rezolucija u UN-u usvojena. Kao da nam je krivo. Da bi se to nastavilo u svijetu, ovdje se kontinuirano to mora raditi. Imamo li ljepši uzorak kako se to radi od institucije Muzeja holokausta, pita Hafizović.
Problem vidi i u tome što se, kako kaže, ni unutar zemlje ne uvodi nastavni sadržaj, dok je drugdje već bilo uputa kako se Srebrenica može integrirati u obrazovanje.
U najoštrijem dijelu, Hafizović govori o političkoj šutnji i propuštanju da se postave ozbiljna pitanja o odgovornosti institucija koje su presudama povezane s agresijom i genocidom. Posebno ističe i epizodu revizije presude.
– Kad je trebalo da se ponovi revizija presude, znate ko je izdaju napravio. I uz takve činjenice, koje su strašne, mene je kao Bošnjaka stid. Građani ove zemlje, Bošnjaci u prvom redu, koji su znali sve te činjenice, one su im plasirane na tanjiru, sklopili su uši. Zamislite da je neki izraelski političar pljunuo u lice žrtvama holokausta? Oni bi njega u Tel Avivu zgazili kao bubu, govori Hafizović.
Trpeza duhovnih vrijednosti
Radikalizacija, smatra Hafizović, nije rješenje. Islamofobiji se, kaže, treba oduprijeti, a to možemo samo odgojem i obrazovanjem.
Poruka uoči ramazana, napominje, usmjerena je na muslimane koji razmišljaju vlastitom glavom. Volio bi da zaista shvate ramazan kao neiscrpnu temu. Ramazan, u njegovom razumijevanju, nije tek forma, trpeza i dnevna rutina, nego neiscrpna tema i trpeza duhovnih vrijednosti.
– Ramazan vam donosi onaj prvi imperativ Božiji, ikre. Potiče nam potrebu za znanjem, bez koga ne može čovjek da naraste, nikako. On, ako nije ovdje otriježnjen, on samo formalno liči na ljudsko biće, a može da bude najveći barbarin, što i svjedočimo danas kada zapravo neznalice i moralne nakaze vode svijet, zaključio je Hafizović.
Datum i vrijeme objave: 16.02.2026 – 20:15 sati






