Gdje god da se danas okrenemo, uvjereni smo da smo drugačiji.
Ove žene su ovakve, a muškarci ovakvi. Ja mogu, ne mogu, pa današnji čovjek može/ne može, može/ne može, a mogao je nekad.
Stalno biramo prošlost i budućnost.
Kroz beogradsku maglu – ko rano ustaje i šeta do pijace, kafane, komšije – upijajmo sadašnjost. Neminovnost. Čovječanstvo.
Jednostavno se budimo kao ljudi. Živimo jedno za drugo. Danas i sada.
Podijelimo se na nasmijane i uzbuđene, muzičare i slušaoce. Inzistiramo na jednakosti pred nama.
Odaberimo svemir, boga, razum ili svjetlost! Odaberimo jedinstvo i razumijevanje!
Sve je ovo, vjerujte, jednostavno, a za supu nasjeckajte tri vrste luka.
Gledam slovenski kalendar. Dolazi zima, a sa njom i najljepši običaji. Zar to nije dovoljno?
Prvi put sam pomiješao tri vrste pasulja za staratelj. Polako se spremam. Znate, zrno se ne smije raspasti, i ne smije ostati nekuvano. Ne smije biti previše ljuto, ali mora biti ljuto.
Upravo smo uspeli. zar ne?
U pozadini se čuje izvorna muzika iz Vranja. Kada vam treba energija, ona radi, obećavam.
prijatno!
