„Iskreno, nikada nisam vjerovao da će samovozeći automobili zaista zaživjeti na ulicama Ujedinjenog Kraljevstva“, piše novinar The Vergea, opisujući svoje iznenađenje kada se prije nekoliko tjedana našao u jednom od Wayve autonomnih vozila, spreman za vožnju sjevernim Londonom.
Britanska tvrtka Wayve, u suradnji s Uberom, planira pokrenuti testiranje potpuno autonomnih robotaksija razine 4 u glavnom gradu već 2026. godine. Slične ambicije ima i Waymo, u vlasništvu Alphabeta, koji je već postao uobičajena pojava u američkim gradovima poput San Francisca.
Njegova skepsa, kako nastavlja u svojoj reportaži za The Verge, nije neutemeljena – London je na mnogo načina najgora noćna mora za robotaksi. Cestovna mreža je uska, zavojita i paklena za navigaciju – labirint betona koji je nastajao stoljećima, dizajniran za konje i zaprege, a ne automobile. Uskim ulicama je još teže izbjegavati prepreke poput rupa, parkiranih automobila i nepregledne rijeke drugih sudionika u prometu: pješaka koji prelaze cestu gdje stignu, turista, biciklista, autobusa i, naravno, legendarnih crnih taksija. A o kružnim tokovima i promjenjivom vremenu da i ne govorimo.
Čak i ako robotaksi uspije tehnički savladati London, mora pridobiti i Londončane. Britanci su po prirodi skeptičan narod, a istraživanja pokazuju da su među najnepovjerljivijima na svijetu kada je u pitanju stavljanje umjetne inteligencije u automobile. Tome pridonosi i duga povijest nerealnih obećanja i neuspjeha vezanih uz ovu tehnologiju. Tu su i vozači crnih taksija, koji su poznati po žestokom otporu. Kada se Uber pojavio, više su puta paralizirali grad prosvjedima. Ipak, čini se da ih ovaj put autonomna vozila ne brinu previše, odbacujući ih kao “vožnju iz zabavnog parka” i “turističku atrakciju”.
Sjedište tvrtke Wayve, smješteno u neuglednom skladištu, nimalo ne podsjeća na turističku atrakciju iz San Francisca. Tvrtku je 2017. u garaži u Cambridgeu osnovao Alex Kendall. Od tada je prikupila više od milijardu dolara od tehnoloških divova kao što su Nvidia, Microsoft i SoftBank. Njihovi automobili – flota električnih Ford Mustang Mach-E modela – također ne izgledaju futuristički. Jedini znak da se radi o autonomnom vozilu je mala kutija sa senzorima iznad vjetrobranskog stakla, daleko diskretnija od glomaznih kupola na Waymo vozilima. Unutrašnjost je jednako obična.
“Dok smo izlazili iz kompleksa, jedino što je odavalo posebnost bio je veliki crveni gumb za hitno zaustavljanje. Da nije bilo oštrog zvučnog signala koji je označio preuzimanje kontrole od strane vozila, vjerojatno ne bih ni primijetio da sigurnosni vozač više ne upravlja.
Automobil se s gradom nosio iznenađujuće dobro. Brzo smo se uključili na prometniju cestu, gdje je vozilo vješto manevriralo između parkiranih automobila i dostavnih vozila, pristojno usporavalo kada bi mu put presjekli dostavljači na električnim biciklima i, na sreću, nije pregazilo nijednog pješaka.
Ipak, vožnja nije bila savršeno glatka. Wayve je bio oklijevajući, pomalo nesiguran, podsjećajući me na moju sestru kada me prvi put vozila nakon što je položila vozački ispit. To je posebno neobično za London, gdje svi – od vozača autobusa do Uberovih vozača – voze s nekom vrstom nestrpljivog samopouzdanja. U jednom trenutku vozili smo se iza biciklista kojeg bi svaki Londončanin bez razmišljanja prestigao, no automobil je strpljivo čekao.
Kasnije sam saznao da je ta opreznost zapravo namjerna karakteristika, a ne greška. Za razliku od Wayma, koji se oslanja na detaljne 3D karte, pravila i senzore, Wayve koristi “end-to-end” AI model koji mu omogućuje da uči voziti na generaliziran način, obrađujući sve podatke odjednom, sličnije čovjeku nego stroju. I doista, osjećaj je bio takav; stalno sam provjeravao ruke sigurnosnog vozača, očekujući da će preuzeti kontrolu. Nije morao. Čini se da su i drugi vozači bili uvjereni – jedan policajac nam je čak zahvalio mahanjem ruke jer smo mu ostavili prostor da skrene na benzinsku postaju.” – opisuje svoje iskustvo novinar The Vergea.
Ovaj pristup znači da bi se Wayve automobil teoretski mogao spustiti bilo gdje u svijetu i jednostavno bi se prilagodio, baš kao što to radi čovjek u nepoznatom gradu. Iz tvrtke kažu da su nedavno bez problema vozili po škotskom gorju. Znajući to, čini se da Wayve neće morati polagati “The Knowledge” – legendarni test u kojem vozači crnih taksija moraju dokazati da znaju napamet tisuće ulica i lokacija u Londonu.
“Tehnologija je dizajnirana da fluidnije reagira na neočekivane situacije. Tijekom moje vožnje, to se i dokazalo. Radovi na cesti, učenici u autoškoli, grupe biciklista i londonski autobusi – sa svime se nosio sposobno, iako opreznije od prosječnog Londončanina. Najnapetiji trenutak dogodio se kada je slijepac sa štapom zakoračio na cestu između dva parkirana automobila. Prije nego što sam uspio reagirati, automobil je već usporio i promijenio putanju.
Do trenutka kada smo se vratili u Wayveov kompleks, shvatio sam da sam prestao razmišljati o tome tko vozi. Tek me ponovni zvučni signal podsjetio da je sigurnosni vozač ponovno preuzeo kontrolu. Čini se da je moj mozak konačno prihvatio autonomiju, barem njezinu londonsku verziju. Grublja je, manje znanstveno-fantastična, a više ljudska. I možda je upravo u tome poanta.” – zaključak je reportera Roberta Harta, nakon njegove voženje robotaksijem po londonskim ulicama.
Datum i vrijeme objave: 15.11.2025 – 06:38 sati
