Datum i vrijeme objave: 15.11.2025 – 01:02 sati
Kako završiti seriju koja je obilježila posljednju deceniju televizije, oblikovala čitavu generaciju gledatelja i redefinirala globalnu pop kulturu? Tri godine nakon što je četvrta sezona „Stranger Things“ oborila rekorde gledanosti, konačno stiže njeno veliko finale – peta i posljednja sezona. Publika širom svijeta broji dane do trenutka kada će napokon saznati šta se događa s Upside Down svijetom i hoće li ekipa iz Hawkinsa uspjeti jednom zauvijek poraziti mračnog Vecnu.
No, dok svijet s nestrpljenjem čeka odgovore, tvorci serije – braća Matt i Ross Duffer – suočavaju se s potpuno drugačijim problemom: kako uopće emocionalno prihvatiti da njihovo čudo, njihovo životno djelo, dolazi kraju? „Iskreno, izbjegavam razmišljati o tome da se sve završava“, priznaje Ross. „Postane mi teško svaki put kad o tome pričamo.“
Od anonimaca do jedne od najvećih Netflixovih priča
Priča o „Stranger Thingsu“ počinje mnogo skromnije nego što to danas izgleda. Godine 2015., kada su Dufferovi počeli snimati prvu sezonu, gotovo niko osim najtvrdokornijih ljubitelja horora nije znao šta je Upside Down, ko su Demogorgoni ni šta se krije iza misteriozne Energijske kompanije Hawkins.
Serija je bila zamisljena kao ljubavno pismo 80-ima: Stevenu Spielbergu, Stephenu Kingu, Johnu Carpenteru i cijeloj VHS generaciji. Matt i Ross, deklarisani filmski štreberi, opisali su je Netflixu kao „ET susreće Johna Carpentera“, a produkcija je bila mala i nesigurna, vođena uglavnom mladim glumcima početnicima koje publika tek treba upoznati.
Prva sezona izašla je tiho u ljeto 2016. A onda se dogodila eksplozija. Rekordi gledanosti padali su jedan za drugim – serija je gotovo preko noći postala globalni fenomen. Od retro estetike do soundtracka, od glumačkih zvijezda u usponu do nervozne potrage za Willom Byersom – sve je odjeknulo snažnije nego što je iko očekivao.
„Da posljednja sezona ne uspije, naravno da bi bilo razočaravajuće“, kaže Matt. „Ali danas znamo da ćemo i dalje moći praviti filmove i serije. U 2015. nije bilo tako. Tada je Stranger Things bio naša posljednja šansa.“
Uspon štreberske kulture: od Dungeons & Dragons do Eddieja Munsona
Jedan od najzanimljivijih fenomena ove serije bio je način na koji je marginalna nerd-kultura doslovno progurana u mainstream. Igranje Dungeons & Dragonsa, koje je u 80-ima bilo često stigmatizirano, nakon „Stranger Thingsa“ doživjelo je globalni procvat i komercijalni rast bez presedana.
„Serija je o autsajderima“, objašnjava Ross. „O klincima koji ne pripadaju, o onima koji se osjećaju drugačije. Tako smo se i mi osjećali kad smo bili tinejdžeri – pravili svoje male filmove i tražili svoje mjesto.“
Ako postoji lik koji najbolje simbolizira taj duh, to je Eddie Munson. Lik koji se pojavio tek u četvrtoj sezoni, ali je postao simbol svega što su Dufferovi željeli reći: da su razlike zapravo snaga, a ne slabost.
Kate Bush i trenutak koji je ušao u historiju televizije
Četvrta sezona sadržavala je jedan od najprepoznatljivijih trenutaka moderne televizije: Max koja bježi od Vecne dok u pozadini svira Kate Bush i njen „Running Up That Hill“. Pjesma iz 1985. postala je globalni hit na TikToku i ljestvicama, probudivši potpuno novu generaciju fanova. „Niko od nas nije očekivao taj nivo ludila“, kaže Ross. „Kate je bila iskreno oduševljena što su je otkrili klinci rođeni 2000-ih.“
Za petu sezonu, najavljuju, biće još Kate Bush — čak i jedna posebna scena posvećena referenci, uz odobrenje same umjetnice. A zahvalnost? Umjesto buketa cvijeća, Dufferovi su od Kate dobili — mehaničku ptičju kutiju u pozlaćenom kavezu koja cvrkuće kad se navije. „To je najkatebushovskiji poklon ikad“, smije se Ross.
Linda Hamilton ulazi u Hawkins: ikona akcijskog filma kao dr. Kay
Za finalnu sezonu Dufferovi su odlučili uvesti novu figuru — nekoga ko može nositi težinu i ozbiljnost posljednjeg poglavlja. Izbor je pao na Lindu Hamilton, legendarnu Sarah Connor iz „Terminatora“. Hamilton glumi dr. Kay, zastrašujuću vojnu naučnicu koja vodi novi tajanstveni laboratorij. „Trebala nam je osoba koja može utjeloviti snagu potpuno različitu od Modinea, a opet imati dubinu lika“, kaže Ross.
„Pomalo je zastrašujuća“, priznaje i sama Hamilton. Iako ima 68 godina, i dalje radi veliki dio svojih akcijskih scena: „Uvijek kažem – imam 68, kada ću prestati raditi koreografije tuče? Ali eto, tu sam opet.“
Zanimljivo, razmišljala je o penziji prije nego što ju je angažman u „Stranger Thingsu“ povukao nazad.
Sezona pet: Hawkins pod karantenom, 1987. godina, najveća bitka do sada
Peta sezona počinje nakon dramatičnog kraja četvrte — Vecna je, iako ranjen, uspio otvoriti novu pukotinu između svjetova. Hawkins je sada pod vojnom blokadom. Vrijeme radnje skočilo je na novembar 1987., što je omogućilo ekipi da još detaljnije rekreira 80-te: od frizura i naslijeđa hladnog rata, do autentičnih pakovanja hrane, tehnologije i budnosti društva na čudne pojave.
„Snimati nešto u 80-ima za mene je uvijek pomalo traumatično“, kroz smijeh govori Hamilton. „Ali u ‘Stranger Thingsu’ to je urađeno s toliko ljubavi i preciznosti da čak i ja uživam u toj rekonstrukciji.“
Odrastanje pred kamerama: glumačka ekipa o kraju jedne ere
Caleb McLaughlin, Finn Wolfhard, Gaten Matarazzo i Noah Schnapp započeli su rad na seriji kao djeca – a završavaju je kao odrasli ljudi. To je jedna od rijetkih serija gdje je publika gledala ne samo razvoj likova, nego i stvarni prelazak glumaca iz djetinjstva u odraslost. „Najnormalnije sam se osjećao upravo na setu, među njima“, kaže Matarazzo. „U stvarnom životu sve se oko mene mijenjalo, ali s njima… to je bila konstanta.“
McLaughlin dodaje: „Likovi su doživjeli cijele životne lukove, i vrijeme je da se završe. Ali porodicu koju smo ovdje izgradili nikada više neću imati.“
Wolfhard priznaje da je teško govoriti o finalu jer ga ni sami još nisu potpuno procesuirali. Druga polovina pete sezone još im nije prikazana – i sve što kažu može se promijeniti.
Zadnji dan snimanja: „svi smo bili tu – morali smo biti tu“
Za razliku od uobičajenog procesa gdje glumci završavaju posao u različitim danima, Dufferovi su orchestrirali da cijela ekipa bude prisutna na zadnjem snimanju. „Bilo je važno – ne samo nama, nego svima – da se niko ne oprosti sam“, kaže Matarazzo. „Deset godina je prošlo. Nije mala stvar.“
Kako završiti nešto tako veliko? Dufferovi su odgovor počeli od posljednje scene
Najintrigantniji detalj o finalu dolazi od samih autora: posljednjih 30 minuta serije napisali su prije svega ostalog. To im je bio orijentir — emocionalni i strukturalni kompas. „Znao sam da, ako tih pola sata ne funkcioniše, ništa prije njih neće biti važno“, objašnjava Matt.
Zato su mjesecima sjedili oko jedne jedine scene. Kad su je precizno oblikovali, tek tada su krenuli graditi narativ oko nje. „Svi čekamo da vidimo hoće li to raditi“, kaže tiho Matt. „Mi se nadamo da hoće.“
