Čelnici nekada najbogatijih zemalja svijeta zaključili su u subotu trodnevni samit G7 u Borgo Egnazia, luksuzno odmaralište smješteno u brdima južne talijanske regije Puglia. Ali autoritet grupe u globalnoj politici zasjenjen je problemima kod kuće za većinu njenih članova.
Stranka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona zauzela je takav stav lupanje na izborima za parlament Evropske unije prošle sedmice najavio prijevremene izbore. U Njemačkoj je Socijaldemokratska partija kancelara Olafa Scholtza također pretrpjela štetu na izborima za EU do te mjere da su kritičari tražili da slijedi Macronovo vodstvo. Britanski premijer Rishi Sunak već izlazi na birališta početkom jula po izboru za koju većina predviđa kraj njegove vlade, ubedljivu pobjedu opozicione Laburističke stranke, dok je rejting odobravanja kanadskog premijera Justina Trudeaua pao na nevjerovatnih 38 posto. A u Japanu premijer Fumio KishidaStranka je zahvaćena političkom krizom od prošle godine, a neki su lidera označili kao najnepopularnijeg japanskog premijera od 1947. godine.
Iznad svega, bauk američkih predsjedničkih izbora u novembru nadvija se nad ovim samitom G7, s izgledom za povratak Donalda Trumpa, bivšeg predsjednika koji je otvoreno skeptičan prema multilateralnim sporazumima Washingtona.
Uprkos domaćim izazovima s kojima se suočavaju lideri G7, grupa je ipak uspjela prikupiti snažnu poruku jedinstva kada je u pitanju rješavanje prijetnji koje vide kao podrivanje zapadne stabilnosti. Najznačajnija je bila najava od četvrtka da će se osloniti na zamrznutu rusku imovinu kako bi ostvarila a Kredit od 50 milijardi dolara Ukrajini da podrži njene napore u tekućem ratu s Rusijom.
“G7 je projektirao sliku slabosti i propalog političkog autoriteta,” rekao je Ettore Greco, zamjenik direktora Instituta Affari Internazionali. “Ali bili su vrlo dobri u važnim fajlovima kao što su Ukrajina, Gaza i Kina, nešto što signalizira jasnu konvergenciju između njih i šalje poruku jedinstva.”
Meta broj jedan bio je ruski predsednik Vladimir Putin. Pored kredita Ukrajini od 50 milijardi dolara, dan prije početka samita G7, SAD su najavile snažnu novu rundu sankcije protiv ruskih subjekata i pojedinaca. Na marginama događaja, američki predsjednik Joe Biden i ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy potpisali su povijesni desetogodišnji sigurnosni pakt, dok je sličan sporazum potpisan između Ukrajine i Japana.
Trnovito pitanje kako se nositi sa rastućom globalnom ekonomskom konkurencijom iz Kine također je privuklo evropske saveznike bliže SAD-u, koje tradicionalno zauzimaju konfrontativniji stav prema Pekingu nego oni. U potezu bez presedana ove sedmice, Evropska unija je udarila Kinu carinama do skoro 50 posto na kineska električna vozila, što je označilo veliki pomak u njenoj trgovinskoj politici. SAD su učinile isto u maju.
Pokazujući svoje jedinstvo po tom pitanju, čelnici G7 izrazili su zabrinutost zbog “kontinuiranog ciljanja Kine na industriju i sveprisutnih netržišnih politika i praksi koje dovode do globalnog prelivanja, poremećaja na tržištu i štetnog prekomjernog kapaciteta u sve većem broju sektora, potkopavajući naše radnike, industrije i ekonomska otpornost i sigurnost“ u završnoj izjavi koju su objavile sve vlade G7 na kraju samita.
Jedno pitanje oko kojeg G7 izgleda manje jedinstveno je pitanje abortusa. Ovogodišnje završno saopštenje nije uključivalo riječ “abortus” – što je vjerovatna pobjeda Melonijeve krajnje desničarske stranke, koja mu se protivi. Nasuprot tome, završna izjava prošlogodišnjeg samita u Japanu izričito je pozvala na „pristup sigurnom i legalnom pobačaju“. Ove godine se u završnoj izjavi spominje samo “sveobuhvatno seksualno i reproduktivno zdravlje i prava za sve”.
Uklanjanje ‘elitističkog’ furnira
I dok je klub uspio da se okupi oko zajedničkih briga, bilo je manje jasno da li je uspio da odbaci svoj elitistički imidž i da se više uključi u druge zemlje – posebno one na globalnom jugu – što je jedan od ključnih ciljeva ovog godišnjeg samita.
Domaćin samita, italijanski premijer Giorgia Meloni pozvao je veliki broj gostiju među kojima su šefovi država Indije, Turske, Brazila i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Čak se pojavio i papa Franjo – prvi put za papu. Djelomično, ove pozivnice odražavaju Melonijeve političke ambicije u Africi i Mediteranu, ali su također osmišljene da prošire domet kluba, koji se često optužuje da je previše zapadni i ekskluzivan.
Meloni je, kao i ostale članice G7, svjestan da se ta grupa ne može nositi sa svjetskim problemima niti se suočiti s prijetnjama Kine i Rusije samo međusobnim razgovorom.
Međutim, pitanje ostaje; Koliko je G7 ovih dana privlačan strancima? Pitanja o legitimnosti grupe nisu nova. G7 je nekada činio 70 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) – brojka koja se danas smanjila na samo 40 – dok je predstavljala jednu desetinu svjetske populacije. U znak da se globalna dinamika moći dramatično mijenja, druge globalne grupe rastu. Zemlje BRICS-a – koje uključuju Indiju, Rusiju i Kinu – udvostručile su svoje članstvo sa pet na 10 od januara ove godine.
Nadalje, protekcionističke politike i sankcije – dva ključna elementa koja su obilježila jedinstvo među članicama G7 na ovom samitu – primarni su izvor bola za druge.
“Jedan od razloga zašto mnoge zemlje gledaju, a ne djeluju je taj što mnoge zapadne nacije poduzimaju radnje koje štete njihovim ekonomijama”, rekao je Fredrik Erixon, ekonomista i direktor Evropskog centra za međunarodnu političku ekonomiju. „Nijedan od ovih zapadnih lidera nema kapacitet da kaže: ‘Želimo da otvorimo našu ekonomiju s njima’, a to otežava drugim zemljama da podrže zapadne geopolitičke ciljeve.”
The rat u Gazi produbili podele. Zapadne nacije su optužene za dvostruke standarde u njihovoj nepokolebljivoj podršci Ukrajini, u poređenju sa njihovim mnogo mekšim stavom o ponašanju Izraela u opkoljenom pojasu gdje je više od 37.000 Palestinaca ubijeno u osam mjeseci.
U svojoj završnoj izjavi, G7 se okupio iza a plan za prekid vatre rekao je Biden, ponovivši podršku grupe rješenju o dvije države, uključujući priznanje palestinske države “u odgovarajućem trenutku”.
U saopćenju se navodi da Izrael “mora ispuniti svoju obavezu prema međunarodnom pravu” i “uzdržati se” od pokretanja ofanzive na grad Rafah na jugu Gaze. Međutim, nije osudio Izrael za njegovo ponašanje tokom ovog rata, koji je trenutno pod istragom Međunarodnog suda pravde – najvišeg svjetskog suda – u slučaju genocida koji je pokrenula Južna Afrika protiv Izraela. Bilo je izvještaja da su Kanada i Francuska tražile stroži jezik o akcijama Izraela u Gazi, ali su se SAD i Njemačka tome usprotivile.
“Za mnoge zemlje širom svijeta, neuspjeh G7 da zauzme jači stav o ratu u Gazi predstavlja najoštriji primjer zapadne dvoličnosti”, rekao je Rafael Loss, stručnjak za sigurnost EU u Evropskom vijeću za vanjske odnose.
