Sve će biti savršeno je naslov svjetskog bestselera i najpoznatijeg romana italijanskog pisca Lorenca Maronea. Međutim, nije lako povjerovati da je roman smješten u Napulj, grad opasno blizu vulkana, napisan pod tako optimističnim naslovom.
Vezuv trenutno miruje, ali svako ko posjeti Pompeje ili Herkulaneum može vidjeti šta se dešava kada je aktivan jedini aktivni vulkan u kontinentalnoj Evropi. Ako se zna da je posljednja erupcija Vezuva bila 1945. godine, još više nas čudi što je pisac koji živi i piše u Napulju odabrao upravo ovaj naslov za svoj roman. Sve će biti gotovo Lorenco Maronea postao je veliki hit ne samo u Italiji, već i u celom svetu, preveden je na dvadeset jezika, a objavljen je i na srpskom Vi vrištiteprevod Gordana Subotić.
Ferrante i Marone – starija i mlađa lica Napulja
O svom Napulju Marone piše: “Volim miris borova i aromu svježe opranog rublja.” Volim lepršanje zastora na prozorima i teksturu vulkanskog kamenja. Volim svjetlost koja ostaje na nebu nakon zalaska sunca.”
Maroneov Napulj je drugačiji od onog kroz koji smo pratili junakinje romana Elene Ferante. Dok je u Napuljska tetralogija S Elenom Ferrante pratimo dvije genijalne prijateljice iz baby-boom generacije, sa problemima ženske emancipacije, društvene (ne)pravde ili (često iznevjerene) vjere u obrazovanje, s Marone ćemo gledati Napulj nešto mlađim očima.
Lorenzo Marone rođen je 1974. godine, naravno u Napulju, gdje i danas živi sa suprugom i sinom, a njegov pas jazavčar pravo iz kauča u dnevnoj sobi uskočio je u nekoliko njegovih romana. Marone je po obrazovanju pravnik i uspješno se profesionalno bavio advokaturom, a nakon prvih velikih uspjeha svojih knjiga posvetio se pisanju. Sada je umjetnički direktor Sajma knjiga u Napulju i ima nedjeljnu kolumnu (I Granella) u La Repubblica di Napoli i sarađuje sa Tuttolibri de La Stampa.
Široko rasprostranjena nezrelost potrošačkog društva
Dok su likovi Elene Ferrante odrastali u siromaštvu napuljskih predgrađa, želeći da se osamostali i što prije odrastu, tražeći izlaz u obrazovanju, braku, zaposlenju, politici ili kriminalu, do tada je junak Maroneovog romana Sve će biti savršeno odrasta u već razvijenom potrošačkom društvu, pa mu se ne žuri sa odrastanjem.
Glavni lik, Andrea Skot, je samac u četrdesetim godinama koji “istrajava u nezrelosti”. Njegova porodica, njegov otac, penzionisani kapetan broda i udovac, i sestra Marina, zaposlena, udata majka dvoje dece, ne prihvataju Andreino uporno izbegavanje odgovornosti. Zato se i ograđuje od njih. Drama počinje kada Marina mora da putuje, a neodgovorna Andrea mora da brine o svom bolesnom osamdesetogodišnjem ocu (i njegovom jazavičaru).
Taj vikend, koji će ga, zajedno sa bolesnim ocem, vratiti na crne vulkanske plaže, u lijepe i bolne uspomene, promijenit će sve aktere priče.
Lični preokret u četrdesetim
Osim jazavčara, koji je u ovaj roman došao iz života samog pisca, još jedan motiv ima autobiografsko porijeklo, što bi se moglo zaključiti iz rečenice koju je Marone napisao o sebi prošle godine: „Ima četrdeset devet godina“. Proveo je četrdeset godina čitajući i sakupljajući frustracije, ali je posljednjih devet u Italiji počeo da skuplja užitke iz svojih knjiga. Za trideset i jednu godinu izjednačiće rezultat.”
To zapravo znači da kada je Marone završio svoj prvi roman 2015 Male stvari koje život znače, imao je 40 godina i bio je advokat koji je čitao i gomilao frustracije. Uspjeh tog romana donio mu je prestižnu italijansku nagradu Stres književnu nagradu i životnu promjenu. Zato je on u romanu Možda ću ostati sutra, koji je i ovdje preveden, piše: „Ne zaboravite: došli smo na svijet da učinimo nešto divno. Svi mi.”
Napulj u sjeni zločina – bježi ili se bori
I u romanu Mogao bih ostati sutra Marone se bavi problemima porodice, sazrijevanje, ali sada je glavni lik mlada žena Luce (što znači svjetlo), dok joj je puno ime Luce di Note, odnosno noćna svjetlost. Luce je pravnica i želi da bude uspješna u svom poslu, ali se stalno suočava s predrasudama, prije svega zato što je privlačna žena provokativnog izgleda. Njena ključna dilema je: pobjeći od svega ili ostati u Napulju i boriti se za svoj način života. U ovoj priči ima mnogo zanimljivih i živopisnih likova stanovnika Napulja, ali nad svima njima lebdi senka organizovanog kriminala.
Marone se u romanu bavi ovim problemom, koji ključa poput lave ispod površine njegovog Napulja Običan momak. To je priča o dvanaestogodišnjem dječaku iz predgrađa Napulja koji živi u istoj zgradi sa stvarnom istorijskom osobom – Giancarlom Cianijem, poznatim novinarom čija je hrabra borba protiv organiziranog kriminala okončana njegovim ubistvom 23. septembra 1985. , neposredno ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ovaj događaj će se sudbonosno odraziti na dječakov život.
Male stvari koje život znače
Ne samo današnji Napulj, već i cijeli moderni svijet, suočava se s problemom starenja, koji Marone stavlja u središte romana. Stenice koje znače život. Glavni lik, mrzovoljni i mizantropski Cesare Annunziato kaže: “Imam sedamdeset sedam godina i izgubio sam sedamdeset dvije godine i sto jedanaest dana.” Tada sam shvatio da je došao trenutak da zaista uživam u poštovanju koje zaslužujem.”
Kada, nakon čitanja ovog romana, proputujemo ulicama Napulja, moći ćemo da potražimo zgradu i ulaz u kojem cinik Cesare mirno provodi svoje penzionerske dane, uz alkohol i piće, u društvu privremene prostitutke Rosane . Marone će nas upoznati i sa svojom kćerkom, koja ima problema u brak a on to ne želi da prizna svom sinu Danteu, koji je gej, a on mu to nikada nije rekao. U istoj zgradi žive Eleonora, stara mačka, Marino, koji godinama nije izlazio napolje, i Ema, mlada žena čije lice povremeno ima modrice.
I upravo će ovaj posljednji detalj pokrenuti uspavanu ljudskost i zaboravljenu borbenost starog Cesarea. Male stvari koje život značekoji je Dereta objavljena u našoj zemlji 2016. godine, doživjela je 14 izdanja u Italiji, prevedena je na 17 jezika, a pod naslovom je imala i filmsku adaptaciju La tenerezza, u 2017. Narodno pozorište Beograd od 2022. godine uspešno izvodi predstavu po ovom romanu (dramatizacija Đorđa Kosića u režiji Andreja Nosova i Čezara u ulozi Mladena Andrejevića). Drugi film snimljen prema Maroneovom romanu pod naslovom La tristezza ha il sonno leggeroprikazan je 2020.
Napuljske terase tokom karantina
Corona, koji je teško pogodio Italiju, posebno je teško pogođen Napulj sa svojih preko tri miliona stanovnika u uskim mediteranskim ulicama i prepunim predgrađima. Da bi naslikao Napulj koji pati, Marone koristi lik advokata Luce di Notta iz romana Možda ću ostati sutraobjavljen 2018. godine, stavio ju je u pandemijsko okruženje i učinio heroinom romana Proleće se uvek vraća (objavljeno 2020.), koju su kritičari definirali kao himnu nadi i snazi želje za normalnošću.
„Iako se period prisilnog zatvaranja sada čini dalekim, uspomena na te dane ostat će zauvijek u našim glavama, s bolnim i nimalo pozitivnim osjećajima“, kaže Marone.
Priča počinje s početkom izolacija, kada svi pokušavaju da održe svoju rutinu, ali to nije lako. Kroz lik Luce, koja je uvijek spremna misliti pozitivno o sebi i drugima, Marone piše: „Iz gornjih stanova dopire glas novog muzičara, sa donjih vijesti, ponekad mi povjetarac unese miris ragua pod nos. , koja ko zna odakle dolazi i koja me podseća na nedelje iz detinjstva.”
Nakon korone, Marone je objavio roman 2022 Majke nikad ne spavajuza koji je dobio nacionalnu književnu nagradu u Pizi i brojne druge, a krajem 2023. objavljen je njegov roman Vratio sam se po tebe.
