Izložba Tijela i prostori Narodni muzej Srbije obeležava 180 godina postojanja, misiju da čuva i izlaže najvrednija dela svog naroda, ali i najbolje što je likovna umetnost do sada stvorila. Izložba Tijela i prostori pouzdano je svedočanstvo da Narodni muzej i u ovom drugom segmentu ima čime da se pohvali.
Renoir, Degas, Modigliani, Toulouse-Lautrec, Van Gogh, Gauguin, Ricasso, Rodin, Cocteau, Le Corbusier, samo su neki od najvećih majstora te linije čija su djela iz zbirke crteža stranih umjetnika Narodnog muzeja Srbija će posetiocima biti dostupna od 10. maja do 25. avgusta.
Od romantizma do klasične avangarde
Muzej organizira i povremena vođenja u kojima autor izložbe dr Dragana Kovačić otkriva male i velike tajne skrivene u crtežima izloženim u Velikoj galeriji. Izložba je koncipirana tako da se kroz 96 radova nastalih u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljeća, promjene u umjetničkom doživljaju prostora i tijela, kao temeljnih tema ljudskog duhovnog interesa, pokažu. proglasio. pratio.
Ovako predstavljeni crteži olovkom, ugljenom, pastelom, tušem, povremeno obogaćeni vodenim bojama, dobijaju snagu najstarijeg ljudskog umjetničkog poriva da na zid pećine zabilježi linijom ono što mu je najvažnije.
Na ovoj izložbi radovi umjetnika iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Rusije, Mađarske, Bugarske, Italije, Holandije i Belgije, od romantizma do klasične avangarde, otkrivaju temeljne ideje evropske kulture.
Priroda i grad kao primarni životni prostori
Dakle, priča počinje sa dva Corot pejzaža, koji su prvi put izloženi nakon 70 godina, a koji svojom zadivljujućom svježinom i mirom podsjećaju na čovjekovo divljenje čistoj prirodi. Uz pejzaže bez ljudi drugih autora, taj uvodni dio izložbe podsjeća na vrijeme kada je priroda bila primarni životni prostor čovjeka.
Pissarrov akvarel, u kojem se vide ljudi u ruralnom pejzažu kako se vraćaju s rada u polju, seli se u društveni prostor. Cézanneova litografija, naknadno rađena akvarelom, koja je u Muzej stigla iz Šlomovićeve zbirke, uvodi nas u odnos tijela i prostora, a odatle kročimo u grad, gdje nas dočekuje Renoir Djevojka sa kišobranom.
Tu je Edgar Degas, Jean-Louis Faurin i drugi umjetnici i njihovi crteži skitnica, kladioničara na konjske trke, majki s djecom, pa čak i štrajka. Mnogi od ovih crteža gradskih scena imaju snažnu satiričnu notu, a Pariz, kao vodeća metropola tog vremena, otkriva nam se na različite načine, uključujući i jedan od Bonnardov Pogledao je na Viši trg.
Likovna i poetska umjetnost na istom zadatku
Tu je i svijet zabave, a njegov evanđelist Toulouse-Lautrec nudi nam crtež lica svoje muze, plesačice iz Moulin Rose Yvette Gilbert. Tu su i klovnovi italijanskog umjetnika Pellegrinija, koji je za života bio stalni saradnik časopisa Harlekin i Piero. Renoir Plesačica sa velom stoji protiv Konstantina Reriha i njegovih dizajna baletskih kostima.
Baudelaireova pjesma uvodi nas u drugu, manje veselu stranu metropole Slezena. Jedna od najmudrijih odlika ove izložbe je da umetnička dela nisu praćena natpisima sa biografskim i istorijskim podacima i objašnjenjima, već nas iz jednog segmenta u drugi vode stihovi pesnika koji su stvarali u isto vreme iu istog duha, pa se snaga poezije i umjetničkog izraza spajaju u vrhunski umjetnički doživljaj.
Ovako nas Goethe uvodi u pejzaže May songpored Pellegrinija je napuljska narodna pjesma, a zatim Bodlerova Slezena dočekuju nas crteži lica zatvorenika, karikature, policajci, razbojnici.
Edgar Degas, Posle kupanja, oko 1886. © Narodni muzej Srbije
Zločin, rat i dom
Posebno je sugestivno lice zločinca koje je nacrtao Edgar Degas 1880. Ipak, u ovom segmentu najzanimljiviji dio je polovina crteža koja je u tom stanju stigla u Muzej, ali zbog svoje vrijednosti i značenja ima svoje mjesto u ovoj izložbi. Riječ je o crtežu tzv Mesarišto je Honore Daumier učinio 1860. ili 63. godine, kako bi skrenuo pažnju javnosti na lošu higijenu u mesnicama u Parizu, što je dovelo do izbijanja zaraznih bolesti.
Vincent Van Gogh, pisac za svojim stolom, 1882-1883. © Narodni muzej Srbije
Brecht uvodi segment o ratu Pesma o tri vojnikadok nasuprot njemu, kao protivteža razaranju, stoji dio Kuća, kao simbol utočišta i privatnog prostora. U njemu Renoirova i Dannyjeva majka i dijete nalaze mir Djevojčica sa bijelim šeširom Mary Cassatt iz 1902. Tu je i Van Goghov crtež kuće na putu za Scheveningen, kao i mali Gauguin portret.
Od idiličnih do razbijenih prostora
Mračna strana idiličnog doma, prostitucija, otkriva nam se poput mekog Gauguina Izlazak iz kade, dok Edgar Degas svojim pastelima postavlja istu scenu u novi prostor, prostor snova. Gauguin živi u idiličnom pejzažu Tahitija Tahićanka sa čamcem.
Uz holandski krug simbolista i tri Rodinova akvarela, dolazimo do nadrealista. Stihovi Rastka Petrovića otvaraju vrata crtežima Cocteaua, Rouaulta, Maksa Ernsta, Modiglianija. Tu su i Pierre Bonnard i Henri Matisse.
Kubizam nas dočekuje svojim narušenim konceptom prostora, gde nas sasvim neočekivano gleda crtež iz kolekcije Ljubomira Micića. Knjaževačke pijace, što je Le Corbusier uradio tokom svog putovanja u Srbiju. Naravno, tu je i Picasso.
Kako se promijenio odnos prema čovjeku i okolini
Odabirom, aranžiranjem i predstavljanjem ovog blaga Narodnog muzeja Srbije, autorka izložbe dr Dragana Kovačić u potpunosti je uspela da ukaže na to kako su „telo i prostor, dve velike i stalne teme evropske likovne umetnosti, interpretirane u vrijeme". u kojoj je bitno promijenio svoj odnos prema čovjeku i okolini“.
Ovi crteži različitih formata, od sitnih, usputnih beleški do gotovih, samostalnih dela velikog formata, predstavljaju važan segment po kome, između ostalog, Narodni muzej Srbije zauzima značajno mesto u ovom delu Evrope.
Tokom svojih 180 godina postojanja, Muzej je dijelio burnu i burnu sudbinu glavnog grada svog naroda. I baš kao što se vremenom obogatio trudom i znanjem izuzetnih pojedinaca i institucija, izgubio je dijelove svojih zbirki tokom ratova, okupacija i političkih previranja. Tako ono što je sačuvano do danas postaje važnije i dragocjenije.
Naslovna fotografija - Pablo Pikaso, Enterijer sa tri figure, 1926. © Narodni muzej Srbije
