Nije tajna da jesu student ruksaci pretežak za mališane u Srbiji, toliko da opterećenje prelazi šest kilograma. Pedijatri upozoravaju na ovo zdravstvene posljedice mogu biti čak i trajne i kažu da se nadaju da će mjere o kojima se već neko vrijeme “šuška” konačno stupiti na snagu.
Ove godine, kao i svake godine, ova tema se aktualizira, a roditelji kažu da ih to jako muči. Djeca imaju minimalno pet sati dnevno, a u školskoj torbi se nalazi knjiga i sveska za svaki predmet, a pored toga mnogi predmeti često imaju i “radnu svesku”, pa to znači po dvije knjige i svesku za svaki predmet. Tu je i dodatna oprema kao što su pernice za školu, kao i oprema za fizičko vaspitanje, muziku i umetnost.
Dječija mala leđa ne podnose toliki teret, a često ih vidimo na ulici na putu do škole iskrivljene i povijene, a prvo što pomislimo je da je ranac veći od njih. Ne zaboravimo da se u ruksaku nalazi i flaša vode i grickalica. Pitamo se gdje se sve završava.
– Svako jutro se istežem kada vodim ćerku u školu – priznao je jedan tata.
Jedna majka poslala je fotografije školske torbe svog mališana, koja je već puna iako su u školi ostale tri knjige.
– Ovo su knjige i sveske za pet razreda, s tim što su u školi ostale još tri knjige – dodala je majka.
Foto kolaž: Telegrafrs
Ljekari upozoravaju: Kičma se savija “kao punđa”
Poznati srpski pedijatar dr Saša Milićević rekao je za Telegraf.rs To takvo preopterećenje dovodi do ozbiljnih deformiteta, a ovo preveliko opterećenje direktno ugrožava mišiće koji bi kičmu trebali držati uspravno.
– Na razvoj kičme utiču mišići koji se nalaze uz kičmu, takozvani paravertebralni mišići. Ovi mišići moraju biti dobro razvijeni da bi kičma bila uspravna. Ako previše naprežemo ove mišiće, onda se kičma iskrivljuje, tzv kifozakada je ova distorzija “kao lepinja”, ili skoliozakada je izobličenje bočno. Najčešće je to kifoskolioza, što podrazumeva savijanje i napred i u stranu – objašnjava dr Milićević.
Kako je objasnio, to je čest problem dece ne samo u Srbiji, već i u svetu.
– Djeca vrlo često imaju kifoskoliozu. Drugo, djeca provode dosta vremena za kompjuterom, za mobilnim telefonom, a to oštećuje i kičmu. Manje se kreću, manje razvijaju te paravertebralne mišiće, dakle teret tih različitih ruksaka i torbi dolazi do izražaja, posebno ako je opterećenje asimetrično. Najbolje je da je to ruksak koji stane na oba ramena, to bi bilo idealno.
Dječije torbe na točkovima su u posljednje vrijeme veoma popularne, ali pedijatar upozorava na problem s njima. Iako mališanima olakšava put do škole, dugoročno može stvoriti problem ako djeca uvijek vuku torbe istom rukom jer i tada može doći do zakrivljenosti kičme.
Foto kolaž: Telegrafrs
– Vidim da će sada biti doneti neki propisi koji se tiču težine školskih torbi do četvrtog i od četvrtog do osmog razreda. Nadam se da će zaživeti, jer kada čovek vidi to dete, jadnu devojčicu, kako je pognuta napred, jedva vuče taj ranac – baš mu je žao – kaže Milićević.
Pedijatar je predstavio potencijalno rešenje koje bi, po njegovom mišljenju, mnogo olakšalo deci, ali i roditeljima.
– Najidealnije bi bilo kada bi u školi postojali ormarići, pa da ova deca ne nose sve svaki dan, već nose samo ono što im je potrebno za domaći zadatak. Da ne moraju da nose toliko knjiga svaki dan, pa tenisice za tjelesni, pa one za umjetnost… Zaista im je teško, stvarno je veliki teret. Kod sistematskih pregleda tako su česte skolioza i kifoskolioza, uz ravna stopala, jedan od najčešćih problema u djetinjstvu.. Jednostavno, retko imamo dete koje ima ispravnu kičmu – objašnjava doktorka.
Dječiji ruksaci su teški od šest do deset kilograma, što bi značilo da manja djeca nose polovinu svoje težine na leđima, a osim što utiče na nepravilnost kičme, opterećuje i kardiovaskularni sistem.
– To je stvarno preveliki teret. Onda oni oni zauzimaju takozvani prisilni položaj. Ne stoje pravo, već se moraju nagnuti u suprotnom smjeru, moraju se nagnuti naprijed. Čak i ako je škola daleko, ako je uzbrdo, opterećuje kardiovaskularni sistem – srce i krvne sudove – i kičmu. To je krajnje neprirodan, nefiziološki položaj. Recimo, kada je zima, mogu da se okliznu, mogu da padnu… Idealno bi bilo da se djeca bave sportom, recimo plivanjem, kako bi razvili te mišiće duž kičme. Ali roditelji u ovom uzrastu retko imaju vremena da ih odvedu na sport i tada je to preopterećenje koje je veoma neugodno.
Foto: Mateja Beljan
Doktor je rešio veliku dilemu
Konačno, doktor je rešio dilemu sa kojom se neki roditelji suočavaju. Dok neki smatraju da djeca treba da nose svoje torbe kako bi se “ojačala”, za neke roditelje ipak nose školske torbe do ulaza u školu.
– Znate šta, ako je umerena težina, onda nije opasno. Stvarno razvija te mišiće u određenoj mjeri. Ali ako je preopterećen, dijete ne može nositi polovinu svoje težine na leđima. To je puno. Na njima ne treba previše štedjeti, ali zato težinu treba ograničiti kako bi ga dijete moglo slobodno nositi i ne stizati oznojeno. Ta djeca se znoje, pa prehlade, dođu umorni u školu… jedva skinu taj ranac, čovjek se umori od života. Malo dete nosi ono što je teže od njega – zaključio je dr Saša Milićević.
(Telegraf.rs)
