U iščekivanju prazničnog duha

Praznični novogodišnji duh u gradovima Evrope. Miris hrane, muzika uličnih svirača, inovativni dizajn, detalji. U gotovo svakom gradu autentične drvene kolibice i štandovi sa poslasticama i ukrasima. Nekada je tako bilo i u Sarajevu. Cijeli decembar bio je u prazničnom duhu. Nekada.

Još od ranog djetinjstva volim decembar. Volim njegovo blještavilo, ukrase, trgovce koji prodaju sitnice, slatkiše, tople napitke. Decembru se još uvijek radujem kao malo dijete i nekad imam osjećaj da sam euforičnija od većine današnjih klinaca. No, ove godine baš i nemam u čemu uživati u sopstvenom gradu. Već sam pisala o tome da bi novce od javnog dočeka Nove godine, ukoliko ih uopće bude jer tender još uvijek pada, trebalo proslijediti ugroženima i ustanovama, ali to ne znači da nam grad ne treba biti lijep, okićen i raznolik. Žao mi je ako je ta priča pogrešno shvaćena kao da nam ne treba javni doček u Sarajevu. Treba nam, itekako. Pa, svaki grad na svijetu ga ima. To je prilika da barem nakratko gradovi zažive, da dočekamo turiste, zaradimo novac i pokažemo koliko smo gostoljubivi. Nije do teksta i mišljenja pojedinaca. Do tendera je. Oni padaju, a mi na to ne možemo utjecati. Isto kao što, evo, na uljepšavanje grada ne možemo, a prijeko nam je potrebno malo svjetla u svom sivilu kojim smo okovani. Uljepšavanjem grada pred Novu godinu bave se općine. Ove godine, čini mi se, slabije nego inače. Koliko znam, ovo nije praznik koji se pojavio iznenada, pa kao nismo imali vremena da se pripremimo. Doduše, ne treba zanemariti ni činjenicu da nas i snježne padavine u decembru ili januaru podobro znaju iznenaditi. Pa gotovo da ni u privatnom aranžmanu trenutno nema ukrasa. Pomalo negdje, onako stidljivo.

Sarajevo trenutno krase puni kontejneri smeća, mrtvi pacovi i miševi u blizini, prljave ulice… lampiona ni na vidiku. U pojedinim dijelovima grada tumaramo polumračnim ulicama, jer ni rasvjeta baš nije najbolja. Radi, pa ne radi, k’o žmigavac na automobilu.

Ukrajina, zemlja u ratu, na centralnom trgu u Kijevu postavila jelku. Postavljena je i ukrašena još prošle sedmice. Visoka 16 metara. Dekoracija uključuje oko 4.500 pojedinačnih ukrasa. Nadležni su poručili kako je postavljena u sjeni rata, da bi stanovništvo imalo barem neki lijep prizor. Izgleda da Ukrajina nema problema s tenderima. Ne padaju. New York, Berlin, Beč, Krakov, Rim… obasjani kao u bajci. Turisti uživaju, a lokalno stanovništo se opušta nakon dnevnih obaveza.

A Sarajevo… I tako živi u mraku, čekajući lijekove za onkološke pacijente, povećanje penzija, reguliranje minimalne plaće, zaustavljajnje femicida, sprečavanje iskorištavanja djece… čekajući da izabrani političari počnu raditi svoj posao i da administracija, opozicija i pozicija ne prebacuju odgovornost s jednih na druge. No, imat ćemo i mi okićen i uljepšan grad za novogodišnje praznike. Valjda. Možda sedam dana prije. Dovoljno da se sjetimo da stiže Nova godina.