Prošle su skoro dvije godine od nestanka dvogodišnje djevojčice Hvala Ilićui O sudbini nevine devojke do danas se ništa ne zna. Priča o njoj umrla je još u Banjskom polju, mjestu gdje je posljednji put viđena, ali izgleda da i dalje visi nad selom.
Livada ispred koje se igrala sa bratom pre nego što joj se izgubio svaki trag, u zimskoj magli izgleda gotovo sablasno, a komšiluk se, zbog hladnoće, zatvorio u kuće. Ljudi više nemaju snage ni da pričaju o nestanku djeteta za kojim su tražili, a koje je još uvijek obavijeno velom misterije. Samo nekoliko onih koji su se zatekli na ulici bili su voljni da komentarišu dosadašnji razvoj događaja.
– Imam ćerku i sina, odveo sam ih u Sokobanju sa šest i dve godine. Pratiš ih očima dok se igraju. U Sokobanji sam bio 21 dan, nisam ih ispuštao iz vida. Ne možete ih izgubiti. Majka treba da pita gde je dete, a ne komšiluk i cela Srbija. Svi se pitaju kako je tako nešto moglo da se desi, ali se o tome malo priča. Kada je dete nestalo, taman sam došao iz Bora od lekara, hteo sam da uđem u kuću kada mi je komšija rekao da je Časlavova unuka nestala i da idemo da je tražimo – kaže za Telegraf.rs meštanin Banjskog Polja i opisuje kako 26. marta su djevojčicu tražili na nepristupačnom polju punom trnja.
Mještani, policija i spasilačke službe sa terena tragale su, dok su dronovi snimali iz zraka. Svi su bili razočarani tih prvih nekoliko dana što nisu mogli pronaći dijete, ili barem bilo kakav trag o tome gdje je otišla. Nadali su se da se izgubila i da će je stići na vrijeme. Međutim, sve ih je iznenadila vest da je devojčica ubijena i da su uhapšena dvojica radnika borskog „Vodovoda”.
Pitanja su tada postala mnogo češća i mnogo glasnija. Nikome nije bilo jasno kako je majka mogla izgubiti iz vida svoje dijetekako se moglo desiti da dijete navodno udari auto, a da niko ništa ne čuje. Čak i prve komšije, čija je kuća tik uz sokak ispred kojeg je Danka nestala, nakon nestanka su rekli da su bili u bašti iza kuće i da ništa nisu čuli.
– Majka mora da zna gde joj je dete. Stavio bih je na poligraf. Sad više nije trudna, nema problema, neka se ponovo pregleda. Nisam vidio kada je policija ljetos bila na toj rekonstrukciji i kada je privela osumnjičene, ali Mislim da samo majka zna šta se desilo. Kako to da jednom godišnje izađeš tamo, ne živiš tamo, ne poznaješ teren. Ima trnja, a decu nema gde. Dođete jednom godišnje i izgubite dete. Ne vjerujem da je neko autom udario dijete a da niko nije vidio ni čuo. Zakon bi trebao biti čvrst. Nešto je sumnjivo, ljudi pričaju svašta. Jednom, kada sam bio mlad, ovde si mogao da spavaš na terenu i da se ne povrediš, ali evo šta se sada dešava – dodaje meštanka.
Ostali stanovnici Banjskog Polja su manje pričljivi, ali je primjetno da ni oni ne razumiju šta se dogodilo 26. marta prošle godine. kako kažu O slučaju male Danke danas se priča u selu razgovor, sve teorije su već iznesene, sva pitanja su postavljena. Jedino što je ostalo je neizvjesnost koja visi nad malim mjestom jer do danas nije razjašnjeno šta se zapravo dogodilo. Kažu, međutim, da im je drago što se ljudi raspituju za slučaj nestanka djevojčice jer, iako se o tome više ne priča, ne bi hteli da bude zaboravljen.
Ono što se u Banjskom polju promijenilo od nestanka Danke je budnost roditelja. Iako je to malo mjesto gdje se svi poznaju, u njih se uvukao strah. Djecu ne ostavljaju ni kada izađu u park između zgrada. Strah od gubitka djeteta uvukao im se u kosti nakon nestanka djevojčice, za koju niko ne zna da li je ubijena ili je zadesila neka druga, jednako strašna sudbina.
I dok čekamo da vidimo da li će rekonstrukcija događaja, koja je, kao dopuna istrage, urađena prije pola godine, donijeti nova saznanja, nestanak Danke Ilić stoji nad Banjskim poljem kao dugo postavljeno pitanje bez odgovora.
Ključnih sedam minuta
Podsetimo, prema poznatim informacijama, Danka Ilić je nestala 26. marta 2024. godine oko 13.45 časova, kada je njena majka Ivana nakratko skinula pogled sa nje. Kada je nije mogla pronaći, pozvala je muža, a potom i policiju.
Policija je odmah počela da pretražuje teren, u pomoć su dovedeni i psi, čak su korišćeni i dronovi sa termovizijom i 3D mapiranjem, učestvovali su vatrogasci i gorska služba spasavanja. Međutim, svi pokušaji da se sazna gde je Danka Ilić ostali su bezuspešni. Jedini trag koji su imali bio je da je djevojka izašla iz dvorišta i prošetala kroz žbunje do puta gdje se, kako se sumnja, dogodio stravičan zločin.
Desetak dana nakon nestanka, nakon neprekidnog pretresa terena, potoka, bunara i jaruga, policijski službenici su 4. aprila 2024. godine uhapsili Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića, obojicu radnika „Vodovoda Bor“. Ubrzo nakon hapšenja, Dalibor Dragijević, Dejanov brat, kao i njihov otac Radoslav Dragijević, privedeni su i optuženi za pomaganje u izvršenju krivičnog dela.
Prema navodima optužnice, sedam minuta nakon što je Danka Ilić nestala iz vida njene majke, je pogođen autobombom borskog “Vodovoda” Srđana Jankovića.
Danka Ilić; Foto: Privatna arhiva
Kako se navodi u optužnici, Dejan Dragijević je izašao iz vozila, primetio da devojčica daje znake života, stavio je u gepek automobila i ugušio je, prekinuvši joj dlanom dovod vazduha. Zatim su, kako se navodi u optužnici, njeno telo odneli na deponiju koja se nalazi na putu za Bor i tamo ga bacili, a kasnije, navodno, preneli na nepoznato mesto.
Oni su, prema optužnici, priznali policiji da su ubili dvogodišnju Danku Ilić, te da su im Radoslav i Dalibor pomogli da prikriju ubistvo, ali je Dejanov brat Dalibor preminuo u pritvoru prije saslušanja u tužilaštvu. Sumnja se da su se Dejan Dragijević i Srđan Janković vratili na divlju deponiju na Starobanjskoj cesti, gde su prvo sakrili telo devojčice i premestili ga na drugo mesto, a potom su, nakon hapšenja, Dragijevićevi otac i brat ponovo premestili telo deteta sa tog mesta kako ne bi bilo pronađeno.
Međutim, osumnjičeni su u svjedočenju u tužilaštvu negirali počinjenje krivičnog djela, a veliki dio optužnice, koja je dva puta potvrđena i vraćena na dopunu, zasniva se na njihovim priznanjima datim policiji, zbog nedostatka dokaza šta se zaista dogodilo tog kobnog dana.
Treća optužnica trebala bi biti podignuta nakon što se završi sve što je potrebno u vezi sa rekonstrukcijom događaja, koja je urađena prije pola godine.
(Telegraf.rs)
