I svakodnevni život i nauka svjedoče da ima ljudi koji su pametni. Ovi ljudi imaju određene kognitivne sposobnosti kojima procjenjuju i analiziraju sebe i stvarnost oko sebe, ali su skloni ukazati na nedostatke u razmišljanju drugih ljudi. Morate poznavati barem jednu tako pametnu osobu.
U javnosti se mnogi ističu idejom da se u škole uvedu predmeti koji će pomoći djeci da steknu kvalitete koji će im pomoći da budu racionalniji u ocjenjivanju. I Elon Musk je jedan od njih. X je čak jednom na društvenim mrežama objavio dugačku listu kognitivnih ‘vještina’ za koje vjeruje da bi se trebalo podučavati u školama.
Šta rade pametni ljudi?
Psihologija se godinama bavi pojavom zabluda, predrasude i druge mentalne prepreke koje se javljaju kada osoba treba da razmišlja i djeluje racionalno.
Ako težite inteligentnim postupcima i racionalnosti, čini se razumnim da se naoružate svim sredstvima kako biste spriječili pogrešno razmišljanje. Ali kao što je psiholog Adam Grant sa škole Wharton Univerziteta u Pensilvaniji upozorio na nedavnoj konferenciji Briljantni umovi u Štokholmu, sav gore spomenuti fokus na tuđe greške ima skrivenu lošu stranu za one koji žele poboljšati svoju inteligenciju.
Najpametniji ljudi su možda najsvjesniji kognitivnih pristrasnosti općenito, sumnjičavi su i analitični, ali su i najvjerojatnije da će propustiti vlastite pristranosti zbog prevelikog samopouzdanja, upozorio je Grant.
“Nisam pristrasna” predrasuda
Grant ovu osobinu naziva nepoželjnom u razmišljanju pametnih ljudi “Nisam pristrasan” pristrasnost i definiše ga ovako:
“To je ovo uvjerenje: drugi ljudi su pristrasni, ali ja sam realan i racionalan.” I imun sam na tu pristrasnost.”
I, kako iskustvo i nauka kažu, što ste pametniji, veća je vjerovatnoća da ćete postati žrtva ove zablude.
“To je istina i trebali biste to prihvatiti – što ste pametniji i što je veći vaš IQ rezultat, veća je vjerovatnoća da ćete podleći pristrasnosti ‘Nisam pristrasan'”, tvrdio je Grant u ovom nastupu. “To praktično znači da što ste briljantniji, to gore prepoznajete sopstvena ograničenja.”
On nije prvi psiholog koji se svrstava u red cenjenih stručnjaka čije se mišljenje pažljivo sluša i upozorava na ovaj problem. Tu je i čuveni David Dunning, poznat kao dio tima koji je identifikovao i prepoznao Dunning-Krugerov efekat. Dunning i Kruger, profesori sa Univerziteta Cornell, prepoznali su ovu osobinu kod ljudi koji prije svega pogrešno procjenjuju svoje sposobnosti, a potom su i vrlo pristrasni i uživaju u ukazivanjem na greške u tuđim logičkim zaključcima. Ova pristrasnost govori da najnesposobniji ljudi imaju tendenciju da budu najpouzdaniji, dok najvještiji i najobrazovaniji sumnjaju u sebe.
Oni koji misle da su pametni često koriste priliku da se rugaju blesavim hvalisavcima kojima misle da su okruženi (i zaista, svako će posvjedočiti da je svijet pun samouvjerenih govornika). Ali sam David Dunning je insistirao da većina ljudi iz njegovog istraživanja izvuče pogrešan zaključak. Suština nije da su svi ostali pristrasni. Zaključak je da vjerovatno svijet vidite jasno loše.
Kao što je Grant istakao, predrasude ne bi trebale dovesti do toga da pametni ljudi misle da su drugi ljudi glupi. Treba ih navesti da posumnjaju da su i oni često glupi. Ali uglavnom se dešava suprotno. A to je posebna vrsta iracionalnosti.
Protuotrov za pristrasnost “Nisam pristrasan”
Šta je protuotrov za ovu vrstu samopouzdanja koja je tako česta među pametnim ljudima?
Jaka doza poniznost.
Desna ruka Warrena Buffetta, nedavno preminuli Charlie Munger, mudro je rekao:
“Nevjerovatno je koliko koristi dobijaju ljudi koji se trude ne budi glupdaleko veći od onih koji pokušavaju da budu visoko inteligentni.”
Mnogi stručnjaci su predložili kako kultivirati ovaj način razmišljanja. Na drugom mjestu, Grant je preporučio pokušaj kultivacije intelektualni pristup naučnik u kojem ste “omiljeni”. poniznost preko ponosa i radoznalost pretjerano samopouzdanje” i “potražite razloge zbog kojih ste možda u krivuljaʼ, a ne samo razloge zašto morate biti unutra onaj pravi“.
Možda možete potražiti druge pametne prijatelje da testirate svoje ideje ili se zapitajte svako jutro: “Šta bih danas mogao pogriješiti?”
Naučnik s Harvarda Steven Pinker zagovara taktiku podsjećanja svih da je ono što je važnije ispravno razumeti stvari ali pogledajte ispravno.
Koju god tehniku da odaberete za borbu protiv pristrasnosti „Nisam pristrasan“, prvi korak je da priznate da je veća vjerovatnoća da će vas vaš um učiniti žrtvom te pristrasnosti. Tek kada priznate da ste i vi sposobni za nerazumnost, možete se promijeniti i ispraviti.
