Céline Sciamma, francuska je redateljica poznata po svojoj trilogiji o odrastanju koja uključuje Vodene ljiljane (Naissance des pieuvres), Dečku (Tomboy) i Djevojaštvo (Naissance des pieuvres). Njezin filmski opus usredotočuje se na ženske likove, koristeći neprofesionalne glumce, pritom istražujući rod, seksualnost i identitet. Sciammini filmovi smatraju se primjerom ženskog pogleda (female gaze) odnosno prikazom žena iz ženske perspektive. To uključuje tematiziranje lezbijskih i queer odnosa, fokusa na tijelo i osjetilnost što odlično pokazuje krupnim kadrovima u svojim filmovima. Njezini filmovi su taktilni onoliko koliko su i vizualni.
Dečka (Tomboy) je film koji je pokupio nekoliko nagrada na raznim LGBT festivalima što uključuje i Teddyja u Berlinu. Radnja filma odvija se jedno ljeto u Parizu. Laure (Zoé Héran), protagonist/ica filma, androgina djevojčica, upoznaje Lisu (Jeanne Disson) koja pretpostavi da je Laure dječak koji se predstavlja kao Mickaël. S vremenom, Lisa i Laure/Mickaël postaju prijatelji te se zajedno druže s grupom dječaka.
Dobar casting i redateljske odluke koje nas (namjerno) zbunjuju
Zoé Héran odličan je primjer dobro izabrane glumice zbog svoje androginosti, a kada se upari s odličnim režijskim odlukama te kadriranjem, dobivamo osjećaj da Sciamma namjerno želi zbuniti gledatelja da sam odluči radi li se o desetogodišnjoj djevojčici ili dječaku. Laure nije maskulina djevojčica, a Mickaël nije feminini dječak. Ovisno o tome što želimo vidjeti te sugestijama kamere, dobivamo jedno ili drugo. Samim time, gledatelj je stavljen u poziciju da bira što točno vidi.
Film na taj način odlično tematizira razvoj i istraživanje identiteta kroz tranziciju rodnih uloga tijekom filma. Laureini roditelji (Sophie Cattani i Mathieu Demy) percipiraju je kao djevojčicu, dok je van doma ona dječak koji eksperimentira i pokušava se predstaviti kao takav. Sciamma je i sama potvrdila u jednom od intervjua da je njezina ideja bila ostaviti ambiguitet kao glavnu značajku filma. Samim time ostavljajući dovoljno prostora da se svi gledatelji i gledateljice mogu poistovjetiti s likom. Preciznije, da mogu reći da su imali slično djetinjstvo.
Spontanost u samom filmu je također jedna od njegovih boljih značajki s obzirom na to da se Laure odlučuje na promjenu identiteta bez predumišljaja. Ona naprosto impulzivno reagira na situacije koje joj se događaju. To pridodaje osjećaju topline i ljepote koja prožima cijeli film od prve do zadnje minute. Dečka nije film koji želi dati neku duboku poruku odnosno osvijestiti gledatelje o nekom problemu. Film je puno više od toga. Istraživanje vlastitog identiteta u ranoj dobi koji može i ne mora definirati našu budućnost u jednome smjeru. Laure je Mickaël na jedno ljeto. Hoće li ostati on ili ona nakon njega je nepoznato.
Naše ostale recenzije pronađi ovdje!
Augustin Kvočić
Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.
