Sarajevska Vijećnica je ove sedmice postala srce evropske solidarnosti i znanja. Kao ponosni domaćin godišnjeg sastanka članica mreže Think Pink Europe, Sarajevo je ugostilo preko 100 stručnjaka, ljekara i aktivista iz 20 zemalja na međunarodnom simpoziju pod nazivom „Kvalitet života u toku i nakon tretmana: Integrativan pristup u njezi osoba sa karcinomom dojke“.
MOĆ RUŽIČASTE NITI: Snaga zajedništva koja briše granice
Ovaj važan skup potvrdio je da liječenje više nije samo medicinski proces, već borba za dostojanstvo i kvalitet života. U nastavku donosimo razgovore sa predstavnicima organizacija iz Albanije i Portugala, te sa predsjednicom Think pink Europe Nelom Hasić.
Dolazeći iz Albanije, Donjeta Zeqa kao aktivistica koja se bori za dostojanstvo svake žene nas podsjeća da borba ne prestaje s posljednjom terapijom, ona se nastavlja kroz zagovaranje, edukaciju i brisanje osjećaja nevidljivosti pacijentica u sistemu.
Koji su najveći izazovi s kojima se žene suočavaju nakon završetka onkološkog tretmana za rak dojke i kako integrativni pristup može pomoći u prevazilaženju tih
izazova?
Završetak liječenja se često opisuje kao prekretnica, ali za mnoge žene to je također početak novog i jednako teškog poglavlja. Fizički efekti liječenja, kao što su umor, limfedem, hormonalne promjene i bol, ne nestaju jednostavno kada se terapija završi. Istovremeno, psihološki teret anksioznosti, straha od povratka bolesti i transformisanog osjećaja identiteta može biti dubok i dugotrajan. Žene često opisuju osjećaj napuštenosti od strane sistema upravo u trenutku kada su očekivale da će se osjećati slobodno.
Integrativni pristup se odnosi na cijelu osobu, a ne samo na bolest. Kada su psihološka podrška, nutritivno vođenje, fizioterapija i socijalna reintegracija ugrađeni u put njege uz medicinsko praćenje, žene su daleko bolje opremljene da ponovo izgrade svoje živote. Iz mog iskustva u direktnom radu s pacijenticama u Albaniji i širom Evrope, vidjela sam kako pristup strukturiranoj psihosocijalnoj podršci nakon liječenja može istinski transformisati kvalitet života žene i njenu sposobnost da se vrati sebi.
Koju poruku biste poslali ženama koje se trenutno suočavaju s dijagnozom raka
dojke?
Niste same i vaš glas je važan u svakoj odluci koja se donosi o vašoj njezi. Dijagnoza mijenja sve u jednom trenutku, i strah koji slijedi je potpuno razumljiv. Ali želim da svaka
žena zna da postavljanje pitanja, traženje drugog mišljenja i obraćanje organizaciji
pacijenata nisu znakovi slabosti.
To su činovi snage. Pronađite svoju zajednicu. Povežite se s drugim ženama koje su hodale ovim putem. Dopustite sebi da primite podršku, jer suočavanje s ovim u samoći nikada nije neophodno, i zato što su žene oko vas, u vašoj zemlji i širom Evrope, spremne da stanu uz vas. Vi ste primijećene i niste nevidljive unutar ovog sistema.
Kako integrativni pristup može doprinijeti ne samo liječenju, već i prevenciji i
ranoj detekciji raka dojke?
Prevencija i rana detekcija zahtijevaju više od kliničke infrastrukture. Zahtijevaju povjerenje, edukaciju i zdravstvenu kulturu u kojoj se žene osjećaju osnaženo da djeluju u svoje ime. Integrativni pristup okuplja medicinsku stručnost, psihološku pismenost, angažman zajednice i svijest o načinu života na način na koji čisto biomedicinski modeli ne mogu.
Kada žene razumiju svoju porodičnu historiju, znaju kako da izvrše samopregled, osjećaju se ugodno razgovarajući o simptomima s ljekarom i imaju pristup skriningu bez finansijskih ili geografskih barijera, rana detekcija postaje moguća. Zbog toga je rad organizacija pacijenata uz zdravstvene sisteme od suštinske važnosti. Mi dopiremo do žena tamo gdje sistem ne dopire uvijek. Govorimo njihovim jezikom, doslovno i emocionalno. Integrativna njega, kada se primijeni na prevenciju, znači izgradnju okruženja u kojem žene ne čekaju krizu da bi potražile podršku.
Think Pink Europe okuplja organizacije iz cijele Evrope. Koliko takva regionalna i
evropska saradnja pomaže u podizanju svijesti i poboljšanju podrške oboljelim ženama?
Kao neko ko predstavlja zemlju Zapadnog Balkana, gdje resursi i pažnja javnih politika nisu uvijek srazmjerni razmjerima potreba, iz moje perspektive, biti dio širih evropskih mreža omogućava nam razmjenu znanja i najboljih praksi. Pomaže nam da učimo jedni od drugih. Kada stojimo zajedno preko granica, daleko smo vidljiviji. Inicijative kao što je Race for the Cure igraju veoma vrijednu ulogu u prikupljanju sredstava i angažmanu zajednice. U Albaniji nam je to, na primjer, omogućilo da obezbijedimo osnovnu podršku poput prsnih proteza za pacijentice, što ima direktan i značajan uticaj na njihov kvalitet života.
Čovjek koji onkologiju uči pokretu i snazi
Paulo Morais ne vidi vježbanje kao hobi, već kao ključni lijek. Ovaj stručnjak iz Portugala unosi naučnu preciznost u svijet onkološke rehabilitacije, dokazujući da kretanje nije samo fizički čin, već put ka povratku samopouzdanja. Kroz program Rosa Vida, Paulo uči žene širom Evrope kako da ponovo osjete snagu u svojim tijelima i kako da strah od pokreta zamijene dosljednošću. Njegova vizija je jasna: oporavak nije završen kad se tumor ukloni, već kad žena ponovo osjeti da vlada svojim tijelom.
Kao fitness trener s iskustvom u radu sa ženama kojima je dijagnosticiran rak
dojke, na koji način prilagođavate programe treninga tokom i nakon onkološkog
liječenja? Koje vrste vježbi smatrate najsigurnijim i najefikasnijim za vraćanje
fizičke snage, smanjenje umora i poboljšanje pokretljivosti?
U mom iskustvu, najvažniji princip je jednostavan: vježbanje u onkologiji nikada ne smije biti generičko. Ono mora biti individualizovano, klinički informisano i prilagođeno svakoj fazi puta pacijentice. Žena koja prolazi kroz hemoterapiju, neko ko se oporavlja od operacije i osoba koja je dugo preživjela bolest a suočava se s umorom ili ograničenjima pokretljivosti, nisu na istom mjestu, fizički niti emocionalno. Ne mogu se tretirati na isti način. U Rosa Vidi, kroz Quality Onco Life Program, i specijalisti za dojku i stručnjaci za vježbanje prate jasno pravilo: vježbanje uvijek mora odražavati kliničko stanje pacijentice, fazu liječenja i profil rizika.
Koliko je važna integracija fizičke aktivnosti u holistički i integrativni pristup njezi
raka dojke? Na koje načine kombinujete trening sa psihosocijalnom podrškom,
ishranom i komplementarnim terapijama kao što su joga i meditacija?
Fizička aktivnost je centralna za istinski holistički pristup njezi raka dojke. Ako želimo brinuti o cijeloj osobi, a ne samo o tumoru, moramo se pozabaviti funkcijom, umorom,
pokretljivošću, slikom o tijelu, emocionalnom otpornošću i povratkom svakodnevnom
životu. Tu prilagođeno vježbanje postaje neophodno. U Rosa Vidi vježbanje ne vidimo
kao izolovanu intervenciju, već kao dio integrisane potporne njege.
Ono radi uporedo sa:
• psihosocijalnom podrškom, jer se mnoge pacijentice osjećaju emocionalno iscrpljeno i
odvojeno od svojih tijela;
• ishranom, koja direktno utiče na oporavak i nivo energije;
• fizioterapijom, posebno kod posthirurških ili funkcionalnih komplikacija;
• i komplementarnim praksama kao što su joga, disanje i meditacija, kada su pravilno
integrisane.
U praksi, mi ne gradimo samo programe treninga. Mi stvaramo okruženje u kojem se
pacijentice mogu fizički oporaviti, osjećati emocionalno podržanim i vratiti povjerenje u svoja tijela. Jer ozdravljenje nije samo završetak liječenja. Radi se o učenju kako ponovo živjeti dobro. Ovaj događaj je ujedno i godišnje okupljanje mreže Think Pink Europe u Sarajevu.
Kako međunarodna razmjena znanja između fitness trenera, onkologa i udruženja
pacijenata iz različitih zemalja može doprinijeti boljoj podršci ženama oboljelim
od raka dojke?
Međunarodna razmjena je neophodna jer problem u onkološkoj potpornoj njezi nije nedostatak znanja, već nejednaka implementacija. Portugal je jedna od rijetkih zemalja
gdje su dokazi već jasni: fizička aktivnost, rehabilitacija, psihosocijalna podrška i integrativna njega značajno poboljšavaju oporavak i kvalitet života. Ipak, pristup ostaje
neujednačen. Zato su ovakva okupljanja važna. Ona spajaju kliničku perspektivu onkologa, praktičnu stručnost profesionalaca za vježbanje i rehabilitaciju, i stvarno iskustvo organizacija pacijenata.
Kada se ove perspektive usklade, pacijent ima korist. Jedna od najvećih snaga Think Pink Europe je upravo to: omogućava nam da dijelimo ono što funkcioniše, izbjegavamo ponavljanje grešaka i ubrzamo implementaciju tamo gdje se sistemi podrške još uvijek razvijaju. Međunarodna saradnja nije samo inspiracija. Radi se o zatvaranju jaza između dokaza i pristupa. A u onkologiji, taj jaz može definisati ishode.
Koju poruku biste uputili ženama u Bosni i Hercegovini koje su završile
onkološko liječenje i žele se vratiti fizičkoj aktivnosti?
Moja prva poruka je jednostavna: ne bojte se početi iznova. Mnoge žene završavaju liječenje sa strahom: strahom od boli, strahom da će naštetiti sebi, strahom da njihovo tijelo više nije sposobno. Ali u većini slučajeva, tijelo se može oporaviti daleko više nego što očekuju, kada se pokretu pristupi sigurno. Dakle, moj prvi savjet je: počnite s malim, ali počnite. To može značiti hodanje malo više svakog dana, lagani rad na mobilnosti, ponovnu izgradnju držanja i disanja, ili početak nadziranog vježbanja niskog intenziteta.
Nemojte se porediti sa onim što ste bili prije raka. Počnite od onoga gdje ste danas, sa strpljenjem i dosljednošću. Idealno bi bilo da to radite uz vođenje stručnjaka koji razumiju oporavak od raka dojke. Ono što pacijentima sada treba nije više dokaza, već pristup. Liječenje raka može spasiti život, ali oporavak je ono što pomaže ljudima da ga ponovo žive. Vježbanje nije opcioni dodatak u onkološkoj njezi. Kada je pravilno prilagođeno, ono je dio oporavka.
Vizionarka koja Sarajevo postavlja na evropsku mapu solidarnosti
Kao predsjednica Think Pink Europe i direktorica Think Pink BiH, Nela Hasić je mnogo
više od domaćina – ona je arhitektica zajedništva koja godinama neumorno radi na tome da nijedna žena u našem regionu ne prođe kroz bolest sama. Nela nam otkriva kako, uprkos svim ulogama koje žena nosi, u najtežim trenucima napokon dati dozvolu samoj sebi da bude prioritet.
Nela, kroz rad sa hiljadama žena vidjeli ste koliko je teško zadržati osjećaj
kontrole nad sopstvenim životom nakon dijagnoze. Koji je to prvi mali korak koji
svaka žena može poduzeti da ponovo osjeti tu moć?
Prvi i najvažniji korak je povratak informaciji. Dijagnoza nam često oduzima tlo pod nogama jer nas stavlja u poziciju u kojoj drugi donose odluke o našem tijelu. Onog trenutka kada počnete postavljati pitanja, istraživati svoje opcije i aktivno učestvovati, vi vraćate kontrolu. Znanje je najbolji štit protiv straha. Pored toga, jedan mali fizički izbor – bilo da je to odluka o današnjoj ishrani ili kratka šetnja – služi kao podsjetnik da ste vi i dalje ti koji upravljate svojim kormilom. Žene u našem društvu često nose ogroman teret uloga majke, supruge i zaposlene osobe.
Kako uskladiti te uloge sa procesom liječenja koji zahtijeva da žena napokon stavi sebe na prvo mjesto?
To je možda i najveći emocionalni izazov. Mi smo naučene da budemo “stubovi” porodice, često zanemarujući sopstvene potrebe. Moja poruka ženama je da stavljanje sebe na prvo mjesto tokom liječenja nije sebičnost, već čin odgovornosti i prema sebi i prema onima koje volite. Da biste mogli biti tu za druge, prvo morate sačuvati sebe.
Dozvolite sebi da budete ranjive i prihvatite pomoć. To nije znak slabosti, već dozvola porodici da vam uzvrati ljubav i podršku koju ste im godinama pružali. Simpozijum u Sarajevu je poslao snažnu poruku o zajedništvu.
Šta je to što Sarajevo, kao regionalni centar Think Pink pokreta, nudi ženi koja se u ovom trenutku osjeća izolovanom u svojoj borbi?
Sarajevo nudi zajednicu koja razumije. Nudimo prostor u kojem niste samo dijagnoza ili
broj, već osoba s imenom, pričom i snagom. Kroz naše aktivnosti, svaka žena može
pronaći krug podrške u kojem se njeni strahovi razumiju bez previše objašnjavanja.
Nudimo pristup informacijama, stručnjacima i, što je najvažnije, drugim ženama koje su
prošle isti put. Moja vizija je da nijedna žena u Bosni i Hercegovini ne osjeća da se kroz
ovu avanturu mora kretati sama. Poruka iz Vijećnice je bila jasna: granice ne postoje
kada je u pitanju ljudska podrška, i naša vrata su uvijek otvorena.
View this post on Instagram
Naslovna fotografija: Pexels-Marcus Aurelius, Sanela Babić, PR
https://www.ljepotaizdravlje.ba/wp-content/uploads/2026/04/pexels-marcus-aurelius-9789297-256×200.jpg
