Više od polovine ugovora koje su zapadni proizvođači automobila potpisali s rudarskim kompanijama tokom „zlatne groznice“ za osiguravanje zaliha metala za baterije sada je odgođeno, izmijenjeno ili otkazano, nakon što su cijene ključnih materijala poput litijuma drastično pale.
Kompanije poput General Motorsa, Tesle i Stellantisa sklapale su dugoročne sporazume za nabavku litijuma i nikla još od 2020. godine, nastojeći da izbjegnu moguće nestašice dok se ubrzavao globalni prelazak na električna vozila (EV).
Međutim, nagli pad cijena metala ozbiljno je otežao rudarskim firmama prikupljanje sredstava za razvoj novih projekata što sada ugrožava pokušaje da se izgrade alternativni lanci snabdijevanja van kineske dominacije. Spori procesi izdavanja dozvola za otvaranje novih rudnika dodatno su usporili isporuke metala.
Prema analizi Financial Timesa zasnovanoj na podacima istraživačke grupe Benchmark Mineral Intelligence, od 32 ugovora o litijumu, niklu i kobaltu potpisanih između 2020. i 2024. godine, čak 17 je otkazano, revidirano ili odgođeno.
„Kašnjenja su odraz niskih cijena litijuma i drugih metala za baterije u ovom trenutku“, izjavio je Adam Webb, direktor za sirovine u Benchmarku. „To otežava osiguranje finansiranja, što direktno dovodi do zastoja u razvoju projekata.“
Cijene litijuma, nikla i kobalta pale su nakon što je porast kineske proizvodnje stvorio višak ponude. Prema podacima Benchmarka, litijum-karbonat se krajem oktobra prodavao po cijeni nešto manjoj od 10.000 dolara po toni, dok je u 2023. godini iznosio više od 70.000 dolara po toni.
Ovaj višak je smanjio potrebu proizvođača automobila da potpisuju dugoročne ugovore o otkupu, jer sada lakše mogu pronaći potrebne materijale na tržištu.
Pored toga, mnogi su smanjili ciljeve za proizvodnju električnih vozila, jer su ta vozila i dalje manje profitabilna u odnosu na klasične modele. Strahovi da bi politike administracije Donalda Trumpa mogle usporiti tržište EV vozila u SAD-u dodatno su utišali apetite investitora.
Prema riječima Christiana Grimmelta iz konsultantske kuće AlixPartners, kašnjenja su sada postala „osnovni scenario“, a strane u ugovorima sve češće „mijenjaju rokove i redefinišu cijene“.
Jedan od primjera je ugovor između Forda i kompanije Ioneer, potpisan 2022. godine, koji je predviđao nabavku litijuma iz projekta Rhyolite Ridge u Nevadi od ove godine — ali rudnik još uvijek nije izgrađen. Nakon što se Sibanye-Stillwater iz Južne Afrike povukao iz planirane kupovine 50% udjela u projektu vrijednog gotovo 500 miliona dolara, početak proizvodnje pomjeren je na 2028. godinu.
Na konferenciji FT Metals & Mining Summit u Londonu, Jasper Jung iz General Motorsa izjavio je da proizvođači automobila sada djeluju „strateški“. „Suočavamo se sa slabijom potražnjom za električnim vozilima… pa logično, i investicije u metale za baterije trpe. Uz to, prelazak na nove komponente baterija poput onih s manje nikla, mijenja i našu dugoročnu strategiju.“
Prema mišljenju pravnih stručnjaka iz industrije, ovakvi direktni ugovori su ranije pomagali manjim rudarskim kompanijama da lakše osiguraju sredstva, jer su potvrđivali tržišnu potražnju i povećavali „bankabilnost“ projekata. No, s padom cijena i sve većom nesigurnošću na tržištu, i ti dogovori sve češće ostaju samo na papiru.
