Damir Kočić iz Dubrava kod Brčkog, student glume i zaljubljenik u prirodu, voćarstvom se bavio iz čistog hobija. Međutim, ta ljubav je prerasla u pravu misiju očuvanja autohtonih voćnih sorti koje polako nestaju sa naših prostora.
“Imao sam sreću da djetinjstvo provedem na selu, iako sam rođen u gradu. Tu sam prvi put upoznao mirise i okuse voća, koji su potpuno drugačiji od onih iz trgovine. To je u meni probudilo želju da istražujem i čuvam ono što je naše”, priča nam mladi Damir Kočić.
On je samouki peropisac i neumorni istraživač starih voćaka. Put ga vodi po cijelom sjeveroistočnom dijelu Bosne od Brčkog, Gradačca, Čelića i Majevice pa sve do Hercegovine i Sarajeva.
“Gdje god vidim staru voćku, zastanem. To je blago koje nestaje, a dio je našeg identiteta i tradicije”, kaže on.
Obilazeći teren, Damir je pronašao i sačuvao mnoge stare sorte jabuke, kruške, trešnje i šljive. Među njima su poznate sorte kao što su samoniklica, batulenka, kolačara, pekmezaruša, kao i kaluđerka, karamanka, kozara i takiša. U njegovom voćnjaku danas rastu one drevne sorte koje su nekada krasile svaki voćnjak u ovom dijelu zemlje.
“Nažalost, mnoga stabla su posječena još 1960-ih godina kada je počela sadnja uvoznih sorti. Ljudi su mislili da rade dobro, a zapravo su uništavali vlastito naslijeđe”, objašnjava Damir i dodaje da iako su moderne sorte produktivnije i pogodnije za tržište, naše autohtone imaju jedinstven ukus i otporniji su na istoriju.
Posebno ističe divlju jabuku, poznatu i kao julabija, od koje se nekada pravio džem.
“Nema boljeg pekmeza od onog od divljeg voća. Bogat je okus, miris i visoku koncentraciju željeza. To su naši pravi dragulji prirode”, naglašava ovaj mladi voćar.
Voćarski klub Brčko, čiji je Damir aktivan saradnik, već nekoliko godina provodi akciju evidentiranja i očuvanja starih sorti. Do sada su na području Brčkog i okolnih sela pronašli više od 500 lokacija na kojima još ima starih stabala, a mnoga domaćinstva su dala saglasnost da se sa ovih stabala uzmu za kalemljenje.
“Cilj nam je da ovo staro voće ne ostane samo uspomena, već da postane dio turističke i privredne ponude Brčko distrikta”, poručuju iz Voćarskog kluba i dodaju da ovo nije samo voće, da su to živi spomenici kulture i tradicije.
Damir poručuje svima koji imaju staru voćku u dvorištu: “Ako se već ne cijepite, zovite nekoga ko zna. Produžite život toj sorti. Možda čuvate posljednji primjerak voća koje je raslo i hranilo naše pretke.”
Njegova priča pokazuje da očuvanje starih sorti nije samo briga o biljkama – to je očuvanje identiteta, ukusa djetinjstva i uspomena koje se ne smiju izgubiti.
