Odnosi između zemalja Južne Amerike i Evrope dugo vremena su posmatrani u kontekstu trgovine i sporazuma od kojih se veliki broj nažalost još nije realizovao u punoj mjeri.
Sudeći prema rezultatima posljednjeg susreta u Kolumbiji od 8. do 10. novembra čini se kako će taj osjećaj još dugo ostati dominantan s obje strane Atlantika.
Nakon što je 2023. godine u Briselu održan samit EU-CELAC, tada treći po redu takvog tipa, zvaničnici zemalja postigli su dogovor da svake dvije godine kroz slična okupljanja kontroliraju i prate razvoj saradnje između dva kontinenta. Takozvana porodična fotografija koja je poslana iz Brisela, na jednom mjestu okupila je najrelevantnije lidere zemalja Južne Amerike, ali i najvažnije državnike zemalja Evropske unije.
U prvom redu mogao se vidjeti i vrh Evropske unije, uključujući tadašnjeg šefa Evropskog vijeća Charlesa Michela, prvog čovjeka diplomatije EU Josepa Borrella, ali i predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen.
Talas otopljavanja odnosa između Južne Amerike i Brisela mogao se pratiti i mnogo ranije od održavanja samita, a sve je kulminiralo posjetom Ursule von der Leyen Brazilu i sastankom s predsjednikom ove zemlje Lulom da Silvom.
“Naše regije nisu samo prirodni partneri već su i partneri po izboru. Vrijeme je da naše strateško partnerstvo podignemo na viši nivo. Brazil je također supersila u obnovljivim izvorima energije, koja proizvodi 87 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora”, rekla je tada Ursula von der Leyen.
Vjerovatno najvažniji dio sastanaka iz 2023. godine jeste intenziviranje priče o famoznom sporazumu između Evropske unije i Mercosura, odnosno trgovinskog bloka najjačih zemalja Južne Amerike, a kojim bi se u značajnoj mjeri regulisao niz pitanja od trgovine, poljoprivrede pa sve do određivanja standarda za proizvode koji dolaze s jednog, odnosno drugog tržišta. U tom kontekstu, spominjalo se ukidanje carina na 91 posto izvoza EU, a što uključuje i automobile, dok bi Evropska unija trebala ukinuti carine na 92 posto izvoza Mercosura u EU u periodu do 10 godina.
Mercosur će također ukinuti carine na poljoprivredne proizvode EU, kao što su 17% na vina i 20-35% na žestoka pića. Uprkos najavama da bi sporazum trebao gotovo svaki čas biti potpisan, iz izjava zemalja Evropske unije jasno je kako će Evropska komisija morati posvetiti još vremena uređivanju detalja prvenstveno onih koji se tiču zaštite evropskih poljoprivrednika koji su zaprijetili haosom ukoliko proizvodi iz Južne Amerike preplave evropsko tržište.
Međutim, dok se detalji dugoočekivanog sporazuma između EU i Mercosura i dalje kuhaju na tihoj vatri u pozadini, samit koji je održan u kolumbijskoj Santa Marti ponudio je nešto drugačiju sliku trenutnih veza dva kontinenta u odnosu na ono što se nastoji prikazati u javnosti.
Od pompeznih najava do skromnih delegacija
Iako je samit na teritoriji Južne Amerike trebao dati novi zamah i potvrditi jačanje saradnje između EU i Južne Amerike, za sobom nije ostavio ništa drugo do niza floskula, obećanja, ali i brojnih upražnjenih mjesta za stolom.
Uprkos najavi samita gdje je rečeno kako će se na ovom važnom događaju okupiti predstavnici 27 država članica EU te predstavnici 33 zemlje Zajednice latinoameričkih i karipskih država (CELAC), realnost je takva da je na sastanak stiglo 12 šefova država, šest potpredsjednika i 23 ministra vanjskih poslova.
“Diplomatska dezerterstva” u tom pogledu s evropske strane najviše su se primijetila na odsustvu njemačkog kancelara Friedricha Merza, italijanske premijerke Giorgie Meloni te francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Sastanak je, pravdajući ga zgusnutim rasporedom, otkazala i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, a na braniku Evrope ostali su lideri čije su zemlje i historijski vezane za područje Južne Amerike.
Istina, bilo je tu i nekoliko drugih lidera zemalja EU, ali jasno je čije prisustvo može poslati mnogo jače signale drugim svjetskim akterima.
Iako su države poslale tzv. delegacije nižeg ranga i tako bar na papiru opravdale svoj dolazak, gorak okus zbog odsustva najvažnijih aktera potpuno je ogolio trenutni geopolitički trenutak u kojem se nalaze zemlje Južne Amerike i Evropske unije. Uprkos nastojanjima da se odnosi između dva trgovinska bloka dovedu to toga da sporazumi koji se najavljuju zaista i zažive u praksi, hrabrost da se napravi još jedan korak dalje izostala je. Razlog za to je samo jedan – američki predsjednik Donald Trump.
Čovjek čije se ime ne izgovara
Nova realnost s kojom se suočila Evropska unija, ali i brojne zemlje Južne Amerike, uključujući i zemlju domaćina samita Kolumbiji i talas agresivnih odluka američke administracije, napravila je (ne)očekivano potpunu pometnju u južnoameričkim i evropskim političkim redovima, a što se neposredno odrazilo i na ovaj važan samit.
Upravo se na primjeru Kolumbije i njenog predsjednika Gustava Petra pritisak američke administracije vjerovatno najbolje i osjetio. On, njegova porodica kao i najbliži saradnici dospjeli su na američku listu sankcija nekoliko sedmica uoči održavanja samita tvrdeći kako kolumbijski predsjednik podstiče trgovinu kokainom na područje Sjeverne Amerike.
“Predsjednik Petro je dozvolio da karteli droge cvjetaju i odbio je zaustaviti tu aktivnost. Danas predsjednik Trump poduzima snažne mjere kako bi zaštitio našu naciju i jasno stavio do znanja da nećemo tolerirati trgovinu drogom u našu naciju”, poručeno je iz Bijele kuće.
Trumpov rat sa zemljama Južne Amerike nastavio se i preko Venecuele čiji je predsjednik Nicolas Maduro već odavno na nišanu nove američke administracije, a uprkos najavama kako se to neće desiti, aktivnosti američke vojske na Karibima jednostavno ne ulijevaju veliko povjerenje u razmišljanja kako se moguća ograničena invazija ili napad američke vojske na Venecuelu neće dogoditi u bližoj budućnosti.
U takvim uslovima, samit u Santa Marti koji je trebao pokazati zaista pravu i konkretnu snagu multilateralizma, a kojom bi se u značajnoj mjeri poslala i jasna poruka trenutnoj američkoj politici, pretvorio se zapravo u događaj čiji je ishod, ali i fijasko s delegacijama, zapravo bio i pun pogodak s gledišta Bijele kuće.
Iako su svoj nedolazak pokušali opravdati na razne načine, jasno je kako su u ovakvom poitičkom trenutku neki od najjačih evropskih lidera izabrali opciju povlačenja i nezamjeranja čovjeku čiju podršku zaista mogu uživati isključivo u odnosu koji je omeđen poslovnim interesima i potčinjavanjem narativu koji dominatno preovladava u Bijeloj kući.
Usvojena deklaracija na kraju samita, pokazala je upravo ono što se dalo naslutiti i u najavi. Iako su se lideri načelno složili oko određenih tačaka, američka administracija pa ni Donald Trump konkretno niti u jednom dijelu deklaracije nisu spomenuti, iako je potpuno jasno da se ovi dijelovi odnose upravo na njih.
“Prepoznajemo potrebu očuvanja neutralnosti Panamskog kanala za globalni mir i stabilnost, trgovinu i međunarodnu saradnju. Naglašavamo važnost zajedničkog napretka u smanjenju trgovinskih tenzija. Ponavljamo svoje protivljenje prijetnji ili upotrebi sile i svakoj akciji koja nije u skladu s međunarodnim pravom i Poveljom Ujedinjenih nacija”.
Sve su to dijelovi deklaracije koja je usvojena u Santa Marti. Iako je jasno kako su rečenice upućene SAD-u, realnost na papiru je takva da one u neutralnom i bezličnom obliku mogu predstavljati savršenu podlogu za razna tumačenja. Manjak konkretnosti i izostanak jasnog navođenja problema potpuno je otupio oštricu deklaracije koja je u ovom trenutku mogla imati znatno jači odjek u javnosti nego što je to sada.
Neujednačene stavove potvrdila je i činjenica da su se zemlje često navodile u fusnotama deklaracije te da je naglašeno kako se pojedine države ne slažu sa svim tačkama ovog dokumenta.
Tužnu realnost priznala je i visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas koja je otvoreno rekla kako je dokument koncipiran tako da se ne spominju Sjedinjene Američke Države iz jednostavnog razloga – da se SAD spomenuo, dokument bi ostao bez potpisa.
“Tako diplomatija funkcioniše”, rekla je Kallas. Međutim, pitanje koje se onda u tom slučaju može postaviti jeste i to da li Južna Amerika u takvoj Evropi zaista može pronaći istinskog partnera koji će održati svoju riječ kada to bude najviše trebalo?
Iskru održava nekoliko ljudi
Ono što definitivno treba spomenuti jeste i to da samit u Santa Marti nije u potpunosti sa sobom donio površnost. Na marginama susreta, pojedini lideri južnoameričkih i evropskih zemalja iskoristili su priliku te su poslali snažne poruke i zapravo podsjetili sve prisutne na važnost održavanja samita u ovim trenucima.
“Latinska Amerika i Karibi prolaze kroz duboku krizu u svom integracijskom projektu. Ponovo smo postali balkanizirana i podijeljena regija, više fokusirana na vanjštinu nego na unutrašnjost. Ponovo živimo pod prijetnjom političkog ekstremizma, medijskih manipulacija i organiziranog kriminala. Kao rezultat toga, idemo od sastanka do sastanka, puni ideja i inicijativa koje se često nikada ne ostvare. Naši samiti su postali prazan ritual, uz odsustvo ključnih regionalnih lidera” rekao je brazilski predsjednik Lula da Silva.
Slične i jače poruke uputio je i predsjednik zemlje domaćina Gustavo Petro kojem je ovaj sastanak bio važan i s aspekta očuvanja njegovog statusa važnog južnoameričkog lidera, uprkos pritiscima koji stižu iz Washingtona.
“Čovječnost u različitosti je moguća, zbog čega želim da Samit CELAC-a i EU bude svjetionik usred barbarstva i da svijetu može reći da je moguće ujediniti se i angažovati se u dijalogu, da su globalna demokratija i slobodno čovječanstvo mogući sada, čak i dok barbarstvo napreduje i ubija ljude. Mislim da bismo trebali biti svjesni da u današnjem svijetu, gdje barbarstvo napreduje na Bliskom istoku, u Ukrajini, Rusiji i na Karibima, moramo biti svjetionik, svjetlo. Bez upadanja u zamku razmišljanja da smo superiorni, ako postoji jedna posebna karakteristika latinoameričkog naroda, to je da, budući da im kroz vene teče sva krv svijeta, mogu bez ikakvih problema govoriti svijetu”, naveo je.
Čast Evropljana u određenoj mjeri ponovno su spašavali predstavnici juga Evrope, prvenstveno Pedro Sanchez koji je, uprkos logističkim problemima pri dolasku u Santa Martu, odlučio doći na ovaj samit. Svjestan važnosti aktuelnog trenutka, Sanchez je uz brazilskog predsjednika Lulu da Silvu poslao poruke kojima je nastojao prenijeti i to da postoji alternativa onom svijetu i poretku kakav trenutno nudi Trumpova administracija prvenstveno Južnoj Americi, ali i ostatku svijeta.
Sada, kada su zavjese na samit EU-CELAC definitivno spuštene, delegacije su navele kako se generalno sastanak može ocijeniti pozitivnim. Ipak, sve ono što ga je pratilo u pozadini, a što je dovelo i do povlačenja brojnih značajnih političkih faktora na oba kontinenta, jasan je pokazatelj kako će se povjerenje u takvim okolnostima jako teško graditi.
“Balkon Amerike”, kako nazivaju Santa Martu, tako je umjesto bistrog pogleda u budućnost kakva je najavljena 2023. godine postao prostor u kojem je strah od reakcije jačeg ispunio prostor, a što bi na kraju moglo postati i nepremostiva prepreka ulasku Južne Amerike i Evrope u novu eru odnosa.
