Dok je veliki praznik Uskrs danas se u miru spremamo, prije 27 godina nije bilo tako. NATO bombe su pale na Srbijupa je na mjestu duhovnog duha u narodu zavladao strah, jer neprijatelj nije mirovao ni u te svete dane. međutim, ima žena kojima su ti aprilski dani 1999. godine bili posebno teški, jer su se spremale za porođaj dok su naokolo odjekivale eksplozije. Jedna od njih bila je i Dušica Nikolić iz Čačka.
Na današnji dan, uoči samog Uskrsa, koji je bio 11. aprila te godine, Dušica je morala na carski rez sa četvrtim detetom i trećim sinom. Iako jedan od najljepših trenutaka, to je bilo tada prožet strahom i anksioznošću.
– Na Veliki petak 1999. godine, NATO agresori su bombardovali nekoliko mesta. Dok su me pripremali za carski rez, najavili su da će bombardovati i čačansku bolnicu. U međuvremenu sam rođena carskim rezom. Dobila sam četvrto dijete, najmlađeg sina, koji danas puni 27 godina. Umjesto bolnice, kako su najavili, gađali su Slobodu iz Čačana. Kao porodilje, koje su imale carski rez, premeštale su nas iz sobe u sobu, tražeći skloništa i sigurnija mesta i za nas i za bebe – priseća se Dušica za RINA.
On dodaje da su tih dana svi zaposleni u čačanskoj bolnici bili u strahu, kao i pacijenti. No, kako kaže, zahvaljujući medicinskim sestrama i ljekarima, porodilje su spasene, kako zdravstveno tako i od samog straha od bombardovanja.
– Veoma sam se plašio. Bila sam srećna jer sam dobila četvrto dete, ali sam i kao majka osećala ogroman strah jer mi je ostalo troje dece kod kuće. Ne znaš da li ćeš se živ i zdrav vratiti iz bolnice i ne znaš da li ćeš svoju djecu zateći kod kuće, jer je Sloboda nekoliko puta bombardirana. Iz bolnice sam izašla šestog dana, 16. aprila. Kada sam odvela dete na prvi pregled u Dom zdravlja u Čačku, u međuvremenu su objavili da bombarduju most na Moravi, preko kojeg moramo da se vratimo kući. Tako da su to bili zaista teški dani kojih se i danas sa nelagodom sećam, rekla je Dušica.
Ipak, danas, 27 godina kasnije, Vaskrs se priprema sa puno mira i ljubavi u porodici Nikolić. Porodica se višestruko povećala tokom skoro tri decenije.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
– Moje dijete, rođeno u ratu, sada je oženjen čovjek sa svojom porodicom. I ostala djeca, pa puna kuća unučadi i puna radosti. Danas sam farbao jaja, što ja, što moja snaja, pa ćemo svi zajedno u selu slaviti Uskrs. Nema veće sreće nego kada je mir u zemlji, a to znaju svi koji su prošli kroz ta teška vremena. Najvažnije je da smo zdravi i mirni, sve ostalo dođe i prođe, kaže za kraj ova hrabra žena.
