Dupla doza dooma i sludgea uzdrmat će sutra klub u Savskoj 160.
Sutra u Vintage Industrial Bar stižu dva opasna sludge/doom metal benda, Negative Slug i A Gram Trip. Prvi su već dobro prepoznato ime na sceni, a često smo ih gladali u ulozi predgrupe stranim prvacima teških žanrova, a drugi su lokalni dečki u usponu koji u Savsku dolaze na krilima svog odličnog novog albuma objavljenog krajem prošle godine.
Ono što me najviše privuklo ovim bendovima bilo je njihovo odstupanje od ustaljene estetike metala. Negative Slug to su napravili kad su na svom zadnjem studijskom albumu “Coprolalia” u svoj zvuk ubacili I dionice gitarista Orjena Riđanovića, koji je domaćoj publici najpoznatiji kao gipsy jazz gitarist. Njihova zajednička izvedba bila mi je ujedno i najupečatljivija točka njihovog lanjskog koncerta na kojem su nastupili uz pionire sludge “16”.
“Recimo da smo htjeli nekakav kontrast na našu grdu muziku, pa nam je palo na pamet probati ukomponirati malo gipsy jazza. Volimo ponekad eksperimentirati, a ne znam postoji li uopće kombinacija takvih žanrova uopće na globalnoj sceni, taj dio smo nazvali “za majke i bake”, kaže Sven, frontmen benda.
A Gram Trip je, pak, na svom novom albumu “Bud Ends And Glass Bottoms” spojio metal zvuk s vizualnim stilom hrvatskog naivnog slikarstva, pa tako naslovnicu krasi rad Ivana Večenaja.
“Još od ranih dana benda smo htjeli naivu na naslovnici. Večenaj nam je zapeo za oko zbog ludog kolora i izbora motiva. Neki bi rekli da je to spoj naive i nadrealizma. Ako pogledate radove tipa “Isus u Podravini” ili “Mojsije i crveno more”, sve će vam bit jasno. Kad je album bio gotov smo stupili u kontakt s obitelji Večenaj, sjeli u auto i pravac Gola gdje se nalazi njihova galerija. Ivan Večenaj je bio samouk, njegov sin Mladen, zajedno sa svojom djecom sam vodi galeriju. To je po nama tvrdi DIY, i tu smo se našli,” kažu iz benda.
Budući da se već I u ovom tekstu razbacujemo žanrovskim odrednicama kao što su sludge i doom, pitao sam oba benda što oni kažu da sviraju i koliko su uopće bitne te iste žanrovske odrednice danas kod privlačenja potencijalne publike svojoj glazbi?
“Negative Slug je sludge s primjesama svega pomalo. Da se mene pita, žanrovske odrednice ne bi trebale biti toliko bitne. Ako nešto valja onda valja, nebitno je koji je žanr. A sad, privlačimo li mi publiku svojim žanrom? Prije bih rekao da ih odvlačimo. Mislim da se sve na kraju svodi na nekakve trendove,” kaže Sven.
A Gram Trip pak za sebe kažu da su metal, jer u njihovoj glazbi ima sludgea, stonera i dooma, pa je lakše reći metal nego izlistati pola rječnika. “Uvijek je zabavno vidjeti što su nam napisali u opisu eventa. Doom rock je broj jedan za sad,” kažu uz smijeh, dodajući da žanrovske odrednice lakše dočaraju što očekivati od benda, ali za nekoga tko voli otići na dobar gig, to uopće nije bitno. Smatraju da je bitnije staviti link benda u opis eventa, pa publika može sama procijeniti je li im to dovoljna preporuka za otići podržati ih na koncertu.
Pitao sam ih u kojem se smislu razvija njihov glazbeni stil od albuma do albuma i koliko su njihova aktualna izdanja drugačija od prethodnih. Je li u pitanju nastavak I nadogradnja ili postoji i nekakv bitniji stilski iskorak u odnosu na stari materijal?
Iz Negative Sluga kažu da svaki album ima nešto novo dodano ili oduzeto, i ovisno o vremenu, spontano, Tako je, recimo, “Coprolalia” više orijentirana na miks sludgea, groovea i doomaa, a ploča koja joj je prethodila, “Knee Deep in Raw Sewage”, mješavina sludgea i dooma s grindom. “Težimo svaki puta ne ponoviti istu formulu,” kažu.
A Gram Trip kažu da se njihovi albumi jedan od drugoga razlikuju “po svemu”. “Počela nas je boliti briga hoće li se naša glazba nekome svidjeti ili ne. To smo mi i sviramo ljudima glazbu koju volimo svirati kad smo nas četvorica sami unutar četiri zida, a ne glazbu koja bi se nekome možda mogla svidjeti.” Smatraju da je njihov prvi album predstavljao njihov dolazak na scenu, pa je kao takav bio više “ziheraški odrađen jer nismo znali bolje”, dok na EP-ju “If We Leaf Tomorrow” i drugom albumu “rokaju iz gušta”.
“Kako ocjenjujute stanje na domaćoj metal sceni,” pitao sam. “Ima li dovoljno publike na nastupima lokalnih underground bendova ili svi hrle na koncerte samo kad su u pitanju strana gostovanja?”
Svenu se stanje čini dosta dobro, s mnogo koncerata, i novih raznorodnih bendova. “Mislim da bi ljudi trebali puno više podržavati domaće bendove jer jedino tako scena može opstati na nogicama. Mi smo grda vrsta glazbe, tako da ne očekujemo previše ljudi na našim koncertima, ali publike ima svakako.”
A Gram Trip također dijele dojam da se u posljednje dvije godine može vidjeti da scena odlično diše. “Bendovi guraju stvarno jako, izbacuju se novi materijali i ljudi su počeli cijeniti to što mi bendovi radimo. Nije iznenađenje da odeš na gig kroz tjedan na kojem su dva-ti lokalna underground benda i da tamo bude barem stotinu ljudi.”
Za kraj sam oba benda zamolio da navedu razloge zašto poslušati njihove kolege na koncertu u četvrtak. “A Gram Trip su kao prvo odlični dečki, dumčina za moje uši, puno bolji i od stranih bendova. Imaju odličan novi album i treba ih podržati, jer oni to zaslužuju,” rekao je Sven.
A kako bi A Gram Trip opisao Negative Slug? “Obavezna doza kolesterola,” kažu.
