Oblik i struktura obrazovanja doživjeli su značajnu transformaciju u posljednjih nekoliko godina, s online učenjem i učenjem na daljinu koji se pojavljuju kao ključni putevi za izgradnju znanja. Ovaj pomak je nesumnjivo ubrzala pandemija COVID-19, koja je prisilila obrazovne institucije širom svijeta – i društvo u cjelini – da se brzo prilagode digitalnim platformama. Za žene sa invaliditetom poput mene, ovi razvoji nisu ponudili samo alternativu ali vitalni spas.
Learning Locked Down
Prije pandemije COVID-19, učenje na mreži i učenje na daljinu postupno je postajalo sve popularnije, ali se često smatralo dopunom tradicionalnom, osobnom obrazovanju. Mnoge institucije nudile su online kurseve, ali su oni obično bili ograničenog obima, često usmjereni na profesionalni razvoj ili netradicionalne studente. Koncept potpunog učenja na daljinu još je bio u početnoj fazi, a mnogi obrazovni sistemi su oklevali da ga u potpunosti prihvate.
Početak pandemije COVID-19 početkom 2020 dovela do seizmičkog pomaka. Skoro preko noći, škole, fakulteti i univerziteti širom svijeta bili su prisiljeni zatvoriti svoja vrata, gurnuvši edukatore i studente u područje online učenja. Ova brza tranzicija nije bila bez izazova – nastavnici su morali prilagoditi nastavne planove i programe digitalnim formatima, a učenici su se morali prilagoditi novim načinima učenja. Ipak, ovaj globalni događaj bez presedana također je naglasio ogroman potencijal online obrazovanja, pokazujući njegovu sposobnost da bude više od samo privremenog rješenja, već transformativni obrazovni model.
Za žene sa invaliditetom, ovaj pomak je bio posebno značajan. Kako su tradicionalne učionice postale nedostupne zbog zatvaranja, online učenje je postalo primarni, a često i jedini put za nastavak obrazovanja. Iznenadno i široko rasprostranjeno usvajanje digitalnih alata i platformi značilo je da su funkcije pristupačnosti, kao što su čitači ekrana, natpisi i fleksibilni rasporedi učenja, lakše integrirani u obrazovno iskustvo. Ono što je nekada bio spori trend postao je glavni pristup obrazovanju, pružajući nove mogućnosti onima koji su prethodno bili marginalizovani konvencionalnim obrazovnim okruženjem.
Promjenjivi obrazovni krajolik
Istorijski gledano, žene sa invaliditetom su se suočavale sa značajnim izazovima u pristupu tradicionalnom obrazovanju. Fizičke prepreke, zajedno sa društvenim i ekonomskim ograničenjima, često su nas ostavljale na marginama obrazovnog sistema. Ali obrazovanje na mreži i na daljinu predstavljaju priliku za prevazilaženje ovih prepreka. Pružajući fleksibilna, pristupačna okruženja za učenje, ove platforme igraju ključnu ulogu u oslobađanju žena sa invaliditetom kako bi osigurale veću autonomiju i uključivanje u širi svijet. Pogledajmo izbliza ovu uticajnu promjenu.
Fizički dizajn mnogih škola i univerziteta i dalje je nepristupačan, sa strmim stepenicama, uskim vratima i nedostatkom liftova koji stvaraju nepremostive barijere za osobe s poteškoćama u kretanju. I a UN WomenWatch izvještaj naglašava oštru realnost: žene sa invaliditetom imaju znatno manje šanse da završe osnovno obrazovanje i napreduju na viši nivo učenja u poređenju sa njihovim vršnjakinjama bez invaliditeta. U mnogim regijama, djevojčice sa invaliditetom se suočavaju sa složenim izazovima, što rezultira nižim upisom i većom stopom napuštanja školovanja u odnosu na njihove muške kolege i vršnjake bez invaliditeta.
Brza ekspanzija obrazovanja na mreži i na daljinu promijenila je igru, posebno za žene sa invaliditetom koje su dugo bile isključene iz tradicionalnih obrazovnih okruženja. Za razliku od tradicionalnih postavki u učionici, gdje se učenici moraju pridržavati fiksnog rasporeda, asinhrono učenje omogućava učenicima pristup materijalima i izvršavanje zadataka u vrijeme koje najbolje odgovara njihovim individualnim potrebama. Ova fleksibilnost je ključna za žene sa invaliditetom – mnogima od nas će možda trebati malo više vremena da završe zadatke ili će morati da zaobiđu medicinske preglede i obaveze za njegu.
Adaptive Tech susreće integraciju
Prilagodljive tehnologije su također odigrale značajnu ulogu u tome da online obrazovanje učini inkluzivnijim. Alati kao što su čitači ekrana, softver za prepoznavanje glasa i prilagodljivi interfejsi pomogli su osobama sa invaliditetom da se u potpunosti uključe u sadržaj kursa. Platforme kao što su Coursera i edX, koje nude razne kurseve sa univerziteta širom sveta, integrisale su ove tehnologije, čineći visoko obrazovanje još dostupnijim.
Odličan primjer utjecaja online obrazovanja može se vidjeti u inicijativama poput onih na Univerzitetu Southern New Hampshire (SNHU) i Univerzitetu Arizona State (ASU), koje su obje prihvatile online učenje sa jakim fokusom na pristupačnost. Ove institucije nude robusne online programe dizajnirane za smještaj studenata s različitim invaliditetom, pružajući pristupačne materijale za kurs i prilagođene usluge podrške. na primjer, Resursni centar za osobe sa invaliditetom ASU blisko sarađuje sa onlajn studentima kako bi osigurali da imaju neophodan smještaj, dok SNHU nudi a posvećeni tim za pristupačnost da podrži učenike tokom njihovog obrazovnog puta. Programi u oblastima kao što su informaciona tehnologija, digitalni marketing i zdravstvena zaštita na daljinu postaju sve dostupniji putem onlajn platformi kao što su LinkedIn Learning i Skillshare, daju prozor u inkluzivniju radnu snagu, gde žene sa invaliditetom mogu napredovati.
Vršnjačka podrška i izgradnja zajednice
Jedna od često zanemarenih prednosti onlajn obrazovanja je prilika koju pruža za vršnjačku podršku i izgradnju zajednice, što može biti posebno ključno za žene sa invaliditetom. U tradicionalnim obrazovnim okruženjima, društvene interakcije mogu biti ograničene fizičkim preprekama i izazovima pristupačnosti, što dovodi do osjećaja izolacije. Međutim, online platforme imaju potencijal da podstiču osjećaj pripadnosti kroz virtuelne zajednice.
Online diskusioni forumi, studijske grupe i platforme društvenih medija povezane s online kursevima nude prostore gdje žene sa invaliditetom mogu podijeliti svoja iskustva, postaviti pitanja i pružiti međusobnu podršku. Ove zajednice nisu samo mjesta za akademsku diskusiju, već i za emocionalnu i praktičnu podršku, gdje se studenti mogu povezati s drugima koji razumiju njihove izazove. Na primjer, Facebook grupe posvećene određenim online kursevima ili oblastima studija omogućavaju ženama s invaliditetom da se umreže, sarađuju na projektima, pa čak i stvaraju prijateljstva koja sežu izvan virtuelne učionice. Osjećaj solidarnosti i zajedničke svrhe u ovim grupama može biti osnažujući, pružajući ohrabrenje i motivaciju da istraju u svojim obrazovnim putovanjima.
Prevazilaženje stigme na mreži
Unatoč brojnim prednostima, online obrazovanje još uvijek nosi određenu stigmu u nekim krugovima, često percipirano kao manje rigorozno ili prestižno u poređenju s tradicionalnim, ličnim obrazovanjem. Ova percepcija može biti posebno problematična za žene sa invaliditetom, koje se već mogu suočiti sa skepticizmom u pogledu svojih sposobnosti. Prevazilaženje ove stigme je od suštinskog značaja kako bi se osiguralo da su prednosti online obrazovanja u potpunosti prepoznate i da žene sa invaliditetom mogu iskoristiti svoje kvalifikacije na tržištu rada bez predrasuda.
Obrazovne institucije i poslodavci podjednako imaju ulogu u osporavanju ovih zastarjelih pogleda. Škole koje nude online kurseve moraju održavati visoke standarde strogosti i akreditacije kako bi osigurale da se njihovi programi poštuju. Poslodavci bi, s druge strane, trebali biti educirani o vrijednosti online diploma i vještinama koje studenti stiču kroz ove programe. Inicijative koje promovišu kredibilitet online obrazovanja, kao što je isticanje uspješnih priča diplomaca i stvaranje partnerstava između online škola i lidera u industriji, mogu pomoći da se promijeni percepcija.
Za žene sa invaliditetom, mogućnost da steknu diplomu ili sertifikaciju putem interneta treba posmatrati kao dokaz njihove odlučnosti i prilagodljivosti, a ne kao manje postignuće. Nastavkom poboljšanja kvaliteta online obrazovanja i izazivanja društvenih predrasuda, možemo osigurati da se ove kvalifikacije cijene i da žene sa invaliditetom budu prepoznate kao puni potencijal.
Budući trendovi i odgovornosti vlade
Važno je zapamtiti da nisu sve online platforme stvorene jednake; nekima možda nedostaju neophodni smještaj ili sistemi podrške za efikasno služenje osobama sa invaliditetom. Predmeti možda neće biti u potpunosti kompatibilni sa čitačima ekrana ili video sadržaju može nedostajati odgovarajući titl, što otežava studentima sa oštećenjem vida ili sluha da se u potpunosti uključe. Osim toga, nedostatak interakcije u realnom vremenu u nekim online okruženjima može doprinijeti osjećaju izolacije, posebno kod onih koji se oslanjaju na društvenu interakciju kao dio svog procesa učenja.
Vlade i obrazovne institucije moraju dati prioritet ravnopravnom pristupu digitalnoj infrastrukturi, subvencionisanom pristupu internetu, distribuciji adaptivnih tehnologija i ulaganje u pristupačne obrazovne sadržaje na svim platformama od samog početka. Gledajući unaprijed, novi trendovi u online obrazovanju – kao što je integracija umjetne inteligencije i personaliziranih puteva učenja – obećavaju dalje poboljšanje pristupačnosti. Pružajući fleksibilne, inkluzivne mogućnosti, ove platforme ne nude samo obrazovanje – one osnažuju žene da postignu veću nezavisnost, ekonomsku sigurnost i socijalnu uključenost. međutim, putovanje tek počinje. Ključno je za kreatore politike, edukatore i programere tehnologije da nastave sa svojim naporima da poboljšaju dostupnost, premoste digitalni jaz i garantuju da sve žene – bez obzira na njihove sposobnosti – mogu u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje nudi onlajn obrazovanje.
O autoru: Alejandra Ospina je kolega sa Pristupačnost Loreen Arbus je osnovni programstipendija stvorena sa Ženskim eVijestima za obuku žena sa invaliditetom za profesionalne novinarke kako bi mogle pisati, istraživati i izvještavati o najvažnijim pitanjima koja utiču na zajednicu osoba sa invaliditetom.
https://womensenews.org/wp-content/uploads/2024/09/disabled-student.jpeg




