- 1. Zašto se Uskrs stalno “pomiče” (i zašto zapravo ima smisla)
- 2. Priprema koja nije samo formalnost
- 3. Crveno jaje i sve što nosi
- 4. Dan kada sve ponovo ima smisla
- 5. Kako se slavi Uskrs u svijetu
Postoji nešto posebno u vezi Uskrsa što se ne može lako objasniti, a još je teže zanemariti. To nije samo praznik, ne samo tradicija, ne samo porodični ručak koja traje satima. Uskrs je, zapravo, taj tihi trenutak u kojem se sve spaja: umor, nada i potreba da se vjeruje da nakon svakog teškog perioda dolazi nešto novo.
U kršćanstvu Uskrs (ili Uskrs) nosi jednu od najjačih poruka – pobjedu života nad smrću. Dok je Božić priča o dolasku, početku i radosti rođenja, Uskrs ide dublje. On govori o gubitku, patnji i – što je možda najvažnije – uskrsnuću. I upravo zbog toga mnogi se u njemu prepoznaju više nego na bilo kojem drugom prazniku.
Zašto Uskrs nastavlja da se “kreće” (i zašto zapravo ima smisla)
Za razliku od većine praznika koji se mogu unaprijed upisati u kalendar, Uskrs je “pomjeren”. Uvek pada u nedelju, ali datum je određen lunarnim kalendarom – tačnije, to je prva nedelja posle punog meseca posle prolećne ravnodnevice.
Zbog razlike između julijanskog i gregorijanskog kalendara, pravoslavni Uskrs nikada ne može biti prije 4. aprila ili poslije 8. maja, a često dolazi nakon jevrejske Pashe, s kojom se istorijski povezuje. Možda zvuči komplikovano, ali simbolika je jednostavna: Uskrs je uvijek povezan s proljećem. Za buđenje. Za novi početak.
Priprema koja nije samo formalnost
Uskrs ne dolazi iznenada. To je, na neki način, “izgrađeno” nedeljama ranije. Počinje postom – najdužim u godini – koji nije samo odricanje od hrane, već i pokušaj da se malo uspori, smanji buka i vrati fokus na ono osnovno.
U ovom ritmu dolaze i važni dani: Lazareva subota, koja simbolizuje vaskrsenje, zatim Cveti (ulazak Isusa Hrista u Jerusalim), koji se u pravoslavlju obeležava tačno nedelju dana pre Vaskrsa, kao jedan od 12 najvećih praznika. Obilježava svečani ulazak Krista u Jerusalim na magarcu, simbolu mira, skromnosti i pobjede nad smrću, prije početka njegove posljednje sedmice života i muke. Ovo je sedmica u kojoj svaki dan ima težinu.
Posebno Veliki petak. Dan tišine, bez muzike, bez slavlja, bez zvona. U crkvama se iznosi platno – simbol Hristovog groba – i vjernici mu pristupaju s poštovanjem, tiho, često sa željom koju nose u sebi. Možda je to jedan od retkih dana u godini kada zaista prestaje.
Shutterstock.com
Crveno jaje i sve što nosi
A onda dolazi trenutak koji svi prepoznajemo – farbanje jaja.
Na prvi pogled jednostavan običaj. U stvarnosti, jedan od najstarijih i najsimboličnijih. Crveno jaje, koje se prvo boji, predstavlja krv i žrtvu, ali i život. Nije slučajno što je zovu “čuvarova kuća” – ona ostaje u domu tokom cijele godine kao simbol zaštite.
Postoje različite priče o njegovom nastanku. Jedna kaže da je Marija Magdalena rimskom caru donela crveno jaje sa natpisom “Hristos vaskrse”. Drugi kaže da su jaja postala crvena kao znak ispunjenja Hristovog proročanstva. Treća, možda i najljepša, kaže da su i vojnici stali pred svojom ljepotom.
Bez obzira na verziju, poruka ostaje ista – iz nečeg naizgled krhkog dolazi novi život.
Dan kada sve ponovo ima smisla
Uskrs je dan radosti. Nakon tišine dolazi zvuk zvona, nakon posta – bogata trpeza, nakon čekanja – sastanak. Ljudi se pozdravljaju riječima „Hristos vaskrse“, a odgovor „Vaistinu vaskrse“ nije samo forma već potvrda vjere da se nešto zaista promijenilo. Porodica je na okupu, trpeza je puna, a atmosfera je nekako drugačija – opuštenija, toplija, iskrenija.
Postoje i oni mali, nježni običaji koji se prenose iz generacije u generaciju: djeca mažu lice crvenim jajetom “da budu zdrava”, djevojčice se umivaju vodom u kojoj je jaje “da bude rumeno”, a gosti nikad ne odlaze bez poklona – bar jednog jajeta.
I, naravno, neizbežno tučenje jaja. Malo takmičenja, malo igre, ali i simbol snage i sreće.
Kako se slavi Uskrs u svijetu
Iako je suština svuda ista, običaji se razlikuju i prazniku daju posebnu boju.
Ove godine katolički Uskrs je padao nedelju dana pre pravoslavnog, pa su u Francuskoj organizovani lov na jaja, u Italiji su se porodice okupljale oko bogatog obroka, na Bermudima su se leteli zmajevi kao simbol uznesenja, dok u nekim delovima istočne Evrope postoje rituali vezani za plodnost i proleće.
Ali gde god da ste – Uskrs uvek znači isto: zajedništvo, radost i novi početak.
Zašto nam je danas potreban Uskrs možda više nego ikada
U vremenu kada smo stalno u pokretu, pod pritiskom, u trci sa vremenom i očekivanjima, Uskrs dolazi kao podsjetnik da je u redu stati. Da je u redu priznati umor. Da je u redu početi ispočetka.
Njegova simbolika nije rezervisana samo za religiju. To je univerzalno.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com





