Šta je metabolička zamka i kako iz nje izaći?

Postoji grupa žena koju srećem, ali i vidim na klinici i na internetu, grupa koja nije jasno vidljiva, iako brojčano ogromna. Riječ je o ženama koje nisu gojazne (prema indeksu tjelesne mase – BMI), ali imaju vidljiv stomak, hronični umor, pospanost tokom dana, osjećaj da “sve radi kako treba”, a tijelo ne sarađuje.

Vrlo često je zajednički nazivnik isti: hipofunkcija štitnjače (najčešće Hashimotov tiroiditis ali ne samo on), s inzulinskom rezistencijom i gotovo uvijek pogrešnim terapijskim slijedom.

Problem je metabolizam, a ne disciplina

I tu počinje priča, ali i malodušnost. Problem nije u volji, kako mnogi misle, problem je u metabolizmu. Veliki dio njih je prošao kroz dijete koje “ne daju rezultate”, preskakanje obroka jer su pospani tokom dana, pokušavajući “više hodati”, a u posljednje vrijeme i pritisak da započnu terapiju GLP-1, jer “svi gube na težini”. Rezultat je često bio isti: vaga se malo pomjerila, ali je trbuh ostao, energija je bila slaba, a povjerenje u vlastito tijelo se smanjivalo. I to nije njihov neuspjeh, već pogrešno razumijevanje fiziologije.

Ako krenemo od osnovnog poremećaja, hipotireoza (bilo autoimune ili druge etiologije), dovodi do usporavanja bazalnog metabolizma, slabije funkcije perifernih hormona i veće sklonosti inzulinskoj rezistenciji, čak i kod normalnog šećera, što većina ima.

To je gotovo uvijek praćeno neredovnom terapijom, preskakanjem obroka tokom dana, “jedinim pristojnim obrokom” uveče, te kroničnim stresom, puno hroničnog stresa jer se, nažalost, većina stvari rješava sama od sebe. Tako dobijamo idealne uslove za akumulaciju centralnog (abdominalnog) masnog tkiva. I to nije samo estetski problem; već je to znak da je homeostaza poremećena. Zato stroge dijete ne pomažu, a često imaju i negativne rezultate. Kod ovih žena ishrana često dodatno podiže kortizol i naravno – još više remeti insulinski ritam, pogoršava dnevnu energiju i pojačava obrazac „ne jedem danju – jedem noću“. Tijelo to ne doživljava kao “disciplinu”, već kao stres koji metabolički skladišti u želucu. Zato postoji uobičajeni paradoks – što se više trude, to je slabiji rezultat.

Shutterstock.com

Kako prepoznati sebe?

• Imate hipotireozu (Hashimoto ili neku drugu).
• TSH je “u dometu”, ali se ne osjećate dobro.
• Kilogrami nisu veliki problem, ali stomak opstaje.
• Ruke i noge su relativno tanke.
• Pospani ste tokom dana, bez vidljivog razloga.
• Preskačete obroke “da ne zaspite”.
• Glavni obrok je uveče.
• Pomerite se malo ili krenete, ali bez rezultata.
• Dijeta nije imala dugoročni efekat.
• Razmišljate o terapiji GLP-1, ali niste sigurni da je to odgovor.

Ako ste provjerili tri ili više stavki, problem vjerovatno nije u disciplini, već u metabolizmu i njegovoj regulaciji.

Samo budi strpljiv

I onda neko dođe na ideju za spasavanje života, tj. GLP-1 terapiju (stranac itd.). Ali ovi lijekovi ne rješavaju problem! Nisu magični lekovi sa interneta, ako se metabolizam ne kontroliše i ako osoba ne vežba. Štaviše, GLP-1 agonisti nisu “loši lijekovi”, već imaju svoje mjesto i vrijeme kada ih treba koristiti.

Shutterstock.com

Zaključak je da kod žena s nereguliranom ili suboptimalno reguliranom hipotireozom, inzulinskom rezistencijom bez dijabetesa i već postojećim preskakanjem obroka, GLP-1 najčešće dodatno smanjuje dnevni unos hrane, pogoršava energiju i pomjera fokus sa uzroka na simptom. Moguće je da se manje udebljate na vagi, ali svi problemi ostaju, kako osnovni metabolički tako i nedostatak energije, a najvažnije je smanjenje mišićne mase.

Zaključak je da pomaže “dosadni”, ali fiziološki ispravan plan, ovim redom:

1. Stabilna terapija štitnjače. Levotiroksin svaki dan (1,6 µg/kg, što za osobu od 70 kg iznosi 112 µg/dan)u isto vremena prazan stomak, bez preskakanja, bez “kad se setim”. Kontrola TSH i biohemija za 6-8 nedelja sa svojim lekarom.
2. Umirujući insulin, a ne gladovanje. Ponekad uz pomoć metformina, često uz promjenu ritma prehrane. Ovi ljudi ne gube na težini zato što jedu previše, već zato što im je poremećen metabolizam.
3. Umjereno restriktivna dijeta s blagim kalorijskim deficitom (300-400 kcal), sa dovoljno proteina (1,2–1,4 g/kg). Doručak sa proteinima i mastima smatra se dobrom opcijom i bez posta jer podiže kortizol i ne pomaže štitnoj žlijezdi. Mali, smisleni obroci ranije tokom dana često čine više nego savršenu ishranu.
4. Trening snage (2 do 3 puta sedmično) mijenja način na koji tijelo distribuira energiju, posebno u želucu. Tako mišići postaju dio terapije. Dva puta sedmično kardio trening, hodanje, vožnja bicikla, trčanje. Izbjegavajte HIIT (trening visokog intenziteta) dok je hipotireoza nestabilna.
5. Strpljenje, iznad svega strpljenje. Metabolizam se ne preokreće za dvije sedmice. Ali kada se vrati u ravnotežu, tijelo prestaje da se “brani”.

Najvažnija poruka ženama koje tapkaju u mestu – ako imate problem sa štitnom žlezdom i stomak koji ne reaguje, niste lijeni, niste nedisciplinovani i niste slomljeni. Tijelo samo pokušava preživjeti u uslovima koje doživljava kao nepovoljne. Rješenje nije u još strožim dijetama, ne u brzoj farmakološkoj prečici, već u normalizaciji metabolizma i vraćanju homeostaze.

Zato razmislite, pokušajte razumjeti, napravite plan i budite strpljivi. Iako se čini kao poruka na kojoj sam radio, to nije poruka s ćorsokaka, već nešto što se dugoročno isplati. Nadam se da će se mnoge žene prepoznati, uključujući i ovu koja me je inspirisala.

Naslovna fotografija – Shutterstock.com