Kada je italijanski novinar Andrea Galli objavio knjigu “Ubica“po prvi put evropska javnost dobila je uvid u mračni svijet profesionalnog dželata koji je decenijama operirao između Balkana i Italije. Iako njegovo pravo ime nije otkriveno, nazovimo čovjeka o kojem piše Gali Julian – pseudonim iza jednog od najopasnijih i najhladnokrvnijih ubica koje je ova regija ikada proizvela.
Julian je rođen u oštroj sjevernoj Albaniji, u centru gdje se i oni nalaze krvna osveta, oružje i zakoni klana bili važniji od države. Gali opisuje svoje djetinjstvo kao kombinaciju siromaštva, nasilja i potpunog odsustva autoriteta. Tu se u takvom ambijentu rodio čovjek koji će kasnije postati simbol najmračnije strane balkanskog kriminala.
Ustanite iz haosa devedesetih
Tokom ratnih i poslijeratnih godina, kada su oružje, droga i nove generacije kriminalnih klanova protutnjale regijom, Julian je ušao u svijet ilegalnog poslovanja. Kako piše Galli, “on je odrastao u haosu, pa je haos postao njegova logika“.
Brzo je privukao pažnju kriminalnih grupa – ne zato što je bio najjači, već zato što jeste najhladniji.
U Italiji, gdje je balkanski kriminal u to vrijeme harao, Julian je postao plaćeni izvršilac za nekoliko organizacija. Nije birao strane. Nije pravio nikakve razlike. Radio je za onoga ko je platio…”promijeniti novčić“, piše Gali. I najopasnije oružje u rukama šefova.
Foto: Shutterstock.com
Čovek koji je živeo bez duše
Najstrašniji dijelovi knjige nisu opisi zločina, već dijelovi u kojima Julian govori o sebi. Galli ga opisuje kao čovjeka koji “živio mrtav godinama, ali nije bio svjestan toga“.
Julian otvoreno priznaje da je vremenom izgubio svaki moralni kompas. Knjiga sadrži njegovu rečenicu koja ledi krv: “Kad živiš kao ubica, misliš da si bog. A zapravo si samo mrtav čovek koji to ne zna.”
Droga, paranoja, stalne potrage i strah od odmazde potpuno su ga uništili. Život pun zločina pretvorio ga je u senku.
Mračni tragovi Juliana Sinanija
Prema onome što je rekao italijanski novinar Andrea Galli predstavljen u svojoj knjizi “ubica” (Il Sicario), Julian Sinani je bio vrijedan za najopasniji čovek u albanskom podzemljuposebno u periodu kada je radio u okviru takozvane kriminalne mreže “Skaj”. Gallijevi istražni izvori i policijski dosijei opisuju ga kao hladan, metodičan i potpuno beskompromisan muškarca, koji je – prema istrazi – bio povezan sa više od 20 naručenih ubistava širom regiona.
Gali u knjizi piše da je Sinani ulijevao strah svojim kolegama.svojim ćutanjem više nego tuđim prijetnjama“, te da je navodno bio neko ko nikada nije pokazivao emocije čak ni u najtežim situacijama. Jedan od citata iz knjige koji se često prenosi glasi: „Džulijan se ponašao kao senka. Nije vikao, nije gestikulirao, samo bi se pojavio, završio posao i nestao.”
Knjiga ne opisuje eksplicitne metode, ali napominje da je Sinani bio poznat po “brzina, preciznost i potpuno odsustvo tragova“, zbog čega je u kriminalnim krugovima dobio nadimak – “Čovjek koga ne vidiš, a kad ga vidiš, prekasno je”.
Kako ga je policija opisala?
Navodi iz međunarodnih istraga, koje Gali citira, govore da je Sinani bio na čelu jednog od najorganizovanijih albanskih likvidacionih ćelijai da su njegovi tragovi otkriveni tek kada je prekinuta komunikacija preko Sky ECC aplikacije. Istražitelji su ga opisali kao “najopasniji operativac na Balkanu“.
Zašto je bio toliko važan za kriminalne klanove?
U knjizi se navodi da je njegova “reputacija” bila zasnovana na tri elementa: lojalnost klanu, strpotpuna diskrecija i sposobnost izbjegavanja istrage godinama.
Galli tvrdi da ga je upravo ta kombinacija natjerala da se ponaša prema klanovima najskuplji i najtraženiji plaćeni ubica u regionu.
Foto: Shutterstock.com
Zašto je pričao?
Najveći obrt u priči dogodio se kada je Julian odlučio da sarađuje sa italijanskim vlastima.
Prema Galliju, razlog je bila kombinacija:
– strah za sopstveni život,
– uvjerenja da ga klanovi više ne štite,
– unutrašnji slom nakon dugih godina nasilja.
Njegovo svjedočenje postalo je dio važnih istraga u Italiji i na Balkanu. Italijanska država mu je pružila zaštitu, a Galli nikada nije otkrio njegovo pravo ime.
Zašto knjiga “Ubica” i dalje uznemirava čitav region
Ovo nije krimić – ali studija o tome kako se rađa profesionalni ubica.
Gali pokazuje kako siromaštvo, raspad sistema, nasilje i rat mogu stvoriti generaciju ljudi izgubljenu između zločina i smrti.
Foto: Promo
Julian je samo jedan od njih, ali njegovo priznanje je najpotpunije, najdetaljnije i najšokantnije do sada.
Knjiga “Ubica” mračna je hronika balkanskog podzemlja, ali i upozorenje regionu.
Julian nije mitski lik, niti filmski antiheroj. On je proizvod vremena kada su najgori instinkti postali valuta, a čovjekov život je ponekad vrijedio manje od telefonskog poziva.
(telegrafski rad)
