Mudgee, Novi Južni Vels, Australija – Elektrana na ugalj Mount Piper nalazi se samo 25 km (15 milja) zapadno od jednog od najslikovitijih prirodnih krajolika Australije, Nacionalnog parka Blue Mountains, poznatog po svojim spektakularnim kanjonima prekrivenim eukaliptusom, liticama od pješčanika i vodopadima.
Postrojenje, smješteno u brdovitom, sušama sklonom zemlji, jedno je od sedam lokacija na kojima lider konzervativne opozicije Peter Dutton planira izgraditi prve nuklearne elektrane u Australiji ako njegova liberalno-nacionalna koalicija pobijedi na saveznim izborima sljedeće godine.
Dutton je tvrdio da trenutna laburistička vlada lijevog centra neće biti u stanju da ispuni svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 43 posto ispod nivoa iz 2005. do 2030. samo uz obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca.
“Želim da se uvjerim da australska javnost danas razumije da imamo viziju da naša zemlja isporučuje čistiju električnu energiju, jeftiniju električnu energiju i dosljednu električnu energiju”, rekao je Dutton novinarima prošlog mjeseca.
Za mnoge Australce, Duttonovi prijedlozi su zapalili utakmicu u debati za koju su pretpostavili da je bila prije više decenija.
Godine 1998. prethodna konzervativna vlada zabranila je nuklearnu energiju u korist uglja, robe koja ostaje drugi najvredniji izvoz Australije nakon željezne rude – gorivo je činilo 15 posto ukupnog izvoza prošle godine, u vrijednosti od oko 102 milijarde australskih dolara (68 milijardi dolara).
Ali od 2006. godine, Konzervativna stranka povremeno poziva na novu debatu o nuklearnom pitanju – iako nikada ozbiljno dok je bila na vlasti između 2013.-2022.
Prema planovima trenutne vlade, Australija je jedna od rijetkih velikih ekonomija koja ne koristi, ili planira koristiti, nuklearnu energiju za obezbjeđivanje zagarantovane energije za podršku obnovljivim izvorima poput sunca i vjetra.
U zajednicama na Plavim planinama, kao što je Lithgow, grad koji se veliča i koji je nekada bio domaćin više od deset rudnika uglja, nuklearni prijedlozi su izazvali različite reakcije.
Larisa Edwards, jedna od sve većeg broja “mjenjača drveća” koji su se preselili u Lithgow kako bi pobjegli od gradskog života, rekla je da je bila užasnuta kada je saznala za planove.
“Došao sam jer je to lijep i poseban dio svijeta”, rekao je Edwards za Al Jazeeru.
“Bio sam zaista zadivljen. To je očigledno mjesto za Duttonov plan, koji je on donekle signalizirao. Ali kako se čitava oblast prebacuje na obnovljive izvore energije, i dalje sam bila šokirana”, rekla je.
“Mislim da to nije pravo rješenje za energetsku krizu, niti za klimatsku krizu u kojoj se nalazimo.”
Međutim, rudari uglja u Lithgowu koji su razgovarali za Al Jazeeru pod uvjetom da ostanu anonimni izrazili su nadu da će nuklearna elektrana donijeti nova radna mjesta za sljedeću generaciju nakon zatvaranja svih osim tri gradska rudnika.
Iako postoji podjela između onih koji daju prioritet privredi nad životnom sredinom, postoji široko rasprostranjena zabrinutost zbog nedostatka konsultacija prije objave ili detaljne procjene troškova, za koje se očekuje da će dostići milijarde dolara.
„Istraživanje koje sam do sada uradio je na terenu u oblasti Lithgow i koliko mogu da procenim, već postoji jaka podela između onih koji podržavaju reaktor i onih koji mu se protive, sa gomilom ljudi u sredini. traži više detalja i informacija”, rekao je za Al Jazeeru Andrew Gee, nezavisni poslanik koji predstavlja regiju.
“Ne može se očekivati da zajednica donese informirani izbor o ovom pitanju ako nema konsultacija i ako zajednica jednostavno nema činjenice. To se ne može očekivati ni od njenih čelnika.”
Vlade pogođenih država u australskom federalnom modelu dale su odlučno “ne” Duttonovim nuklearnim planovima.
Tri od pet država sa lokacijama u planu – Novi Južni Vels, Viktorija i Kvinslend – imaju zabranu izgradnje nuklearnih objekata.
Dodatna prepreka je to što su predložene lokacije u privatnom vlasništvu i, u većini slučajeva, imaju prethodne obaveze za projekte obnovljive energije.
“Jasno je da ima suštinski politički cilj, a to je da se opozicija razlikuje u energetskoj politici, i do sada je bila uspješna jer vlada još nije razradila kakav bi trebao biti njen odgovor”, Tony Wood, direktor energetike program u istraživačkom centru Grattan, kaže Al Jazeera.
Sve odabrane lokacije imaju zastarjele elektrane na ugalj, koje je sadašnja vlast obećala da će ugasiti što je prije moguće.
Prema optimističnom rasporedu, nuklearnoj energiji bi trebalo najmanje 10-15 godina da postane mainstream.
Kritičari vide da je politika usmjerena na podržavanje članova Duttonove koalicije u izbornim jedinicama u kojima su zajednice zabrinute zbog ekonomskih posljedica prelaska sa uglja, kao i da izazove regionalnu reakciju na ono što mnogi ruralni stanovnici vide kao ružne projekte obnovljive energije.
U središtu debate su pitanja o ekonomskoj održivosti obnovljive energije dok Australija prelazi na neto nultu emisiju do 2050. godine, što je obaveza koju podržavaju obje glavne strane.
Iako su kreatori politike zaduženi da pronađu najefikasnija rješenja za nacionalnu energetsku mrežu, oni također moraju imati na umu osjetljivost australskih birača na rastuće račune za struju.
Predviđa se da će se potražnja za energijom u Australiji udvostručiti do 2050. godine, prema izvještaju koji je prošlog mjeseca objavio australijski operater energetskog tržišta (AEMO).
Njegova ključna poruka bila je da se ubrza uvođenje obnovljivih izvora energije.
“Ovo ništa ne doprinosi troškovima života. To bi čak moglo pogoršati situaciju, jer stvara neizvjesnost”, rekao je Wood sa Instituta Grattan o nuklearnim prijedlozima.
Drugi kritičari izrazili su zabrinutost zbog nepostojanja bilo kakvog plana za nuklearni otpad.
“Zabrinut sam kako će se stvari transportovati kroz to područje i zabrinut sam za skladištenje otpada i uticaj koji bi to potencijalno moglo imati na područje koje je tako blizu našeg mjesta svjetske baštine”, rekao je Edwards, stanovnik Lithgowa .
Takav strah je politički pojačan činjenicom da premijer Anthony Albanese tek treba da kaže gdje će se skladištiti otpad iz planirane australske flote nuklearnih podmornica, od kojih prva treba stići tek 2030. godine.
“To je nešto s čime će se Australija morati suočiti, a pokazalo se da je to politički teško u prošlosti i ne vidim da se to mijenja”, rekla je za Al Jazeeru Ebony Bennett, zamjenica direktora istraživačkog centra Australijskog instituta. .
Postoje i pitanja o tome koja vrsta nuklearne tehnologije – od velikih postrojenja do novih, ali uglavnom neprovjerenih malih modularnih reaktora i brzih reaktora sljedeće generacije hlađenih natrijem – najbolje odgovara Australiji sklonoj suši.
Prvi reaktor koji koristi potonju tehnologiju, a razvila ga je američka kompanija TerraPower, pušten je u rad prošlog mjeseca u američkoj državi Wyoming.
U nedavnom dokumentu o politici, Ken Baldwin, profesor na Istraživačkoj školi fizike Australijskog nacionalnog univerziteta, tvrdi da bi svim opcijama trebalo dozvoliti da se takmiče na jednakim terenima ako postoji “čak i mala šansa da nuklearna energija može ispuniti pouzdanost jaz od 100 posto do čistog energetskog sistema”.
“Ovo je snažan slučaj – koji trenutno podržava javno mnijenje – za ukidanje zakonske zabrane nuklearne energije u Australiji, tako da nacija može procijeniti najbolju opciju bez jedne ruke vezane iza leđa”, napisao je Baldwin.
Trenutno je, međutim, jasno da investitori, u energetski sektor privatizovan prije nekoliko decenija, trenutno ne vide nuklearnu energiju kao održivu u Australiji.
“Većina kompanija s kojima sam razgovarao i državne vlade koje potiču obnovljive izvore energije nastavit će bez obzira na to što bi opozicija radila u vladi”, rekao je Wood.
Možda iz tog razloga, Duttonovi prijedlozi predviđaju državno vlasništvo, što je neočekivani obrat za stranku koja se zalagala za privatizaciju energetske mreže.
Dok se Australija bori da održi ritam potreban da ispuni svoj cilj do 2050. godine, nuklearna opcija je do sada dobila malo pažnje izvan konzervativnih političkih krugova i medija.
Dok Dutton i njegovi saveznici ostaju privrženi nuklearnoj energiji, još uvijek nedostižna cijena, prije svega, mogla bi se pokazati kao poništavanje prijedloga.
U izvještaju AEMO-a je utvrđeno da je nuklearna energija “jedan od najskupljih načina za proizvodnju električne energije”.
“Mislim da ekonomska ekonomija toga vjerovatno nije bila dobra prije 20 godina, a sada je još gora”, rekao je Bennett sa Australijskog instituta.
“Postojala je ogromna količina protivljenja zajednice tada (tada). Realnost je da smo propustili nuklearni brod, ako je uopće postojao brod za uhvatiti.”
