Vjerujemo da ste čuli za mental load – nevidljiv teret organizacije svakodnevice i “držanja stvari pod kontrolom” najčešće pada na žene, a u posljednjih se nekoliko godina o tome sve češće razgovara. U vremenu kad su zaposlene žene (posebno majke) i dalje najčešće zadužene za vođenje brige o kućanstvu, djeci, roditeljskim sastancima i školskim obvezama, nije neočekivano da se sve više žale na osjećaj iscrpljenosti koji s time dolazi.
Ovaj mentalni teret često je nevidljiv – majka koja vodi djecu u vrtić ili školu naizgled samo obavlja jednostavan zadatak, no iza toga stoji niz nevidljivih procesa: ona se pobrinula da djeca imaju čistu odjeću, pripremila zdrav doručak, provjerila jesu li ponijeli sve što im treba, a istovremeno vjerojatno razmišlja o tome što će večerati, hoće li stići na posao i što je sve tamo čeka.
A kako se o mental loadu napokon sve više razgovara, ovaj buzzword zaslužio je pažnju stručnjaka. Leah Ruppanner, profesorica sociologije na Sveučilištu u Melbourneu i autorica knjige “Drained”, objašnjava da mentalno opterećenje ne postoji u samo jednom obliku, nego se može podijeliti na čak osam različitih vrsta.
“Ono što se stalno ponavljalo bilo je da su žene svoj teret opisivale kao nevidljiv, bez jasnih granica i stalan. Upravo ih je to dovodilo do burnouta“, objasnila je Ruppanner za BBC.
8 vrsta mentalnog tereta
Organizacija svakodnevice
Organizacija svakodnevice najklasičniji je oblik mentalnog tereta, a odnosi se na stalno razmišljanje unaprijed i planiranje svega što treba biti obavljeno. Radi se o onom nevidljivom dijelu posla koji osigurava da kućanstvo funkcionira – što jesti, kad obaviti kupovinu, dječje obveze, budžetiranje…
Emocionalna briga za druge
Žene su također najčešće te koje preuzimaju odgovornost emocionalne brige za druge – provjeravanje kako se osjećaju, prepoznavanje njihovih potreba i pružanje podrške. To uključuje i osjetljivost na tuđe raspoloženje te reagiranje u pravom trenutku, bilo da je riječ o važnim životnim situacijama ili svakodnevnim trenucima.
Održavanje odnosa
Mentalni teret održavanja odnosa zapravo je onaj trud koji ulažemo u odnose s partnerom, djecom, prijateljima i širom obitelji. To može značiti njegovanje bliskosti s partnerom, pronalazak vremena za igru s djecom, kavu s prijateljicom ili održavanje kontakta sa širom obitelji.
Stvaranje “čarobnih” trenutaka
Kako odrastamo, shvaćamo da sve one uspomene iz djetinjstva s blagdana ili rođendana nisu nastale spontano, nego su rezultat organizacije i rada naših roditelja. Upravo taj rad najčešće pada na majke – a ako pada samo na jednu osobu, njegovanje tradicija i kreiranje onih “posebnih” trenutaka također se manifestira kao mentalni teret.
Poticanje snova i ambicija
Ovdje je, pak, riječ je o mentalnom angažmanu usmjerenom na to da ljudi oko vas imaju prilike razvijati svoje interese i ciljeve. To može značiti organiziranje aktivnosti za djecu, ali i stvaranje prostora partneru da se posveti svojim hobijima ili karijeri.
Self-care
U ovom smislu, self-care također može predstavljati oblik mentalnog tereta. I tu ne govorimo samo o skincare rutinama i njegovanju izgleda – vođenje brige o vlastitom zdravlju, redoviti odlasci na preglede, fizička aktivnost i zdrava prehrana također se ne događaju spontano, nego su rezultat promišljanja i organizacije.
Sigurnost
Vođenje brige o sigurnosti poseban je oblik mentalnog tereta. Njegova izraženost ovisi o situaciji, a teži je onima koji se suočavaju s dodatnim izazovima, poput financijske ili stambene nesigurnosti, kada ovaj oblik brige postaje dio svakodnevice.
Briga o široj slici
Ovaj oblik mentalnog tereta nešto je apstraktniji, ali odnosi se na razmišljanje o tome živimo li uistinu u skladu sa svojim idealima i željama. Riječ je o sagledavanju “šire slike” – kakav svijet želimo graditi, kakve odluke donosimo i jesmo li dosljedni onome što smatramo ispravnim, primjerice, u načinu odgoja ili životnim izborima.
Mental load: kako se nositi s tim
Kad govorimo o mentalnom teretu, doista je riječ o sustavnom problemu – društvo koje od žena očekuje previše u kombinaciji s ubzanim ritmom života rezultira sve češćim osjećajem iscrpljenosti u burnouta. Zato je svaki razgovor koristan iskorak.
Ruppanner naglašava da moramo osvijestiti da je u redu osjećati vlastite emocije i dati im prostor – ali to ne znači da smo odgovorne za tuđe osjećaje niti za stvaranje savršene obitelji.
“Mnoge od nas od najranije su dobi odgajane da budu ljubazne, susretljive, brižne i da stavljaju potrebe drugih ispred svojih, često na vlastitu štetu. Upravo je zato važno postaviti granice i prestati preuzimati emocionalnu odgovornost za sve oko sebe”, poručila je autorica.
FOTO: Unsplash
