Prošlog vikenda, sjevernokorejski državni mediji osudili su Sjedinjene Države i Izrael zbog lansiranja „agresivnog rata“ protiv Iranaali nije prijavio smrt ajatolaha Alija Hamneija, zajedno sa desetinama članova najvišeg iranskog rukovodstva.
Ovaj propust nije bio slučajan. Politički sistem Sjeverne Koreje izgrađen je oko gotovo mitskog autoriteta i neprikosnovenosti njenog lidera. Javna objava o nasilnoj smjeni još jednog vrhovnog vođe predstavljala bi opasan presedan. Ovo bi podsjetilo građane Sjeverne Koreje da čak i najmoćnija osoba u strogo kontrolisanoj državi može biti praćena, ciljana i eliminirana. To nije priča koju Pjongjang želi da širi kod kuće.
Tačnije, sjevernokorejski lider Kim Jong Un možda se pitate da li je vrijeme da podignete slušalicu i pozovete američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dok SAD i Izrael nastavljaju svoju vojnu kampanju koja je Bliski istok gurnula u krizu, Kim i njegov mali krug stranačkih i vojnih dužnosnika koji nadgledaju nacionalnu sigurnost nesumnjivo analiziraju svaki aspekt američke vojne operacije. I svakako uzimaju u obzir Trampovu sposobnost da brzo pređe sa diplomatije na silu.
Očekuje se da će se Tramp kasnije ovog mjeseca vratiti u Aziju na samit sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Iako nema riječi o planovima da se sastane s Kimom dok je u regiji, Chad O’Carroll, osnivač i izvršni direktor Korea Risk Group, istraživačke grupe koja pomno prati Sjevernu Koreju i izdavač NK Newsa, rekao je da to ne bi isključio.
„Da sam na mestu Kim Džong Un, mislio bih da bi bilo u mom najboljem interesu da se ove godine uključim u neki oblik razgovora sa Trampom, čak i ako je samo površan“, rekao je O’Kerol za CNN.
O’Carroll kaže da logika ima više veze s Kimovim upravljanjem Trumpovom nepredvidljivošću.
Činjenica da su prije nešto više od dva mjeseca američki specijalci šokantno uhvatili predsjednika Venecuele Nicolasa Madura sigurno neće promaknuti Kima i njegovom najbližem okruženju. U to vrijeme, Sjeverna Koreja je brzo odgovorila ispaljivanjem projektila za koji su neki analitičari spekulisali da bi mogla biti povezana s Madurovim hapšenjem.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Kim je u srijedu nadgledao testiranje krstareće rakete s novog sjevernokorejskog razarača Choe Hyon prije njegovog puštanja u rad, iako je i dalje nejasno da li je demonstracija vojne moći povezana s ratom u Iranu.
Nakon što su SAD izvršile invaziju na Irak 2003. godine, a bivši predsjednik George W. Bush svrstao Sjevernu Koreju u takozvanu Osovinu zla, njen tadašnji vođa Kim Jong Il nestao je iz vida javnosti na nekoliko sedmica. Kada se ponovo pojavio, većina njegovih javnih nastupa bila je na vojnim lokacijama.
„Utisak 2003. je bio da je postojao prvi strah“, kaže Chad O’Carroll.
“Mislim da je situacija sada bitno drugačija. Kim Džong Un se već pojavio u javnosti. Tako da se, očigledno, neće sakriti”, dodaje.
Kim Džong Un ne smije dozvoliti da ga zadesi Hameneijeva sudbina
Sjevernokorejski nadzorni organi i vlasti unutrašnje sigurnosti sada će analizirati svaki aspekt iranske operacije dok pokušavaju osigurati da Kim nikada neće podijeliti Hameneijevu sudbinu.
Južnokorejske i američke obavještajne službe dugo su opisivale Sjevernu Koreju kao održavanje jednog od najsofisticiranijih sistema zaštite vođa na svijetu, a Pjongjang je proveo mnoge decenije usavršavajući višeslojnu zaštitu.
Nedavni snimci Kimovog javnog nastupa, koje su objavili državni mediji, pokazuju kako su zaštitari okupljeni oko njega, od kojih neki nose prepoznatljive balističke aktovke dizajnirane da se sklope u štitove u slučaju pucnjave.
Novinar CNN-a kaže da je tokom svojih izvještajnih putovanja po zemlji vidio da je Kimovo kretanje pomno čuvano do posljednjeg trenutka.
Foto: Tanjug/AP
“Sjećam se da sam prošao sate napornih sigurnosnih provjera, samo da bih vidio da Kimova stolica ostaje prazna na zvaničnim događajima”, dodaje on.
Posmatrači kažu da je Kimova sigurnost pojačana poznatim taktikama kao što su povorke mamaca, nagle promjene mjesta i višeslojni sigurnosni prstenovi. Vjeruje se da su duboko ispod Pjongjanga i u ogromnim planinama Sjeverne Koreje skriveni veliki podzemni objekti i alternativna komandna mjesta izgrađena kako bi se osigurala sigurnost i kontinuitet vodstva u vremenima krize.
Kim danas ima mnogo razloga da bude samopouzdaniji nego što je bio njegov otac 2003. godine.
Vjeruje se da je Sjeverna Koreja sastavila desetine nuklearnih bojevih glava, što je stvarnost koja fundamentalno mijenja stratešku jednadžbu. Za razliku od Irana ili Venecuele (ili Libije, u tom slučaju), Sjeverna Koreja tvrdi da ima operativno nuklearno oružje i sisteme isporuke koji mogu doseći bilo gdje u kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Država, iako nikada nisu u potpunosti testirani. Prošlo je nekoliko godina otkako je Pjongjang kodificirao pravo na preventivnu upotrebu nuklearnog oružja i proglasio svoj nuklearni status “nepovratnim”. Drevne, ali zastrašujuće artiljerijske snage Sjeverne Koreje i dalje su usmjerene direktno na Seul, kao i decenijama.
O’Carroll mi je rekao da sposobnost Sjeverne Koreje da stavi “taktičke ili čak strateške nuklearne bojeve glave” na svoje projektile fundamentalno mijenja procjenu rizika svakog protivnika. Ali dodaje da odvraćanje ne garantuje imunitet. Nedavni sukobi su pokazali koliko duboko moderna obavještajna služba još uvijek može prodrijeti u neprijatelje, identificirati mete vođstva, poremetiti komunikaciju i brzo potisnuti odbranu.
Događaji oko Irana bi takođe mogli da ožive neprijatnu uspomenu za Kima – Hanoj.
U februaru 2019. gledali smo kako je Kim oklopnim vozom stigao u Vijetnam na svoj drugi samit s Trumpom, odišući samopouzdanjem koje, gledajući unazad, izgleda gotovo naivno. Sjevernokorejski zvaničnici, prema izvorima koje je tada intervjuirao novinar CNN-a, vjerovali su da je dogovor blizu. Kim nije imao rezervni plan, rekao je jedan izvor. Nagomilavanje domaće propagande prikazalo je samit kao proboj prije nego što je i počeo.
Sto za ručak je bio postavljen. Na meniju je bila pita od ribe i banoffee. Ali kada su Tramp i njegov tim iznenada otišli bez dogovora ili zajedničke izjave, sto za ručak je ostao prazan, a Kim je otišao iz Hanoja praznih ruku.
Prošle godine New York Times je izvijestio da su tokom istog perioda angažmana na visokom nivou, američki SEAL-ovi navodno izvršili tajnu misiju u Sjevernoj Koreji kako bi postavili uređaj za prisluškivanje prije samita.
Operacija je navodno pošla po zlu i rezultirala smrću civila. Američka vlada nije javno potvrdila ovu izjavu, a CNN je nije potvrdio nezavisno.
Ako je to istina, to bi ukazalo na surovu stvarnost: diplomatija ne obustavlja prikupljanje obavještajnih podataka ili planiranje u vanrednim situacijama.
Čini se da je Iran doživio sličan obrazac, s pregovorima koji su u toku čak i dok je vojni pritisak rastao i obavještajni podaci o kretanjima najvišeg iranskog rukovodstva tiho prikupljani. Kada su pregovori zastali, uslijedila je ogromna i smrtonosna sila, koja je naizgled iznenadila Irance. Lekcija za Kima je da diplomatija ne uklanja rizik od sukoba.
Nakon Hanoija, Kim se pregrupisao i prilagodio. Angažman s Washingtonom postepeno je slabio, a testiranje oružja je konačno nastavljeno, ubrzavajući se tokom mandata predsjednika Joea Bidena.
Foto: Profimedia/AFP
Zatim je uslijedio Kimov odlučujući zaokret prema Moskvi. Kako je ruski rat u Ukrajini promijenio odnose i produbio izolaciju Moskve od Zapada, Pjongjang je iskoristio priliku i Kim se dva puta sastao s ruskim političarem Vladimirom Putinom, učvrstivši ono što obje nacije sada nazivaju obostrano korisnim i transakcionim “strateškim partnerstvom”.
Kim je pristao da isporuči artiljerijske granate i projektile i rasporedio hiljade vojnika da podrže ruske ratne napore. Zauzvrat, analitičari kažu da je Pjongjang dobio hranu, gorivo i potencijalno osjetljivu vojnu tehnologiju, zajedno s podacima s bojnog polja koji pomažu Sjevernoj Koreji da usavrši svoje oružje.
Čak i formalna partnerstva imaju svoja ograničenja. Na papiru, Sjeverna Koreja ima sporazum o međusobnoj odbrani sa Rusijom – kao i Kinom, s kojom također održava dugogodišnje ekonomske veze.
Ali iranski režim je također gajio jake veze s obje nuklearne sile. Teheran je formalizirao dugoročne strateške sporazume i s Pekingom i sa Moskvom. Pa ipak, kada je posljednja kriza eskalirala, nijedna nacija nije vojno intervenirala.
Neki vjeruju da bi realnost mogla vratiti Kima da barem razmišlja o ponovnom angažmanu s Trumpom. Njihov odnos je uvek bio neobično lični. U Singapuru 2018. Kim i Trump šetali su privatnim vrtom i čak upoređivali blindirane limuzine. Tramp je kasnije buncao o “lepim pismima” koja mu je Kim slala i na jednom skupu rekao: “Zaljubili smo se”.
Kim je u Trumpovoj retorici evoluirao od “Malog raketnog čovjeka” do “moj prijatelj”. U aprilu 2019., tokom njihovog posljednjeg poznatog sastanka, Trump je postao prvi sjedeći američki predsjednik koji je kročio na tlo Sjeverne Koreje u korejskoj demilitariziranoj zoni.
Neko vrijeme, Kim je bio istaknut u Trumpovom vanjskopolitičkom narativu, dio diplomatskog stila koji često stavlja lične odnose u centar državnog duha. Ali u Trumpovom najnovijem obraćanju o stanju nacije, Sjeverna Koreja nije spomenuta. Za predsjednika koji diplomatiju često postavlja u lične termine, boravak izvan tog narativa može unijeti drugačiju vrstu neizvjesnosti za Kima.
Na Devetom kongresu Radničke partije Sjeverne Koreje krajem februara, Kim je ostavio uzak okvir za razgovore s Washingtonom, povezujući bilo kakvo resetiranje odnosa s američkim prihvatanjem statusa Sjeverne Koreje kao države s nuklearnim oružjem. Kim je rekao da nema razloga da se dvije zemlje ne slažu, ali samo ako Sjedinjene Države povuku, kako je rekao, “neprijateljsku politiku” i poštuju nuklearni status Sjeverne Koreje kako je navedeno u njenom ustavu.
U danima koji su uslijedili, južnokorejsko ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da je Bijela kuća potvrdila da Sjedinjene Države ostaju otvorene za dijalog sa Sjevernom Korejom bez preduslova. Niko ne zna da li i kada će se pregovori nastaviti. Ali nakon nedavnih događaja, Kim se mora zapitati koja je opcija rizičnija: nazvati Trumpa ili šutjeti.
Najnovije informacije o situaciji na Bliskom istoku pratite u našem poseban blog.
(Telegraf.rs)
