Performanse Mrki – Nisam ti rekao Marko Janketić nastao je kao vrlo lični i hrabar umetnički čin, kao pokušaj da se nastavi razgovor prekinut smrću njegovog oca, velikog glumca Miše Janketića. U tom pravcu je išla i najava predstave, kao intimna ispovest sina koji ocu govori ono što nije stigao da kaže, sa temom muške ranjivosti, bez distance i bez skrivanja. Predstava je premijerno izvedena u sale MTS-a 27. marta, i prije premijere, izazvao je veliko interesovanje publike.
I zato su očekivanja bila velika. Vjerovatno su mnogi došli da čuju ono najteže i najvažnije – šta sin ima da kaže ocu kada oca više nema. Čuj neizgovoreno. Šta boli. Ono što čovek često nosi u sebi ceo život, a nikada ne uspe da kaže na vreme.
Ipak, utisak nakon nastupa je da Marko Janketić nije otišao do kraja tim putem. Umjesto duboko otvorenog, ogoljenog razgovora sa ocem, publika je dobila niz biografskih podataka, porodičnih uspomena i fragmenata iz života, a ne potpuno ogoljenu unutrašnju ispovijest. To, naravno, ne znači da u predstavi nedostaje emocija. Ona ga ima. Ali ostaje osjećaj da je u najvažnijim tačkama stala upravo tamo gdje je mogla postati zaista velika.
Možda je upravo to njena istina. Lako je napisati da je ovo predstava o muškoj ranjivosti. Teže je zaista biti ranjiv pred punom dvoranom. Sam Janketić je u jednom intervjuu rekao da je na ovaj način nastavio nedovršeni razgovor sa ocem i da vjeruje da će ovaj čin biti ljekovit i za njega i za publiku. Istovremeno je naglasio da na sceni ne govori kroz lik, već kao sin, ne skrivajući se iza uloge.
Ali između namjere i realizacije ponekad postoji prostor koji umjetnik još ne može prijeći. Upravo zbog toga ova predstava izgleda kao važan pokušaj, možda prvi korak, a ne kao konačni obračun. Marko kao da se sasvim približio onome što ga stvarno muči, ali nije imao snage, ili još nije bilo vrijeme, da to kaže do kraja.
Međutim, ono što se ne može osporiti je kvalitet izvedbe. Marko Janketić privlači pažnju na sceni, ima harizmu, meru i samopouzdanje kao glumac. Njegovo prisustvo je snažno, a u trenucima kada peva nastup kao da dobija dodatnu dubinu i slobodu. Tu kao da nestaje strogost priče i pojavljuje se nešto neposrednije, istinitije i emotivnije.
To daje poseban kvalitet predstavi Pileći triokoji je od početka zamišljen kao ravnopravan deo scenskog jezika. U najavama i reakcijama nakon premijere, ističe se njihova virtuoznost i neobičan muzički spoj kojim muzika ne samo da prati emociju, već je produžava i pojačava. To se zaista može osjetiti na sceni. Pileći trio ne služi kao dekoracija, već kao jedan od glavnih razloga zašto predstava ima ritam, atmosferu i dušu.
Zato Mrki – Nisam ti rekao performans koji zaslužuje pažnju, iako nije ono što smo očekivali. To nije potpuno izgovoreno priznanje. Nije čak ni potpuno otvorena rana. Ipak, radi se o gledljivom, emotivnom i iskrenom teatralnom pokušaju da se dotakne jedne od najtežih tema – šta ostaje između oca i sina kada se završi razgovor.
Ova emisija će gotovo sigurno biti uspješna. Ne samo zbog imena Miše i Marka Janketića, već zato što publika prepoznaje kada je na sceni prava emocija, čak i kada nije do kraja artikulisana. A Marko je, možda i nesvesno, otkrio nešto drugo – da čovek ponekad ne može sve da kaže, ali ume da peva.
Predstavu je režirala Anđelka Stević Žugić, Markova drugarica iz razreda, koja se okušala i u monodrami. Šta će mi se opet dogoditi?.
Gledaoci predstave dobili su i knjigu – leksikon simboličkih imena Tata, reci mi – koji nije zamišljen kao klasičan propratni materijal, već kao intiman gest, poklonjen prijateljima i kolegama kao uspomena na premijerno veče, ali i kao tiha inicijativa za nešto mnogo važnije. Ideja je jednostavna, ali moćna – započeti lanac razgovora sa najbližima, pre nego što bude prekasno, pre nego što nas navika neispunjenja ostavi bez odgovora na pitanja koja nikada nismo postavili. Dizajn knjige uradio je fenomenalni Nikola Velicki, čiji prepoznatljiv stil i crteži sami po sebi nose magičnu emociju, a tekst je uredila Nina Radojčić.
Naslovna fotografija – poster za performans Nisam vam pričao o mraku © mts dvorana
