Nije bilo tako davno kada su se znanja o uzgoju i primjeni vrtnih biljaka širila prenosom sa starijih generacija na mlađe, jer nije bilo knjiga, magazina, pa ni informacija u novinama o vrtlarstvu. Ja imam najstariju knjigu iz 1943. godine, od slovenskog autora ing. Cirila Jeglića sa naslovom “O vrtovih in vrtni umetnosti”, koju mi je poklonio povodom moje udaje 1965. godine sa porukom: “U vrtu se čovjek vjenča sa prirodom i vrtne biljke su djeca te ljubavi.” Izuzetno mi je draga i rado je listam i danas.
Znanje iz struke
Kasnije su o hortikulturi u Sloveniji dosta pisali stručnjaci u Hortikulturnim razgledima od 1957. godine, koje je izdavalo Hortikulturno društvo Slovenije, koje prerasta u Zvezu (Savez) hortikulturnih društava Slovenije, gdje sam kao student obavljala poslove sekretarice i tako bila u prilici da upoznam i čitam priloge vrhunskih stručnjaka. Sve su to bili izvanredni prilozi, ali je fotografija bilo malo i sve su bile crno-bijele. Iza toga su se počele izdavati knjige autora iz Jugoslavije ili prevodi knjiga sa stranih jezika, koje su bile sve bogatije po sadržaju i opremi sa slikama u boji.
Dok sam studirala hortikulturu, šezdesetih godina na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani, nismo imali odgovarajuće literature na slovenskom jeziku, pa nas je profesor upitao koje strane jezike znamo da nam preporuči literaturu. Voljela sam strane jezike, pa sam mogla, kao i danas, koristiti njemačku i englesku literaturu, kao i slovensku. Dugogodišnjim radom u struci u Sarajevu stekla sam dosta znanja i iskustva da ostvarim svoj studentski san i pokrenem vlastiti privatni biznis. Konačno, 1997. godine sam se ohrabrila i osnovala firmu za hortikulturno uređenje prostora.
Znanje iz struke i poznavanje stranih jezika pomogli su mi u afirmaciji firme, jer su nam prvi poslovi bili vezani za uređenje vrtova stranih ambasada i rezidencija, koje su se tada otvarale u Sarajevu, kao i firmi poput Coca-Cole, Argete, Termalne rivijere i drugih. Tako sam, projektovanjem, uređenjem i održavanjem tih vrtova sticala još znanja i iskustva koje sam pretočila u knjigu pod nazivom “Vrt, korist i hobi – ekološki orijentirani vrtovi” (u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva, 2012. godine). Dugogodišnji rad u mome vrtu na periferiji Sarajeva mi je i danas u svakom pogledu koristan.
Zašto sve ovo pišem?
Zato što se danas znanje o vrtlarstvu (hortikulturi) može svakodnevno, vrlo jednostavno naći na društvenim mrežama, koje i ja često gledam. Nevjerovatno je da svatko tko ima mobitel i pristup društvenim mrežama može brzo doći, ali i davati savjete i informacije iz struke. To su informacije iz cijeloga svijeta. Mnogo toga je veoma zanimljivo, kreativno i poučno. Često se daju praktični savjeti kako razmnožiti biljke, orezivati, posijati sjeme, presaditi biljke, te kako ih primijeniti, što nije moguće na taj način prikazati u knjigama, barem ne toliko ilustrativno. Mnogo ima vrlo poučnih i korisnih informacija o kompostiranju, čuvanju tla, biouzgoju. Posebno mi je drago da toga ima sve više, što je dokaz da vrtlarstvo ima svoje tržište, odnosno da se sve više ljudi bavi vrtlarstvom.
Ima obilje ekološki pozitivnih prijedloga kako kreativno reciklirati materijale, kako one koje imamo u vlastitom vrtu, tako i one iz domaćinstva, kao i odbačene predmete sa odlagališta otpada. Nevjerovatno je koliko fantastičnih korisnih predmeta možemo napraviti za vrt i za dom od materijala koje često bacamo u smeće i povećavamo gradske deponije otpada, a uz pomoć prikaza na društvenim mrežama se mogu preoblikovati u veoma upotrebljive, lijepe i korisne proizvode.
Promišljen pristup
Ono što me manje oduševljava je način kojim se često prikazuje da su mogući uzgoj i primjena vrtnih biljaka vrlo brzo i uspješno. U stvarnom vrtlarstvu nije sve tako jednostavno i uspješno. To nije svakodnevna realnost, jer nije lako uvijek uzgojiti one krupne i zdrave glavice salata ili velike i zdrave sadnice paradajza, pune crvenih plodova, kakvi se prikazuju na društvenim mrežama. Izvrsni su kao ideje, ali nisu primjenljivi i uspješni baš svugdje u svijetu, kao što je u prikazu, pogotovo u pogledu klime. Ipak, za ozbiljniji uzgoj i primjenu vrtnih biljaka još uvijek treba čitati knjige i magazine, bilo papirnate bilo digitalne, od poznatih autora i sa recenzijama, a i toga ima danas, za razliku od perioda o kojem sam pisala na početku ovoga priloga.
Tehnologija je danas veoma napredovala i možemo biti sretni što živimo u ovo internetsko doba, jer je lakše i brže saznati što nas zanima, ali treba promišljeno upotrebljavati napisano i viđeno. Lijepo je gledati raskošne snimke vrtova, biljaka, plodova, ali je još ljepše, zdravije i zadovoljnije ubrati plod i cvijet uživo u svome vrtu. U tome nas mogu motivirati i na efikasan način nam pomoći društvene mreže, da još uspješnije i kreativnije uzgajamo vrtne biljke uživo i na tome im trebamo biti zaista zahvalni.
Datum i vrijeme objave: 08.02.2026 – 08:00 sati
