Evo baš juče prvim snijegom u Brčko distriktu BiH pojavio se “Magacinar” iz Divanhane Hodžica Kadrić. Nakon visokog pada konačno je pronašao posao koji ga je ispunjavao po cijelom tijelu. Zaposlio se u bezalkoholnoj aščinici “Divanhana” u Kulobari.
Možda ste čuli ili ne, no ako niste dobre su im “tufahije” to je onaj ugostiteljski objekat gdje se inače pored finih građana također koncentrišu sumnjiva i kriminalna lica Bošnjačkog “VEHBI-AJA”. Primjerice “braća Alić” tu dođu na kukuruznu pitu nakon treninga u teretani. Puknu se steroidima koji malo odu u mišiće a malo u pohovani mozak. Bildaju mišiće da bi mogli imati iste kako bi po narudžbi mogli napasti nekog građanina s leđa po mogućnosti kapitalca. Tromolekularni kreatin brzo se razgradjivao te je još brže voda iz tijela pumpala njihove mišiće . Steroid im je brade čini gušćim a kose činio sve rijeđom, no također je istovremeno i smanjivao njihove “testise”. Ramena su postajala sve više okrugla pa su im na ramenima zamjerili i gimnastičari na karikama. “Nema djeco boljeg proteina od Kazeina od domaćeg mladog sira prelivenog domaćim medom. A nema boljeg Whey proteina od domaće sirutke od čiste žene”, reče rođak s potjernice Alićima.
Ima tu i jedan Turčin koji se nameće da bude lider “VEHBI-AJ-a” ali mu ne ide, voli kolo povest a imao je ratnih zasluga iako se još nisu sjetili da mu još uvijek nisu sudili za ratne zločine ako ih je bilo jer je ratne drugove odkuvcavao preko grane u Zemunu kako ne bi završio na spisku zločinaca. Što bi on išao u zatvore po Srbiji kad to mogu drugi umjesto njega. On nije znao koreografiju. Turčin srpskih korijena prodao je “veru za večeru”. Slaki je jeo SoganDolmu dok su mu braća Alić brojali zalogaje, kukuruzna pita i jogurt nisu bili dovoljni da pokriju i zadovolje apetit mladih sportaša. SagaDolma se razvlačila do poda zajendo sa ustima Slakija, umjetne navlake sijale su se poput najskupljih bisera čak i kada ih prekrije glavice luka sa SAGADOLME neki su tvrdili da na unutarnjoj strani cirkonskih belih zuba piše “ĆERUTI” ali to i nije bitno. Njegovi turski imaginarni korijeni dopirali su od Koraja do Bijeljine a pečati u pasošu do Zagreba i nazad. Pasoš mu je bio toliko ispečatiran ulazima i izlazima za Srbiju i Rvtastku da su graničari ga uvijek morali pitati gdje ide. S obzirom da je toliko puta kazao da ide u BG i Zagreb na granici su od stida morali slati graničare iz Osijeka i Iloka da ga provjeravaju.
Braća Alići su od muke naručili po čašu rasola kako bi ugasili glad, steroidi su plutali u njihovim tijelima baš poput njihanja kukovima kada Hodžica hodau cipelama petkom poslije džume, koji se upravo pojavio pred njihovim stolom iako nije bio Petak. Nakon što je hodžica izgubio svoj posao a vratio nazad vozačku zbog crevenog on je dobio i privremeni posao odnosno tajni posao. Posao “Magacinara” u Divanhani.
Visio je u bezalkoholnoj aščinici koja je bila u vlasništvu jedne porodice Islamske zajednice. Moralo se hodžici izaći u susret jer je postavio jednog od njih za Direktora “Hamer papira” u Vijećnici pa je samim tim činom pozicija magacinara ga i čekala neumorno. Ko veli Feslija kad si ti mog sina mogo za Direktora Hamer papira mogu i ja tebe za Magacinara.
Iako je Hodžica krio da je “Magacinar” u Divanhani on bi po cijeli dan provodio vrijeme i divanhanisao te ispijao kaHve sa svakavom vrstom insana. No kada bi se narod razišao između 14:00 i 15.00H Hodžica bi navukao kecelju i vratio se nazad u magacin pa bi odatle nastavio popisivati robu. Slaki ga je često zezao na način “Šta je mali dobra roba haman jel?”, šmrc,šmrc…
Helem nejse, tema ovog sastanka na kom su se našli Turčin Slaki,Braća Alić i Magacinar Hodžica bio je nepoznate prirode jer ga je ugovorio Mrkvica Fajzljazović. S obzirom da je Mrkvica kasnio Turčin Slaki u konsultaciji sa Magacinarom Hodžicom u međuvrmenu je uspio naručiti od Braće Alić 3 sačekuše jednu u Maoči, durgu u Zoviku a Treću u Brčkom. U Maoči su trebali pod neku kočku postaviti 7 jaja no sačekuša je morala biti za horoza, jer je Slaki zamolio svoju savjetnicu da mu spremi za novu godinu Horoza, umjesto Labuda na tiritu.
Savjetnica je rentala lokal na Merajama te odlučila da se bavi novim poslom. Filovala je bamlju te istu prodavala bošnjacima nanizanu ko na tespihu. Upitala je neka kona što “bona prodaješ to narodu ko bijele bubrege pod bubregepo visokoj cijeni!?” na što će ova “Slušaj mici dok je ovaca biti će i vune” mahno svojom Fendi mahramom s porebrica kupljenom od granta i zamandali vrata lokala poput Suljagine fate, zatesođe se Meraje sve do Alića a čulo se bome i u Rosulji.
Stigao je Mrkvica kasnio je jer je Bahriju vodio veterinaru, navodno mu komšijino tele udario Bik rogom u nogu pa noga poplavila. “Jel Beg” upita Hodžica nije reče Mrkvica već pravi “Bik”. Bahrija je inače u svom kraju odnosno u Mrkvicinog oca kraju bio nešto poput “EJS VENTURE” Bahrija je bio poznat u Šatorovićima ali i repinom brdu kao doktor za zoologiju. No obojici im je lahnulo kada je Veterinar rekao da to nije udarac od bika već plavo zbog pečata od veterinarske kontrole.
Mrkvica je žurno prilazio stolu sjewdao i kazao ljudi “Reko Babo treba podnijet opet inicijativu za smjenu gradonačelnika” Hodžica skoči a Turčinu Slakiju zatreperi brada presjede mu onaj novogodišnji horoz umjesto labuda na tiritu, a kiselina u stomaku se podiže od Sogadolme.
Brača Alić se žurno pokupiše da ih ne vide zajedno sa Mrkvicom. Hodžica onako zamišljen reče “ali saće meni optužnica biti za korupciju i mito”, na što mu Mrkvica odgovori “Ne brini reko Babo biće to ok, počastyio ih Babo kalendarima za NG”. Utom se zaista pojavi i Mito dade hodžici neku kovertu i reče “Poštar uvijek zvoni dvaput” uze ono kuhano jaje sa stola stavi ga u džep, podrignu i ode dalje. Ostade ona kočka u Maoči sa 7 na samo 6 jaja.
Uze Turčin Slaki komad hartije pocijepa sa jelovnika na kom je pisalo “Ćufte 5KM” okrenu drugu stranu i poče hemiskom na kojoj je bio naslikan “posokok” da švrlja, pa se sjeti da je zaboravio pisat. Zatim prebaci hemisjku olovku Mrkvici a on proslijedi istu Hodžici Magacinaru jer ni Mrkvica nije imao neke škole, no umio je pisati samo na laptopu gluposti nakon što su ga tek u skupštini naučili da priča malo bolje nego što je učio u ono malo škole što mu je kupio Babo.
Uze Hodžica parče hartije i poče švrljat po njemu svoj govor za konferenciju. Bojao se hodžica Magacinar optužnice pa mu na um pade kako da okrene priču. U tom trenutku Mrkvica prozbori ponovo “Rek’o Babo da i ja nešto kažem na konferenciji”.
Babo mu je bio jačih srednjih godina kog je mašila kriza srednjih godina a opucao rani “klimaks”. Babu su mu zvali Sekula jer je živio u po šerijetksim principima ali samo kada su žene u pitanju ostalo je srljao ko “Vlah”. Svoj prvi Milion je zaradio još na Porebricama kad se moglo zaraditi para brzim poslovima, bilo je to u periodu kad mu je Babu još tad ganjala Policija dok kasnije na platni spisak nije stavio jednog policajca da ga pokriva. To je bilo otprilike ono vrijeme kada je u Pub-u pio Vlahov iz šoljice za kafu kako ga ljudi ne bi skontali da pije. Prijatelja pravih nije imao jer su ga svi odavno množili sa nulom. Vozao je skupo auto ikao se nije razumio u kubikažu. Iamo je oko sebe imao savjetnike građevince i prijatelja u policiji koje je stavio na svoj platni spisak kako bi imao s kim piti kafu na “GAZZ PROMU”. Družili su se sa njim iz ličnih interesa. Svakom od njih je poput čika Velje dao je po “boonu”.
Imao je Babo potaman para malo prebio poreze eskivažom države, malo ovo, malo ono, malo pvc lajsne i paketići ali išlo je dobro “Poso je dobar a para lahka”. Dok ga je kupljeni drug pokrivao prije penzije para je bilo ko “halve”. No koliko god novca da je imao držao se starog običaja iz svog rodnog kraja a to je da bi i dan danas kada sjedne u brčasnke elitne restorane naručio sebi peticu ćevapa u pola lepine s dosta luka i čašu vode ali iz česme odnosno iz pipe a nipošto flaširanu vodu. Smatrao je da se time više štedi novac jednostavno nije logično prodavati PVC i trošiti isti novac na PVC iako je čaša iz koje je pio bila staklena. Ni Elon Musk se ne bi toga sjetio ali nejse.
Hodžica pogleda u sat što mu ga Turčin Slaki poklonio kad je nekome iz BG-a ispao iz kamiona. Sat je pokazivao nevrijem odnosno 14:00H,a Hodžica se sjeti da je popis robe u 15:30 te zasuče rukave, srkni ono malo kaHve, stavi usput kecelju oko pasa, i trk u magacin na popis.
U hodniku Dvanhane začu se samo glas Mrkvice koji prozbori da svi čuju “Rek’o Babo konferencija danas u 12:00 mala sala Doma Kulture i Milicajca za savjetnika Gradonačelnika bez obzira što je u penziji i treba opet istuć, prebit novinara!”
