Vlasti imaju obavezu da svim preživjelim žrtvama ratnog seksualnog nasilja osiguraju sveobuhvatan sistem kompenzacija i reparacija, kako bi im vratile nadu u bolji život, a kompenzacija žrtvama ne znači samo finansijsku pomoć, već cijeli sistem pristupa psihološkoj, poslovnoj i zdravstvenoj njezi.
Ali, prema podacima TRIAL-a, naknade za preživjele su različite u BiH i kreću se od 137 do 680 KM, što je i dalje isuviše malo da pokrije njihove osnovne životne potrebe.
Osim administrativne reparacije, žrtve mogu odštetu tražiti i u krivičnim postupcima, ali istraživanje Amnesty Internationala iz 2017. godine je pokazalo da jedine četiri odluke donesene do sada nisu izvršene, jer počinioci nisu imali dovoljno sredstava. S druge strane, parnični postupci uglavnom završe negativnom odlukom i žrtve još moraju da plate troškove, koji nekad iznose i više od 15.000 maraka.
Gačanica pojašnjava da se u krivičnom postupku reparacije ostvaruju kroz isticanje imovinskopravnog zahtjeva. Krivični postupak pruža preživjelima zaštitu identiteta i psihološku podršku, a istovremeno zaobilazi probleme kao što su zastara i sudski troškovi, koji ometaju pristup pravdi u parničnom postupku. BiH nema posebno zakonodavstvo posvećeno pravima žrtava krivičnih djela, niti je zakonodavac ugradio posebna pravila za žrtve ratnih zločina ili žrtve krivičnih djela nasilja u opće zakonodavstvo o krivičnom postupku ili izvršnom postupku kako bi osigurao da žrtve krivičnih djela zaista u praksi dobiju naknadu.
Do marta 2023. godine je ukupno dodijeljeno 20 imovinskopravnih zahtjeva u BiH, u više od 700 predmeta ratnih zločina. U dosuđenim, tri su zahtjeva isplaćena putem izvršnog postupka, a dva putem dobrovoljne isplate osuđenih lica. Svi ostali su ili tek djelimično ili nikako isplaćeni žrtvama.
Za razliku od krivičnog postupka, u parničnim postupcima mjera zaštite identiteta se ukida, zbog čega preživjeli kojima je identitet bio zaštićen u krivičnom postupku često odustaju. Treći veliki izazov ostvarivanja reparacija kroz parnične postupke jeste zastara potraživanja naknade nematerijalne štete.
Većina preživjelih žrtava seksualnog nasilja osjeća da ih je sistem napustio i izdao zbog prakse pozivanja na zastaru u parničnim postupcima za odštetu zbog nematerijalne štete koja im je nanesena, a rezultat je odbacivanje svih tužbi i dodatni finansijski pritisak, zbog čega se žrtve osjećaju razočarano i ovu praksu nazivaju “dodatnom kaznom jer su preživjele”.
Organizacija TRIAL International pružala je preživjeloj žrtvi ratnog seksualnog nasilja pravnu pomoć koja je započela u krivičnom postupku pred Sudom BiH, što je rezultiralo time da je to bio drugi slučaj u kojem je, u junu 2015. godine, dosuđen imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku u BiH, u iznosu od 30.000 maraka. Kako počinitelj nije imao imovine a dosuđeni iznos nije bilo moguće naplatiti, izvršni postupak se nije mogao provesti do kraja.
U BiH ne postoji fond iz kojeg bi se u ovakvim situacijama automatski osigurala naplata dosuđenog iznosa. Jedina mogućnost koja bi žrtvi, nakon neuspješno provedenog izvršnog postupka, teoretski preostala bilo bi pokretanje parničnog postupka kako bi se utvrdila supsidijarna odnosno dodatna odgovornost entiteta i države za naknadu pričinjene štete, objašnjavaju iz TRIAL Internationala.
Prema Gačanici, izazov koji je ostao na svim nivoima u ostvarivanju reparacija u krivičnim postupcima tiče se izvršnog postupka i tu se još uvijek ne nazire sistemsko rješenje. Kada se počinioci oglase krivima i žrtvi se dodijeli naknada štete, malo je vjerovatno da će biti isplaćena ako počinilac nema dovoljno sredstava, ili ih je prikrio.
Kako se navodi u nalazima studija o reparacijama u BiH koje je uradio TRIAL u saradnji s Global Survivors Fundom i lokalnim partnerom Udruženjem građana “Vive žene”, ratno seksualno nasilje bilo je sistematsko i institucionalizirano, što je potvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Iako je BiH uspostavila domaći program reparacija koji uključuje preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja usvajanjem pravnog okvira za administrativne reparacije, još je daleko od pružanja odgovarajućih, brzih i učinkovitih reparacija prema međunarodnim standardima.
Nalazi preporučuju da bi BiH trebala usvojiti zakonodavne i druge mjere kako bi garantirala da preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja imaju jednak pristup učinkovitim pravnim lijekovima u cijeloj državi, bez obzira na mjesto stanovanja.
Također, vlasti u BiH trebaju osigurati da žrtve dobiju odštetu u krivičnom postupku, osigurati odštetu ukoliko počinitelj ne pruži reparaciju, kao i osigurati da su djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja uključena u okvire reparacije kao posebna kategorija sa specifičnim potrebama, te izmijeniti zakone o parničnom postupku tako da identitet preživjelih kojima je odobrena zaštita identiteta u krivičnom postupku bude zaštićen i u parničnom postupku.
U krivičnim postupcima, tužioci, sudije i sudovi koji rade na procesuiranju ratnih zločina trebali bi uložiti više napora kako bi žrtve ostvarile pravo na naknadu štete u okviru krivičnog postupka.
“Potrebno je da država BiH osigura fond ili neki drugi mehanizam posredstvom kojeg će se isplatiti naknada štete žrtvi ako ne uspijemo da naplatimo tu štetu od strane počinitelja kroz izvršne postupke”, kaže Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL Internationala.
Ekspert Ujedinjenih nacija (UN) za tranzicijsku pravdu Fabian Salvioli je nakon posjete Bosni i Hercegovini 2021. godine, između ostalog, zatražio od Vlade da hitno usvoji pravni okvir i nacionalni program koji bi pružio brzu i efikasnu reparaciju svim žrtvama ratnih zločina, upozorivši da je proces tranzicijske pravde došao do mrtve tačke u BiH.
Salvioli je naveo kako žrtve prolaze kroz komplikovane procese da bi ostvarile naknadu nematerijalne štete, te da je zabrinjavajući broj žrtava koje su morale platiti sudske troškove koji su u vezi s civilnim parnicama koje su izgubile.
“To je nepravedno. (…) Žrtve su postale žrtve još jednom – žrtve sukoba i žrtve sistema reparacije, koji je neprihvatljiv”, kazao je i dodao da se hitno mora zaustaviti naplata sudskih troškova žrtvama čije su parnice odbijene.
Prema studiji TRIAL-a o procjeni djelotvornosti zahtjeva za naknadu štete u krivičnom postupku u 16 završenih predmeta pred Sudom BiH, Okružnim sudom u Doboju i Kantonalnim sudom u Novom Travniku, jedan ili više počinilaca obavezni su isplatiti naknadu štete žrtvama ratnih zločina u iznosima od 20.000 do 60.000 maraka.
