Film „Glas Hind Rajab“ jedan je od najznačajnijih filmova koji su se pojavili u svijetu u zadnjih godinu dana. Film je imao dvadeset i tri minute pljeska i ovacija na fesivalu u Veneciji prošlog septembra, čime je srušio festivalski rekord. Tom prilikom dobio je osam nagrada, među kojima je Srebrni lav, Velika nagrada žirija Venecije. Na upravo završenoj dodjeli nagrada Američke filmske akademije „Glas Hind Rajab“ imao je nominaciju za najbolji internacionalni film. Evropska filmska akademija nominirala ga je u kategoriji najboljeg evropskog filma.
Priča o jednom poslijepodnevu
Radnja filma smještena je u poslijepodne 29. januara 2024. godine. Najveći dio filma čini dramska rekonstrukcija događaja na jednoj lokaciji, fokusirana na grupu humanitarnih radnika palestinskog Crvenog polumjeseca u Ramali, na Zapadnoj obali. Glumci komuniciraju uz stvarne audiosnimke Hind Rajab, šestogodišnje djevojčice zarobljene u automobilu svog ujaka, izrešetanom mecima u Gazi, zajedno s tijelima šestero članova porodice. Na njih je pucao tenk Izraelskih odbrambenih snaga dok su pokušavali napustiti naselje, prema naredbi IDF-a.
Rođaka ubijene Hind (6) proganjanju njene posljednje riječi
Rođak šestogodišnje palestinske djevojčice koja je poginula u Gazi nakon što se je automobil njene porodice bio na udaru izraelskih tenkova ispričao je kako je razgovarao s njom dok je čekala da bude spašena i rekao da ga proganjaju njene posljednje riječi.
Tijelo Hind Ra…
Korištenjem satelitskih snimaka i novinarskom istragom utvrđeno je da je IDF potom ubio i dvojicu vozača hitne pomoći koji su pokušavali spasiti Hind, prije nego što je, sat vremena kasnije, ubijeno i dijete.
Ta pogubljenja ne vidimo, ni u dokumentarnoj formi ni kroz rekonstrukciju. Hind gotovo da nema fizičko prisustvo u filmu, osim povremenog signala na audio-zapisu, preuzetog iz oko 70 minuta njenog telefonskog razgovora s radnicima palestinskog Crvenog polumjeseca.
Glas koji nosi film
Tuniška rediteljica Kaouther Ben Hania, već dvostruko nominirana za Oscara za filmove „Četiri kćerke“ i „Čovjek koji je prodao svoju kožu“, u filmu „Glas Hind Rajab“ istražuje prostor između fikcije i dokumentarizma. U ovoj hibridnoj dokudrami glumci tumače volontere zasnovane na stvarnim osobama, dok je Hindin glas autentičan. Zbog toga film poprima atmosferu intenzivnog trilera: grozničave utrke s vremenom. Ali dječiji glas na šuštavoj liniji pretvara ga u nešto daleko potresnije. „Molim vas, dođite po mene“, preklinje ona. „Strah me.“ Budući da slušamo njen stvarni glas, a ne glas glumice, javlja se mučna iluzija da je još moguće spasiti je, iako znamo da nije.
Ben Hania ne daje otvorene političke izjave niti prikazuje trenutak Hindine smrti. Poenta je u distanci: volonteri su predaleko da bi išta vidjeli. Ono što film snažno prenosi jeste bol zbog želje da promijenite situaciju koja vam, u agoniji, izmiče iz ruku.
U tome je Glas Hind Rajab klinički precizan. Minimalističkim filmskim izrazom i suzdržanom dramatizacijom događaja oko tonskog zapisa djevojčice za koju znamo da će biti ubijena, film dramatizira frustraciju nemoćne empatije.
Prazna stolica i sjećanje u javnom prostoru
Palestinski glumac Saleh Bakri, koji tumači glavnu ulogu u filmu o tragičnoj sudbini Hind Rajab, nije mogao prisustvovati dodjeli Oscara jer mu je onemogućen izlazak iz zemlje i pravovremeno dobivanje vize. Rediteljica filma je u svom obraćanju te večeri istaknula kako je njegova prazna stolica najglasnija poruka večeri, naglasivši da je apsurdno slaviti umjetnost o ljudskoj patnji dok se njeni stvaraoci suočavaju s istom tom represijom u stvarnom životu.
Ime Hind Rajab odjeknulo je daleko izvan filmskih krugova, postavši inspiracija za protestnu pjesmu američkog repera Macklemorea. Naslovljena “Hind’s Hall”, pjesma je posvećena sjećanju na šestogodišnjakinju i studente koji su u njezino ime preimenovali dvorane na Univerzitetu Columbia. Ovaj slučaj transformirao se iz lične tragedije u univerzalni krik za pravdu koji danas ujedinjuje milione mladih širom svijeta.
Lik šestogodišnje Hind Rajab postao je trajni dio urbanog pejzaža širom svijeta, od Londona i Pariza do Melbournea. Umjetnici koriste njeno nasmijano lice na velikim muralima kako bi spriječili zaborav i podsjetili prolaznike na sudbinu djece u ratnim zonama. Ovi ulični spomenici nisu samo umjetnički izričaj, već mjesta okupljanja i tihi protesti protiv šutnje međunarodne zajednice, čime je njena priča postala neizbrisiv dio kolektivnog sjećanja.
Emocionalno potresan i neugodan film
„Glas Hind Rajab“ emocionalno je potresan i neugodan film. Brutalan. Porazan. Film koji izaziva grižnju savjesti kod svakoga od nas koji živimo relativno ugodnim i sigurnim životom. Grižnju savjesti jer je nama, na neki način, dobro, dok znamo šta se dešava na drugoj strani svijeta, gdje život ne vrijedi ni prebijene pare.
Datum i vrijeme objave: 07.04.2026 – 16:25 sati
