Šesti april – simbol otpora i slobode Sarajeva. Dan kada je 1945. pobijeđen fašizam i dan kada je 1992. počela nova borba za opstanak grada. Kako su ova dva datuma povezana, šta su nas naučila i mogu li se posmatrati izolovano? Da li je fašizam poražen ili samo mijenja lice? Ko danas čuva istinu, ko prekraja historiju, a ko piše budućnost? Gosti emisije Plenum bili su: Jasmin Medić, Nijaz Skenderagić i Dragan Markovina.
Medić: I danas traje borba protiv pogrešnih narativa o Sarajevu
Historičar i viši naučni saradnik Instituta za historiju UNSA Jasmin Medić govorio je o značaju historijskih datuma za Sarajevo, naglašavajući da se događaji poput 6. aprila ne mogu posmatrati izolovano, već u širem historijskom kontekstu.
Na početku je istakao da je 1992. godina bila nastavak ranijih procesa. „1992. godine je počela operacionalizacija nečega što je i ranije bilo pripremano“, rekao je Medić, podsjećajući na povezanost sa dešavanjima iz Drugog svjetskog rata.
Ukazao je na istorijsku paralelu između 1945. i 1992. godine. „1945. su poražene fašističke snage, a 1992. su ovaj grad držali pod opsadom oni koji su mahom tada bili poraženi“, kazao je, dodajući da su u tome učestvovali i oni koji su se deklarisali kao antifašisti.
Naglasio je da Sarajevo ima kontinuitet otpora i pobjede. „Sarajevo je 1945. izašlo kao grad pobjednik, a isto tako i 1995. godine“, rekao je Medić, dodajući da taj „pobjednički mentalitet“ treba više isticati u javnom prostoru.
Upozorio je i na savremene izazove u interpretaciji historije. „I danas se vodi borba protiv pogrešnog narativa o Sarajevu, a samim tim i o Bosni i Hercegovini“, istakao je.
Govoreći o obilježavanju važnih datuma, naveo je da bi najbolje rješenje bilo sistemsko. „Idealno bi bilo da se na državnom nivou postigne konsenzus o tome kada se obilježava oslobođenje gradova“, kazao je, iako priznaje da je to u trenutnim okolnostima teško ostvarivo.
Medić je kritikovao selektivan pristup historijskim temama. „Previše se fokus stavlja samo na Sarajevo, dok se zanemaruje kako drugi gradovi obilježavaju svoje datume oslobođenja“, rekao je.
Posebno se osvrnuo na pitanje suživota i savremenog društva. „Ako negdje postoje fragmenti suživota, onda je to u Sarajevu“, naglasio je, dodajući da je grad često meta političkih narativa koji osporavaju njegov karakter.
Govoreći o obrazovanju, istakao je važnost sudski utvrđenih činjenica. „Presude međunarodnih sudova trebaju biti osnova za dijalog i eventualne zajedničke udžbenike“, rekao je Medić.
Na kraju je upozorio na problem revizionizma. „Pokušaji izjednačavanja antifašističkih i drugih pokreta stvaraju osnovu za pogrešno tumačenje i devedesetih godina“, zaključio je.
Skenderagić: Sarajevo je uvijek uspijevalo da se bori i da pobijedi
Datum 6. april zauzima posebno mjesto u historiji Sarajevo – kao simbol oslobođenja, ali i podsjetnik na teška stradanja koja su oblikovala identitet grada. Ipak, pitanje koje se sve češće postavlja jeste koliko se danas zaista njeguje značaj ovog datuma i da li njegove vrijednosti opstaju i nakon što april prođe.
Kako ističe potpredsjednik SABNOR-a BiH Nijaz Skenderagić, april ima posebno značenje za Sarajevo. „Ja volim reći da je april ‘najsarajevskiji’ mjesec u godini jer u tom aprilu proteklim decenijama se stvarno nabilo jako puno događaja, i ružnih i lijepih.“
Podsjeća da je jedan od ključnih trenutaka bio 6. april 1945. godine, kada je grad oslobođen.
„Sigurno da je jedan od najljepših događaja taj 6. april 1945. godine kada je Sarajevo oslobođeno od fašista, od tadašnjih okupatora i kada su partizane donijeli slobodu u ovaj grad i kada je Sarajevo objektivno iz jedne provincije počelo da izrasta u jedan ozbiljan grad čija je kombinacija bila dobijanje i organizacija 14. zimskih olimpijskih igara.“
Međutim, prema njegovim riječima, odnos prema ovom datumu danas se mijenja. „Nažalost, danas se to ne zove dan oslobođenja, nego je to ili neki termin dan grada ili ne znam ni ja šta.“
Skenderagić upozorava i na širi kontekst historijskog pamćenja, posebno kada je riječ o novijim generacijama i događajima iz 1992. godine.
„Vjerovatno je to neka prelazna faza ka konačnom brisanju tog datuma iz historije jer te nove generacije koje dolaze, one se još sjećaju ovoga aprila 1992. kada je ponovo na scenu stupio jedan drugi oblik, a sličan scenarij fašizma kada je ovaj grad 1425 dana držan u blokadi kada su građani Sarajeva prošli mnoge patnje i stradanja.“
Ipak, naglašava da uprkos pokušajima podjela, postoje momenti koji vraćaju vjeru u zajedništvo.
„Dešavaju se neke stvari poput ove posljednje pobjede fudbalske reprezentacije u Zenici kada dođu neki klinci koji su vani se ostvarili, postigli pa onda pokažu da mogu i Nikola i Tarik i Haris i onda sruše koncept ovima i njihov narativ koji oni grade već 35 godina.“
Poručuje da je snaga Sarajeva upravo u kontinuitetu borbe i očuvanju suživota:
„Aprili su vrlo značajni u ovom gradu a između svih tih aprila u kontinuitetu Sarajevo je uvijek uspijevalo da se bori i da pobijedi i da taj suživot, ta želja za prosperitetom, za slobodom pobijedi. Mislim da još uvijek Sarajevo je jedan od gradova u kome to načelo suživota prisutno ma koliko to pokušavali da potisnu iz svakodnevnog života.“
Promjena naziva obilježavanja 6. aprila u Sarajevu, nekadašnjeg Dana oslobođenja grada, otvorila je brojna pitanja o motivima i pravcu u kojem se društvo kreće.
“Jednostavno su na političku scenu, na mjesta gdje se donose odluke došli neki nekompetentni ljudi, neostvareni ljudi, čast izuzetcima. Ljudi koji ne razumiju procese, ljudi koji nisu ništa ranije imali neke zapažene rezultate i onda oni misle da time postižu neke efekte, a možda ispunjavaju nečije želje i nečije naredbe, nečije direktive, jer iza scene ima puno toga što se dešava i nije to samo o Sarajevu”, kazao je Skenderagić.
Upozorava da se slični trendovi bilježe širom Bosne i Hercegovine, gdje su, kako navodi, brojni gradovi odustali od obilježavanja dana oslobođenja iz 1945. godine.
“U mnogim gradovima u BiH je ukinut dan oslobođenja 1945. godine. Mene često pozivaju na te godišnjice sve manje tih gradova, nažalost, koji kažu da je oslobođen 1945. godine, a mnogi gradovi su i nastali u tom Titovom socijalističkom sistemu, kad je bila industrijalizacija BiH pa su onda nastali takvi industrijski gradovi”, istakao je.
Govoreći o trenutnom društvenom kontekstu, Skenderagić smatra da slijedi period intenzivnih društvenih previranja.
“Stvari su isplivale na površinu i sad stvarno predstoji jedna teška i žestoka borba. Puno je onih koji su šutili, koji su se držali po strani s raznih razloga”, rekao je.
Zaključujući, Skenderagić ističe da se vrijednosti antifašizma danas više promoviraju kroz kulturu i povezivanje ljudi nego kroz formalne političke strukture.
“Mislim da je dubioza kolektiv, razvijanjem tog osjećaja, pripadnosti prema i ljubavi među ljudima, i druženja među ljudima, ne samo u BiH, na ovim prostorima, nego i širi, više je doprinijela toj ideji antifašizma nego ovi koji se deklarativno tako predstavljaju”, zaključio je Skenderagić.
Markovina: Ideja ‘krvi i tla’ danas je na snazi; BiH ima 4 različita društva
Historičar i publicista Dragan Markovina govorio je o odnosu prema prošlosti i načinu na koji se antifašistička borba danas tumači, naglašavajući da se suština često gubi iza formalnog pristupa.
„Kod nas se to često svodilo na formu – polaganje vijenaca, protokol, dok se o stvarnim ljudima i njihovoj borbi, koliko je bila teška, zapravo nije razgovaralo.“
Govoreći o odnosu prema antifašističkoj baštini, ističe da se njena vrijednost prepoznaje tek kada dođe u pitanje. „Tek sada, kada je ta baština ugrožena, dolazi do izražaja kolika je veličina te borbe bila. Niti u socijalističkom periodu nismo htjeli priznati da nisu svi ratovali protiv fašizma – dobar dio pripadnika svih nacija bio je na strani fašista, ali su oni izgubili.“
Markovina se osvrće i na duboke podjele u bosanskohercegovačkom društvu. „Mi u Bosni i Hercegovini nemamo društvo nego u suštini imamo četiri društva, sa svojim narativima, svojim istinama i gotovo bez dodira. Radi se o tri nacionalna društva i jednom lijevo orijentiranom.“
Govoreći o promjenama nakon devedesetih, ukazuje na drugačiji koncept života na istom prostoru. „Nekada se živjelo zajedno na istom prostoru, a danas imate ideju ekskluzivnog etničkog prostora, ideju krvi i tla koja je na neki način i kodificirana u ustavnom poretku.“
Posebno se osvrće na Mostar i odnos prema njegovoj historiji. „Tri četvrtine Mostaraca bili su u partizanima ili su na neki način bili vezani za taj pokret, a danas imate situaciju da gradom upravljaju oni koji tu baštinu preziru.“
Ukazuje i na političku sliku kada je riječ o antifašizmu. „Stranke koje otvoreno baštine antifašizam nikada nisu dobile više od 25 posto glasova, to vam govori koliko je taj odnos prema prošlosti problematičan.“
Kao jedno od rješenja vidi obrazovanje i povezivanje mladih iz različitih sredina. „Jedno obrazovanje može promijeniti situaciju. Potrebno je napraviti zajedničke programe u gimnazijama i na univerzitetima u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru.“
Datum i vrijeme objave: 07.04.2026 – 10:04 sati
