Bejrut, Liban – Loubna El-Amine je 27. jula čekala da se ukrca na let iz Rumunije za libanski glavni grad Bejrut, nakon što je putovala iz svoje porodične kuće u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Kako je počeo ukrcaj, El-Amin primio vijest da je projektil ubio 12 djece i omladine Druza na Golanskoj visoravni pod izraelskom okupacijom. Izrael je okrivio libansku oružanu grupu Hezbolah, koja je negirala odgovornost za incident.
U strahu od odgovora Izraela, El-Amine, Amerikanka libanonskog porijekla, razgovarala je sa svojim mužem da li da se smjesti sa njihovo troje djece ili ne.
Nekoliko trenutaka kasnije, ukrcali su se u avion.
Ubrzo nakon što su stigli u Bejrut, Izrael je ubio jednog od najviših komandanata Hezbolaha, Fuada Šukra, ispalivši raketu na stambenu zgradu u Dahiyehu, četvrti u južnom Bejrutu. Oni onda ubio političkog lidera Hamasa Ismaila Hanija u glavnom gradu Irana, Teheranu, tokom inauguracije predsjednika Masouda Pezeshkiana.
Oba atentata su gurnula region na ivicu sveopšteg rata. Iran i Hezbolah obećali su osvetu Izraeluvjerovatno u koordinisanom napadu zajedno s drugim oružanim grupama koje su savezničke Iranu u regiji, rekli su analitičari ranije za Al Jazeeru.
Sjena velikog rata primorala je El-Amine i njenog supruga da prekinu putovanje i rezervišu let za Tursku za 10. avgust, dok su neki komercijalni letovi još uvijek dostupni.
“Čak i ako na kraju nema direktne opasnosti, morali smo razmisliti da li zaista želimo svoju djecu izložiti ovom nivou stresa”, rekao je El-Amine (40) za Al Jazeeru iz kafića u Hamri, prometnoj četvrti u Bejrutu.
Strah i ljutnja
El-Amine je jedan od miliona libanonskih civila koji se bore s odlukama o životu i smrti dok napeto čekaju da vide hoće li veliki sukob s Izraelom zahvatiti njihovu malu državu od manje od šest miliona stanovnika na sjeveru Izraela.
Mnogi pokušavaju da žive iz dana u dan uprkos rastućim strahovima da je širi sukob neizbežan, a istovremeno gaje slabu nadu da regionalne tenzije neće proključati.
“Ovaj put se osjećaju različite tenzije (od izraelskog atentata)”, rezignirano je rekao El-Amine. “Ali dio mene se nada da će možda sutra nekako doći do primirja.”
Od 8. oktobra, Hezbolah je uključio Izrael u sukob na niskom nivou u navodnom pokušaju da “smanji pritisak” na Hamas u Gazi, gdje je Izrael ubio oko 40.000 ljudi i raselio gotovo svih svojih 2,3 miliona stanovnika.
Izraelski rat protiv Gaze počeo je nakon a Napad pod vodstvom Hamasa na izraelske vojne ispostave i zajednice 7. oktobra u kojoj je ubijeno 1139 ljudi, a 250 zarobljeno.
Hezbolah ima više puta obećao da će prestati s napadima na Izrael ako bude osiguran prekid vatre u Gazi, ali unatoč višemjesečnim pregovorima, sporazum nije postignut.
U Libanu se za to u velikoj mjeri okrivljuje Izrael, uz percepciju da vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zapravo ne želi sporazum, već da želi nastaviti rat u Gazi i proširiti ga na širu regiju.
U svjetlu ovoga, mnogi libanonski civili vide kontinuiranu podršku Zapada Izraelu kao moralni neuspjeh i ne mogu se natjerati da pobjegnu u Evropu ili Sjevernu Ameriku.
“Ne želim da idem i plaćam porez tim ubicama”, rekao je Majd Akaar, softverski inženjer koji radi u kafiću u Hamri. “Takođe bi bilo veoma pogrešno na fundamentalnom nivou otići upravo sada, kao što napuštam Liban i svoj narod.”
Akar je priznao da se pomalo plaši onoga što bi se moglo dogoditi Libanu u regionalnom ratu. On je opisao nedavni traumatizirajući razgovor sa prijateljem u južnom Libanu, koji je nosio teret izraelskih napada od oktobra.
Bili su u video-pozivu kada mu je njegov prijatelj pokazao ubojno oružje koje je palo u blizini njegove kuće i potom iznenada eksplodiralo.
“Sećam se da sam upravo čuo njen vrisak. Uspaničila sam se dok me nije nazvala 10 minuta kasnije”, prisjetila se 36-godišnja Akaar.
Ostavka
U maloj prodavnici posteljine i namještaja na uglu ulice Hamra, Sirine Sinou je rekla da njena porodica nikako ne može napustiti Liban jer će ostati bez posla.
Dodala je da njen suprug i dvoje djece ne poduzimaju velike mjere opreza — poput kupovine hrane ili potrepština na veliko — u slučaju da izbije veliki rat.
“Učinili smo to tokom pandemije koronavirusa (COVID-19) i onda smo na kraju izbacili toliko mnogo stvari”, rekla je za Al Jazeeru. “Šta god je napisano (naša sudbina) će se dogoditi.”
U slučaju da Izrael počne bombardovati naselja i civilne objekte u Bejrutu – strategija koju Izrael naziva “Dakhian doktrinom” u odnosu na naselje Dahiyeh/Dahiya, koje je koristio u ratu protiv Hezbolaha 2006. godine – tada bi Sinou i njena porodica mogli krenuti u svoje malo selo predaka u sjevernom Libanu, koje je udaljeno od glavnog grada.
Assad Georges, 21, je još jedan koji kaže da ostaje u svom rodnom gradu Zahleu – koji je oko 55 kilometara (34 milje) od Bejruta – ako izbije veliki sukob.
On je razgovarao za Al Jazeeru u ponedjeljak poslijepodne dok je sa svojom djevojkom čekao na ručak sa roditeljima u Hamri. Držali su se za ruke dok je Georges pričao o zastrašujućim zvucima rata koje često čuje u svom gradu.
“U Zahleu se sada ne dešava ništa previše ozbiljno, ali često čujemo bombe i zvučne udare kako udaraju u gradove zapadno od nas”, rekao je za Al Jazeeru.
Nekoliko minuta prije nego što su njegovi roditelji ušli u restoran, Georges je rekao da su civili mjesecima bili na ivici zbog ciklusa tenzija koje su rasle, a zatim tinjale.
Međutim, on vjeruje da se širi sukob sada nadzire oko Libana.
“Budući da SAD i Velika Britanija šalju ratne brodove (kraj obale Izraela), čini se da se spremaju da se nešto dogodi”, rekao je on, stežući ruku svoje djevojke.
“Sada kada je Izrael skoro završio sa Gazom, mislim da je njihov sljedeći plan pokušaj da se otarase Hezbolaha.”
