Rim pokušava povratiti uticaj kod vlade u Tripoliju, kako bi sačuvao svoje naftne investicije u Libiji
Nastojanja Turske da dominira zapadnom Libijom dovodi u pitanje interese velikih evropskih država, posebno Italije. Italijani su počeli raditi na ponovnom uspostavljanju bliskih odnosa sa Vladom nacionalnog jedinstva (GNA), imajući u vidu da su članovi ove vlade u aprilu 2016. ušli u glavni grad Tripoli, na brodu italijanske fregate i imali neograničenu podršku Italije.
U svjetlu vojnih zbivanja na terenu tokom posljednje dvije godine, Rim je odlučio prilagoditi svoj pristup u Libiji, okretajući leđa međunarodno priznatoj vladi i ulazeći u dijalog sa Halifom Haftarom.
Telefonski poziv italijanskog premijera Giuseppea Contea sa premijerom GNA Fayezom al-Sarrajem odražavao je zabrinutost Italije zbog sve većeg uticaja Turske u Libiji, budući da je prešao granice zadatka koji mu je povjeren, a koji je trebao da sanira vojnu neravnotežu u Tripoliju na takav način da primora Halifu Haftara i milicije LNA da se vrate u politički proces.
Italijanski premijer izrazio je zabrinutost svoje zemlje zbog toga što vanjski faktori i dalje šalju oružje u Libiju, za koje vjeruje da dodatno podstiču sukob, produžujući patnje libijskog naroda istovremeno ugrožavajući evropsku sigurnost.
Conte je naglasio potrebu povratka političkom procesu u skladu s odlukama Vijeća sigurnosti UN-a i rezultatima Berlinske konferencije, istaknuvši da odlučivanje o budućnosti Libije treba biti u rukama samih Libijaca, a ne vanjskim rukama, i pohvalio je pokazanu želju GNA da pronađe političko rješenje za libijsku krizu.
Italijanski premijer pozvao je na brzo imenovanje novog izaslanika UN-a za Libiju, kako bi naslijedio amerikanku Stephanie Williams, ističući potrebu za obnavljanjem naftne proizvodnje u Libiji, koja predstavlja bogatstvo svih Libijaca i njihov glavni izvor prihoda.
Rim dijeli strahove svih zapadnih zemalja od reprodukcije „scenarija Sirije“ u Libiji, stavljajući libijski slučaj u ruke Turske i Rusije.
Usred italijansko-francuskog nadmetanja za uticaj i interese u Libiji, Turska je uspjela ući u Libiju i ostvariti određenu kontrolu nad regijom, koja je vitalna za evropsku stratešku i energetsku sigurnost s juga, budući da se Evropa opskrbljuje libijskim prirodnim gasom preko podvnog polinovoda “Greenstream”, koji prolazi kroz zapadnu Libiju.
Italija i Francuska su sada zabrinute zbog turske kontrole nad teritorijem u Libiji, a sa velikom zabrinutošću gledaju ruske projekte koji teže monopoliziranju naftnog potencijala istočne Libije.
Iznenadna pojava Turske u Libiji imala je prećutni blagoslov Sjedinjenih Država, Britanije i Italije, koje su se nadale uspostavljanju nove vojne ravnoteže u zapadnoj Libiji, gdje je LNA nedavno izgubila niz važnih položaja, od kojih je najvažniji bila zračna baza al-Watiya.
Italijanska implicitna podrška turskoj intervenciji uglavnom proizlazi iz straha od moguće pobjede LNA, koja je saveznik Francuske. Haftar je optužio Rim da se udružio sa “islamističkim milicijama” u Tripoliju i gradu Misrati.
Italijanska naftna kompanija Eni investirala je u naftno polje El-Feel kao i u polje Al-Wafa, koje se nalazi jugozapadno od Tripolija, tačnije na polaznoj tački Greenstream plinovoda prema Italiji i Evropi.
Sporazum o pomorskom razgraničenju između GNA u Tripoliju i Ankare vidi se kao stvarna prijetnja interesima Italije, posebno uz nastojanja Turske da istražuje plin i naftu na istočnom Sredozemlju. U petak je turski ministar energetike Fatih Donmez potvrdio da bi Turska mogla započeti traganja za naftom u istočnom Sredozemlju u roku od tri ili četiri mjeseca, prema sporazumu potpisanom s Libijom.
Čini se da su te izjave produbile zabrinutost Rima da Ankara namjerava prijeći nekakvu liniju ograničenja, koja su postavljena za njenu ulogu u Libiji, barem italijani tako smatraju.
Zbog toga Italija nastoji ponovo uspostaviti bliske odnose sa vlastima u Tripoliju, podržavajući struju koju je vodio al-Sarraj. Znakovito je da je vlada u Tripoliju podijeljena na dvije struje, od kojih jednu predstavlja savez iz Misrate, koju predvodi ministar unutrašnjih poslova Fathi Bashagha i koja se trenutno smatra najjačom strujom, dok drugu predstavlja Tripoli na čelu sa al-Sarrajom.
Potpredsjednik predsjedničkog vijeća Ahmed Maiteeq, predstavnik Misrate u vijeću, kritizirao je italijanski stav o napadu koji je izvela LNA na Tripoli, a njegove izjave smatrane su upozorenjem Italiji.
Podsjetio je na Haftarov napad iz novembra 2019. godine, koji je skoro doveo do zauzimanja Tripolija od strane LNA, kada je Italija okrenula leđa Tripoliju i okrenula se dijalogu s Haftarom.
“Italija je, međutim, budući da joj je nedostajala politička pamet i strateška logika, izgubila partnera na Sredozemlju i teško da će ublažiti taj gubitak u budućnosti”, rekao je
Izjave Ahmeda Maiteeqa odražavale su stajalište pro-islamskih predstavnika iz Misrate unutar vlade Tripolija u pogledu Italije. Sa druge strane, vrhovni muftija Libije Sadiq al-Ghariani pozvao je da se bogatstvo svih Libijaca podijeli sa Turskom, dodijelivši Ankari apsolutni prioritet u istraživanju nafte i plina.
Libijski muftija je uputio ovakav poziv vjerovatno zbog jedne bitne činjenice, a to je da je Turska jedina država koje se odazvala na libijski poziv u pomoć. Libijski poziv za vojnom pomoći upućen je bio i prema SAD-u i mnogim EU državama poput Italije i drugih, ali pozitivan odgovor je jedino stigao iz Turske.