Iako ne postoji savršen niti jedini ispravan način odgoja djece, mnoge odgojne prakse iz 1960-ih, koje današnji roditelji u velikoj mjeri više ne primjenjuju, mogle bi zapravo doprinijeti zdravijem razvoju djeteta, većoj samostalnosti i boljim porodičnim odnosima.
Kultura, dostupnost interneta i društvene norme znatno su se promijenile, potaknuvši drugačije roditeljske pristupe, no mnogi današnji roditelji, u želji da učine najbolje, često pretjeruju.
Suočeni su s većim nivoom stresa i anksioznosti, a pretjerana zaštita i stalni nadzor nad djecom, iako stvara privid sigurnosti, zapravo smanjuje djetetovu sposobnost da razvije emocionalnu stabilnost, samostalno rješava probleme i izgradi jasnu sliku o sebi.
Igra vani bez nadzora
Samostalna igra na otvorenom nekada je bila neizostavan dio djetinjstva. Iako to današnjim roditeljima zvuči gotovo nezamislivo, istraživanja pokazuju da nestrukturirano vrijeme provedeno bez nadzora izuzetno doprinosi razvoju dječijih socijalnih i emocionalnih vještina. Bilo da su kucali na vrata komšija, lutali kvartom ili se igrali u prirodi, djeca 1960-ih najčešće su provodila vrijeme vani bez roditeljskog nadzora – što je danas prava rijetkost.
Čuvanje mlađe braće i sestara
U 1960-ima starija djeca preuzimala su odgovornost za mlađe kada roditelji nisu bili kod kuće. Kuhali su jednostavne obroke, obavljali kućanske poslove i pazili da mlađi odu na spavanje na vrijeme. Danas se roditelji rijetko usuđuju ostaviti djecu samu bez prethodno dogovorene dadilje. Promijenile su se društvene norme, ali i stilovi odgoja – najviše pod utjecajem sveprisutnih sigurnosnih briga, koje je dodatno pojačao razvoj interneta i društvenih mreža.
Uključivanje u pripremu hrane
Iako se mnogim roditeljima čini sigurnije da sami pripremaju obroke dok djeca samo posmatraju, studija objavljena u časopisu Applied Physiology, Nutrition, and Metabolism pokazuje da djeca u takvim situacijama zapravo ne uče mnogo. Drugo istraživanje, objavljeno u Appetiteu, upućuje na to da djeca manje jedu kada ne učestvuju u pripremi hrane. U 1960-ima uključivanje djece u kuhanje bilo je korisno i poticajno – ne samo zbog razvijanja vještina, već i zbog osjećaja odgovornosti i doprinosa.
Samostalno rješavanje školskih problema
Nekada se očekivalo da djeca sama brinu o svojim školskim obavezama. Ako bi se suočila s lošom ocjenom, sama bi razgovarala s učiteljem i prihvatila posljedice. Danas roditelji često aktivno interveniraju, preuzimaju ulogu posrednika i preispituju autoritet nastavnika, što nerijetko šteti razvoju odgovornosti i samostalnosti. Istraživanje sa Univerziteta Stanford potvrđuje da je roditeljska uključenost važna, ali pretjerana angažovanost može usporiti djetetov emocionalni i razvojni napredak.
Zabava bez ekrana
Danas se tehnologija često koristi kao sredstvo za smirivanje i zabavljanje djece – od televizije do pametnih telefona. Nasuprot tome, od djece 1960-ih očekivalo se da se zabavljaju sama – bez digitalnih pomagala. To je uključivalo igru na otvorenom, osmišljavanje vlastitih aktivnosti, pa čak i – dosadu. Iako ekrani roditeljima olakšavaju svakodnevicu, studija objavljena u Cureusu pokazuje da prekomjerno izlaganje ekranima negativno utiče na djetetov tjelesni razvoj, pažnju i emocionalnu regulaciju.
Sloboda da u nečemu ne budu najbolji
Djeca danas često osjećaju pritisak da moraju biti izvrsna – u školi, sportu i brojnim vannastavnim aktivnostima. Pritom gube priliku da jednostavno isprobavaju nove stvari iz radoznalosti i užitka. Za razliku od toga, djeca 1960-ih imala su više slobode griješiti, odustajati i istraživati hobije bez očekivanja izvrsnosti, čime su razvijala otpornost i unutrašnju motivaciju.
Samostalan odlazak u školu
Prema istraživanju Children’s Independent Mobility, ranih 1970-ih gotovo 55% djece mlađe od 10 godina moglo je samostalno obavljati sitne zadatke izvan kuće. U 2010-ima taj je broj gotovo pao na nulu. U 1960-ima bilo je uobičajeno da djeca sama idu u školu, što je danas rijetkost. Ova promjena posljedica je rastuće roditeljske zabrinutosti za sigurnost, potaknute i sveprisutnim medijskim narativima o opasnostima.
Donošenje vlastitih odluka
Iako stručnjaci danas s pravom upozoravaju na opasnosti prevelikog oslanjanja na djecu u ranoj dobi, prije nekoliko decenija neovisnost je bila pravilo. Od djece se očekivalo da doprinose domaćinstvu, obavljaju osnovne zadatke i snalaze se u svakodnevici. Danas su roditelji često prisutniji i zaštitnički nastrojeni, no pretjerana briga ponekad djeci uskraćuje prostor za učenje kroz pokušaje i greške.
Vožnja bez sigurnosnog pojasa
U 1970-ima korištenje sigurnosnog pojasa bilo je rijetkost – samo 11% ljudi redovno se vezivalo, pokazuju podaci američkog CDC-a. Stoga ne iznenađuje da su djeca 1960-ih često putovala automobilom bez ikakve zaštite. U međuvremenu su zakoni i svijest o sigurnosti značajno napredovali, a prioritet roditelja danas jasno je usmjeren na zaštitu djece u saobraćaju.
Obavljanje kućanskih poslova bez nagrade
Prema studiji objavljenoj u Australian Occupational Therapy Journalu, djeca koja redovno učestvuju u kućanskim poslovima imaju bolje kognitivne vještine i školski uspjeh. Dok su djeca 1960-ih obavljala poslove iz osjećaja odgovornosti, bez očekivanja nagrade, današnja djeca često očekuju džeparac, pohvalu ili neku drugu motivaciju. To je djelimično posljedica roditeljskih stilova koji su više usmjereni na poticanje nego na dosljednu odgovornost.
Učenje kako upravljati vlastitim emocijama
Za razliku od današnjeg pristupa, koji potiče prepoznavanje i razgovor o emocijama, u 1960-ima su djeca uglavnom sama učila kako se nositi s tugom, ljutnjom ili neuspjehom. Ako bi došlo do svađe, povrede ili tuge, očekivalo se da se sami smire i nastave dalje. Iako je tada više majki ostajalo kod kuće, to nije nužno značilo i veću emocionalnu dostupnost – često su bile zaokupljene vođenjem domaćinstva, a djeca su se igrala i učila kroz vlastita iskustva, najčešće bez stalnog nadzora, prenosi Index.
Datum i vrijeme objave: 06.02.2026 – 19:41 sati
