Poznato je da imamo veliki broj dobrih sportista, ali nažalost javnost prepoznaje samo neke od njih. To se prvenstveno odnosi na popularnost sporta, a potom i na mogućnost da ljudi budu informisani. Iako bi bilo logično da sa ovako razvijenim internetom znamo sve, mnoge stvari je teško isplivati na površinu.
Istaknuo bih jedan vodeni sport koji kod nas nikada nije razvijen, a sada možemo reći da imamo odlične rezultate. Riječ je o sinhronom plivanju ili, prema novom, još neu potpunosti prihvaćenom nazivu – umjetničkom plivanju (eng. umjetničko plivanje).
Kao i u svakoj priči, sve počinje zahvaljujući ljudima koji se trude i rade, tako da danas imamo nekoliko dama koje čine da sinhrono plivanje postoji u našoj zemlji. To su: Iva Popović – predsednica Saveza za sinhrono plivanje Srbije, Ljiljana Avramović – generalni sekretar, zatim Svetlana Kontić – glavni trener, ali i međunarodni sudija i na kraju naša najbolja sinhronoplivačica – Jelena Kontić.
Devojka neverovatnog duha i uma
Iako svi zaslužuju da budu pomenuti, ova priča je samo o Jeleni koja je zahvaljujući majci počela da trenira sa šest godina i već 18 godina postiže vrhunske rezultate. Možda je logično da neko ko toliko trenira ima uspeha, ali posebnost ove priče je da ga je Jelena dobila sa devet godina dijabetes. A verovatno bi i sport stradao da Jelena nije imala neverovatan duh i um.
Kao lekar, bio sam upoznat sa njenom bolešću i mislim da je Jeleni, kao i svakoj osobi sa dijabetesom, bilo potrebno vreme da uđe u stabilnu fazu, gde svakako pomaže kontinuirano praćenje šećera u krvi. Nije moja ideja da ovdje puno pričam o dijabetesu, mogu samo reći da među vrhunskim sportistima imamo dijabetičara, ali da je to jako rijetko jer uvijek nedostaje podrška okoline. Prije svega, to je šok za samu porodicu, a potom i za prijatelje i sve one sa kojima sportisti dolaze u kontakt. Zato je ekološko obrazovanje veoma važno. I tu je Jelena maestralna, jer ne samo da je edukovala ljude oko sebe, već često, snimajući treninge, radi i neke specifične vežbe za dijabetičare. Važno je koliko i sama vježba, jer većini dijabetičara nedostaje motivacije.
Pošto je njen sport mešavina baleta, plivanja, gimnastike i zahteva veliku snagu, i sve to u apneji, tj. bez disanja, njen trening nije samo bavljenje koreografijom, već i plivanje, ronjenje, te rad u teretani. Vjerujem da je to jedan od najtežih sportova na svijetu. U jednom od videa Jelena pokazuje upravo to trening snagesa motivacionom porukom da uradimo “milion čučnjeva za milion ljudi sa dijabetesom”:
Jelena i Ivan – uspješan mix duet
I ne samo da motiviše ljude oko sebe, već je tako pronašla partnera u vodi, otvarajući vrata sinhronom plivanju. Da su Jelena Kontić i Ivan Martinović bili uspešni svedoči i šesto mesto koje su osvojili u disciplini mešoviti duet na Svetskom prvenstvu u vodenim sportovima održanom u februaru u Dohi.
A na upravo završenom Evropskom prvenstvu u vodenim sportovima u Beogradu osvojila je 4. mesto sa Ivanom u slobodnom miks duetu i 5. mesto u tehničkom duetu. I sve bi ovo bio sportski prenos rezultata da nisam gledao njihov nastup. Reći da su bili odlični je malo reći. Naravno, uvijek je teško donijeti pravi sud o našim takmičarima, ali samo u sinhronom plivanju je to posebno komplikovano, jer publici pravila nisu baš jasna.
Ispostavilo se da ni sudijama nije bilo lako, jer su dva puta gledali Jelenin i Ivanin nastup kako bi doneli konačnu odluku, koja, ne samo po meni, nije bila fer. Na kraju je VAR “sudio” (Video pomoćni sudija), koji je kroz fudbal ušao u sve sportove, iako nisam siguran da je morao u sinhrono plivanje. Čini se da smo izgubili ono što je “trenutni utisak u sudijskom oku”. Šta uopće znači digitalno usporeni snimak i suđenje. Vjerovatno će sutra AI ili umjetna inteligencija donijeti odluke i tada to više neće biti sport.
A zašto nije bilo dobro u slučaju Jelene i Ivana? Pa zato što su stvarno plesali, bili uigrani i djelovali su emotivnije od svojih konkurenata. Možda novo ime umjetničko plivanje a to znači da sve treba automatizirati, a vjerujem da je sinhrono plivanje lijepo samo kada osjetiš neku emociju.
Jelena je bila toliko suverena u vodi da se vidi da je tri četvrtine života provela trenirajući u bazenu. Ako ne verujete koliko je teško, pogledajte njen instagram.
Pogledajte jedan od snimaka njenog takmičarskog nastupa sa Ivanom Martinovićem, bili su odlični.
Sa osmehom čak i kada je najteže
Nisam siguran da li će nastaviti ovim tempom, ali mislim da je nepravedno što se o Jeleni i trudu svih onih vrednih ljudi iz Saveza sinhronog plivanja ne zna više. Marketing je nekako prikrio prave vrednosti sporta, pa smo zaboravili da sport stvara prave ljude koji svojim izgledom inspirišu mnoge, zahvaljujući iskrenosti, gorljivosti, samopouzdanju i spremnosti da se bore do kraja. Jelena je pokazala sve to i više, jer nije odustajala ni kada se razbolela, već je smogla snage da bude još bolja i inspiriše mnoge.
A ako još uvijek ne razumijete šta je sinhrono plivanje, onda zamislite da možete ostati pod vodom tri minuta, plivajući rukama, dok su vam noge i gluteusi iznad vode. I sve u ritmu muzike.
Konačno i da u jednom trenutku zaronite još dublje, bez prava da dodirnete dno, i izbacite partnera iz vode koji pravi figuru za ocjenu. Jednostavno, zar ne?!? I da ne zaboravim, kad izroniš – mirno dišeš, smiješ se i ne pokazuješ koliko je sve bilo teško. Baš kao u životu – sa osmehom i kada je najteže.
Jelena Kontić © Maja Vujošević
Naslovna fotografija: Jelena Kontić © Maja Vujošević
