Godina na izmaku, inflacija u zamahu, a Vlada Federacije BiH na potezu. Hoće li povećati minimalnu platu? Ko ima maksimalna očekivanja, a ko nudi realna rješenja? Koja će biti cijena rada od nove godine? Gosti emisije Plenum bili su Safudin Čengić, Samir Kurtović i Aziz Šunje.
Čengić: Razlike u platama ovise o složenosti poslova, ne o stručnoj spremi
Safudin Čengić, predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH, komentirao je minimalnu platu, fiskalne promjene, te izazove koje poslodavci i radnici suočavaju u ekonomiji Bosne i Hercegovine.
Govoreći o predstojećim koracima u vezi s minimalnom platom, Čengić ističe da je na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća utvrđen plan prema kojem će naredne sedmice zasjedati tročlana komisija. Komisija će pokušati usaglasiti prijedlog za minimalnu platu za narednu godinu.
Čengić dodaje da će u sedmici od 15. do 20. decembra biti održana sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća kako bi se dala podrška onome što budu predložili, ili eventualno ukoliko to ne bude, donijeli zaključak u kom pravcu dalje ići.
Ističe također da je “na kraju odluka na vladi”, koja će imati finalnu riječ o visini minimalne plate i eventualnim promjenama postojećeg iznosa.
Kada je riječ o prijedlogu sindikata koji se odnosi na razlike u platama prema stručnoj spremi, Čengić naglašava:
“Niko ne treba mene plaćati kao osobu sa visokom stručnom spremom, nego kao osobu koja obavlja poslove za koje je angažovan.”
On je dodao da razlike u platama nisu rezultat stručne spreme, već složenosti i obima poslova koje uposlenici obavljaju.
“Nije pitanje stručne spreme, nego je pitanje složenosti poslova, obima poslova koje procjenjuje poslodavac”, kaže Čengić, koji je istakao da su razlike u platama već jasno definirane u mnogim sektorima, poput oblasti cestovnog prijevoza.
“2016. godine smo utvrdili kolektivni ugovor tu razliku”, naglasio je, dodajući da je cilj bio da ne dođemo u poziciju da sve plaćamo na istim iznosima.
U vezi s fiskalnim zakonima i njihovim uticajima na poslovnu zajednicu, Čengić navodi da je situacija u protekloj godini bila izazovna, ali da je bilo i značajnih iskoraka.
“Vlada je krajem 2024. godine donijela odluku da poveća minimalnu platu sa 621 marku na 1000 maraka. To je bio šok za mnoge,” ističe se Čengić.
Međutim, dodaje, ta odluka nije bila ishitrena.
“Vlada je tokom januara mjeseca donijela uredbe kojima je pokušala da taj udar na poslovnu zajednicu ublaži kroz subvencioniranje doprinosa između ranije minimalne plate i ove minimalne plate.”
Također, poslodavcima je omogućeno da svojim uposlenicima isplate dodatne iznose bez doprinosa, što je pomoglo u održavanju poslovanja.
Govoreći o fiskalnim promjenama koje su neophodne, Čengić upozorava na visoku stopu sive ekonomije, koja prema njegovim riječima, čini oko 20-22% ukupnih poslovnih aktivnosti u BiH.
“Prema nekim procjenama, to je oko 2,2-2,5 milijardi maraka. Ako bismo smanjili sivu ekonomiju za 50%, imali bismo na raspolaganju 1,1 ili 1,3 milijarde maraka. Taj novac bi bio izuzetno značajan za povećanje plata, penzija, te poboljšanje zdravstva i školstva”, zaključuje Čengić.
Iako priznaje da su postignuti određeni iskoraci, Čengić nije potpuno zadovoljan dosadašnjim postignućima.
“Nisam zadovoljan jer smatram da možemo puno više.”
Ipak, on ističe da su smanjenje stopa doprinosa i subvencije doprinosa u prethodnoj godini bili od velikog značaja za poslodavce, ali smatra da to nije dovoljno.
“Smatramo kao poslodavci da to treba biti još novi iskorak, a to je smanjenje za dodatni 13,1%”, naglasio je Čengić.
Čengić je naglasio da u procesu reformi i borbi protiv sive ekonomije odgovornost nije samo na vladi, već i na sindikatima i poslodavcima.
“Mi se svi moramo početi baviti onim što nismo uveli u sistem. Tu je odgovornost vlade, ali i sindikata, i poslodavaca”, zaključio je Čengić, pozivajući sve strane na zajednički rad kako bi se unaprijedila ekonomska situacija u BiH.
Kurtović: Ispada da nam obrazovanje ništa ne vrijedi – svi na istu platu
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović poručio je da trenutni model minimalne plate u Federaciji BiH stvara velike poremećaje na tržištu rada, jer poslodavci ne razlikuju radna mjesta prema stručnoj spremi, već svima isplaćuju iznos od hiljadu maraka.
“Vlada Federacije izmijenila je zakon o doprinosima gdje je poslodavcima 5,5% umanjen taj doprinos. Vlada je zajedno sa sindikatom pozvala sve poslodavce da u tom periodu od šest mjeseci radnicima povećaju plate, pogotovo radnicima koji imaju minimalnu platu od hiljadu maraka.”
Prema Kurtoviću, očekivanja sindikata se nisu ispunila.
“Vrlo malo poslodavaca povećalo je plate radnicima za tih 5,5%. Sve su zadržali za sebe.”
Dodaje da tek mali broj kompanija, među njima i firma poslodavca Edina Čengića, jeste povećao plate, dok je većina ostala pri starim iznosima.
“Očekivali smo da će radnici imati barem minimalno povećanje plata, ali broj poslodavaca koji je to uradio je izuzetno nizak.”
Kurtović objašnjava kako je povećanje minimalne plate na 1000 KM dovelo do toga da su radnici s različitim stepenima obrazovanja završili na istom iznosu.
“Veliki broj poslodavaca minimalnu platu je vezao i za osnovnu, i za srednju, i za višu, i za visoku školu. Ljudi koji su imali 700 do 800 maraka sada su na hiljadu, ali su tu završili i radnici sa srednjom pa čak i visokom školom.”
Kurtović naglašava da je ključni zahtjev sindikata da se minimalna plata ne određuje kao jedinstven iznos.
“Naš prijedlog je da se minimalna plata razdvoji: za osnovnu školu, za srednju, za višu i za visoku stručnu spremu, uz određene procente. To bi bilo kvalitetno rješenje i obavezivalo bi poslodavce.”
Govoreći o nerazvrstavanju plata, rekao je da trenutna situacija obesmišljava obrazovanje.
“Kvalitet medija me često iznenadi. Ispada da nismo trebali završiti ni srednju, ni višu, ni fakultet – nego samo osnovnu školu i imati najnižu platu. To nije korektno ni uredu.”
Kurtović ponavlja da je Vlada rasteretila poslodavce, ali da radnici od toga nisu osjetili korist.
“Vlada je smanjila doprinose: 3,5% za PIO i 2% za zdravstvo. Time je poslodavac oslobođen dijela obaveza. Vlada je izdvojila oko 48 miliona maraka da pomogne onima koji ne mogu isplatiti hiljadu maraka.”
Kurtović podsjeća da je sindikat ranije predlagao da minimalna plata iznosi određeni procenat od prosječne plate u FBiH.
“Predlagali smo da minimalna plata bude 70% od prosječne, koja je sada 1650 KM. Za srednju školu 80%, za višu 90%, a za visoku 100% prosječne plate – što je 1620 maraka.”
Kurtović očekuje da će narednih sedmica komisije i Ekonomsko-socijalno vijeće donijeti rješenje koje će “konačno omogućiti normalna primanja radnicima u FBiH”.
“Očekujem da u narednom periodu nađemo kvalitetno rješenje, i da radnici budu zadovoljni.”
Šunje: Neophodan “suptilan dijalog” između sindikata, poslodavaca i Vlade
Prijedlog da se minimalna plata razdvoji prema stepenu obrazovanja izazvao je različite reakcije među socijalnim partnerima, a profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA, Aziz Šunje, poručuje da je riječ o izuzetno složenom problemu u kojem nijedna odluka ne može biti jednostavna. Komentarišući inicijativu da minimalac bude drugačiji za osnovnu, srednju i visoku stručnu spremu, Šunje ističe da problem prevazilazi okvire jednostavne računice.
“To je vrlo kompleksan problem. Puno je tu elemenata u tom kompleksnom mozaiku. Nije samo ekonomsko, nego i socijalno pitanje, a u proces su uključeni sindikati, poslodavci i vlada — svaki s drugačijim interesima.”
Govoreći o samom povećanju minimalne plate, Šunje priznaje da sadašnji iznos nije dovoljan za pristojan život.
“Nema nikakve dvojbe da 1.000 maraka nije dostatno za pristojan život. Pitanje je je li 1.200 maraka dostatno — i nije.”
Šunje otvoreno kritikuje izostanak predstavnika Vlade na raspravama o minimalcu.
“Nisam iznenađen da niko iz Vlade nije došao. Vlada je upitno kompetentna da riješi ove probleme — djeluje populistički, bez stvarnih mjera. Ako povećate minimalne plate, a ne smanjite poreze i doprinose, i ne provedete reforme koje se guraju pod tepih, stvorit ćete kontraefekte. Ti kontraefekti mogu biti smanjenje radnih mjesta i otpuštanje radnika.”
Šunje podsjeća na alarmantne brojke u javnim fondovima.
“Mi imamo na jednog penzionera jednog zaposlenog. Po modelu penzionog sistema to bi trebalo biti 1 prema 3. Ako se sistem uruši, penzioneri s pravom traže povećanja, a Vlada reaguje populistički — ali ta sredstva se moraju negdje obezbijediti.”
Šunje se osvrnuo i na percepciju poslodavaca u javnosti.
“Kod nas postoji mantra iz prošlih vremena da su poslodavci ‘namćori’ koji samo uzimaju. To nije tačno. Poslodavci otvaraju radna mjesta, preuzimaju rizik i zapošljavaju ljude.”
Naglašava da je neophodan “suptilan dijalog” između sindikata, poslodavaca i Vlade — ali da je upravo Vlada ta koja izostaje.
“Vlada ništa ne radi. Nijedna ozbiljna reforma nije provedena.”
Komentarišući ideju da plate budu propisane prema stepenu obrazovanja, Šunje se jasno protivi.
“Ja sam generalno protivnik takve vrste platnih razreda. Poslodavac je taj koji odlučuje koliko mu neki radnik sa visokom školom doprinosi. Ako ima pravog radnika, on će ga znati zadržati.”
Ističe i problem kvaliteta diplomanata na tržištu.
“Šta znači visoka stručna sprema? Imamo kupovne diplome i veliki broj ljudi koji su potpuno nekompetentni.”
Šunje posebno naglašava ranjivost malih obrta.
“Najveći broj biznisa su mikrobiznisi — 90%. To su saloni, male radnje, porodični obrti. Ako se ne stvori prostor za rasterećenje, povećanje minimalca može ih doslovno ugasiti.”
Šunje tvrdi da je izostanak reformi ključni uzrok nagomilanih problema.
“Nemamo nijedan reformski zahvat u zadnjih 4–5 godina. Nema sektora društva koji ne vapi za reformama, a nema ni vizije kako ih provesti.”
Zaključuje da je Vlada ključni faktor u Ekonomsko-socijalnom vijeću:
“Vlada je taj mehanizam koji treba izbalansirati interese sindikata i poslodavaca i stvoriti uvjete za rasterećenje. A ona to ne radi.”
Datum i vrijeme objave: 04.12.2025 – 22:59 sati
