Amazonov božićni promašaj: Michelle Pfeiffer u filmu koji ima sve – osim zabave

Ako ste ove sezone već pretjerali s Netflixovim jeftinim i uglavnom bezličnim božićnim filmovima, Amazon ima nešto malo “konkretnije” da vam ponudi. Poput Netflixa, i on je prepun jeftino napravljenih imitacija Hallmark filmova (poput filma „Pronalaženje radosti“ Tylera Perryja), ali sa ostvarenjem “Oh. What. Fun.” (Oh kakva zabava) cilja na viši nivo. Riječ je o pokušaju da se prizove nešto što smo nekad gledali u kinima, a ne na malim ekranima – i to s glumačkom postavom koja to dobro prati. Riječ je o zvjezdanoj glumačkoj kombinaciji iz filma “Sam u kući” i ostvarenja “Porodični kamen”, uz potpuno novu muzičku podlogu koju potpisuju umjetnici iznenađujuće visokog ranga- piše za The Guardian Benjamin Lee.

S obzirom na mali budžet i još manju ambiciju žanra, lako je zaslijepiti se glumcima A kategorije. Film je režirao Michael Showalter, iskusna ruka iza filmova kao što su The Big Sick (Velika bolest),Wet Hot American Summer(Mokro, vruće američko ljeto)iThe Idea of You! (Ideja o tebi). U “Oh. What. Fun.” glume Michelle Pfeiffer, Felicity Jones, Jason Schwartzman, Danielle Brooks i Chloë Grace Moretz! Tu su i nove pjesme Fleet Foxesa, Gwen Stefani i Sharon Van Etten, između ostalih! Iskustvo nas možda uči da čak ni najtalentovaniji ljudi ne prave nužno najbolje filmove, ali nešto u silnom trudu uloženom u ovaj film djeluje primjetno – pogotovo dok su se drugi, čini se, već odavno prestali truditi. Radi li se o stvarnoj božićnoj zabavi za filmofile?

Pa… ne. Kratak odgovor je: ne. Nije potrebno mnogo da shvatite da režija “Oh. What. Fun.” nema veze sa stvaranjem čak i blago zabavnog blagdanskog filma, a ima mnogo više smarketingom još jednog Amazonovog beživotnog Q4 proizvoda. Film, sa svojom lako prepoznatljivom glumačkom postavom i lako objašnjivim konceptom (“šta ako jedna porodica – za Božić”…), izgleda kao da prvenstveno postoji da bi promovisao maloprodajni dio kompanije i reklame koje je nemoguće izbjeći. Ali, kao film – ovo je potpuni promašaj – kategoričan je Benjamin Lee.

Šteta, nastavlja The Gurdianov filmski kritičar, jer središnja ideja priče zapravo je veoma dobra. Kako to lijepo objašnjava Pfeifferina junakinja Claire, mame su potcijenjene za Božić – kako u stvarnom životu, tako i na filmu. Cilj glumice i scenaristice Chandler Baker bio je da to na neki način poprave. Ali način na koji to zapravo rade od snažne poruke pravi običnu kašu. Inače, Claire je opsjednuta voditeljicom dnevnog TV programa Zazzi Tims (Eva Longoria) i fokusirana na njen godišnji izbor za “najbolju božićnu mamu”. Moljaka svoju zahtjevnu, ali nezahvalnu djecu (koju glume Jones, Moretz i Dominic Sessa, zvijezda The Holdovers) da je nominuju. Kada shvati da nisu – i kada je slučajno ostave kod kuće dok odlaze na božićni koncert za koji je ona kupila karte – Claire odluči pobjeći, u potrazi za mjestom gdje će biti tretirana “kao boss bitch”, a ne “kao svačija budala”.

Bijes majke potcijenjene tokom praznika dovoljan je da pogura i žestok akcijski triler, a kamoli živahnu komediju, ali Chandler Baker i Michael Showalte, koji zajedno potpisuju scenario, sve to rasipaju na priču koja se raspada u sve veću, sve udaljeniju, sve apsurdniju glupost. Claireine emocije nepravde su snažne i univerzalno razumljive bez njenog bizarno opsesivnog insistiranja da osvoji TV takmičenje. Ta čudna fiksacija brzo je pretvara u lik toliko ekscentričan da se film ne usuđuje suočiti s tim (u jednom trenutku neko kaže: “Ne mogu da odlučim je li ona ikona ili katastrofa,” i eto – film takođe ne može). U mnogo mračnijoj, mnogo zanimljivijoj verziji ove priče, taj bi lik mogao biti fascinantno poremećen – ali ovdje je potpuno izgubljen u komediji koja pokušava, i potpuno ne uspijeva, postići topliju sentimentalnost. (To podsjeća na mnogo kraći i mnogo uspješniji SNL skeč u kojem Kristen Wiig glumi majku koja dobije snižen ogrtač, dok ostatak porodice – uključujući i psa – dobija sve skuplje poklone.)

Čini se da Pfeiffer ne zna kako da igra ovaj lik, pa djeluje pomalo izgubljeno dok pokušava unijeti ozbiljnost u zadatak koji je u suštini besmislen (dovoljno bi bilo da majka očekuje poštovanje i pomoć u najnapornije doba godine). Njena izvedba je tanka, i za razliku od, recimo “Planes, Trains and Automobiles” , lišena humora i konflikta. Usput susreće i nedovoljno iskorištenu Danielle Brooks, dostavljačicu koja radi na Božić i – zamislite – obožava svoj posao i prilike koje joj pruža putovanja! Tu je i cameo Andyja Cohena, obavezna scena plesanja u baru (kao i kod mnogih stvari koje kopiraju Porodični kamen, ovo je blijeda imitacija), Jones koja se muči s američkim akcentom te dobrodošla, ali jednosmjerna uloga Joan Chen.

Ali ništa ne može odvući pažnju od činjenice da scenario jednostavno ne funkcioniše: porodična dinamika je neuvjerljiva, šale nisu smiješne, a likovi su nezanimljivi. Oh. What. Fun.je sve – samo ne zabavan.

Oh. What. Fun. je dostupan na Amazon Primeu.