Steve Cropper, legendarni gitarist, producent i tekstopisac čiji je rad u kući Stax Records definirao zvuk soula, preminuo je u 85. godini u Nashvilleu. Njegov sin Cameron potvrdio je tužnu vijest za medije, a dugogodišnji suradnik Eddie Gore otkrio je da se Cropper nalazio u rehabilitacijskom centru nakon nedavnog pada, no ni ondje nije mirovao. Do posljednjeg je dana radio na novoj glazbi, a njegov posljednji album, “Friendlytown”, objavljen 2024. godine, donio mu je i nominaciju za nagradu Grammy, potvrđujući nevjerojatnu kreativnu dugovječnost. Cropper nije bio poznat po blještavim solažama, već po minimalističkim, ali savršeno postavljenim rifovima koji su postali DNK nekih od najvećih pjesama 20. stoljeća. Njegov doprinos američkoj glazbi je nemjerljiv, a njegova ostavština živjet će vječno kroz note koje je utkao u temelje soula i rocka.
Cropperova karijera neraskidivo je vezana uz diskografsku kuću Stax Records iz Memphisa i bend Booker T. & the M.G.’s. Ta četvorka služila je kao kućni bend Staxa i smatrana je jednom od najboljih pratećih grupa u povijesti. Uz Croppera na gitari, činili su je Booker T. Jones na orguljama, Al Jackson Jr. na bubnjevima te basist Donald “Duck” Dunn. Njihov instrumentalni hit “Green Onions” iz 1962. godine, nastao iz posve slučajnog jam sessiona u studiju, lansirao je i bend i Stax u orbitu, postavši bezvremenski klasik. “Kada biste ušli na vrata Staxa, boja kože apsolutno nije postojala”, rekao je Cropper u jednom intervjuu, opisujući atmosferu u kojoj su bijeli i crni glazbenici zajedno stvarali povijest. “Svi smo bili ondje iz istog razloga – da snimimo hit ploču.” Upravo je ta energija i suradnja postala tajni sastojak zvuka koji je osvojio svijet.
Kao gitarist, producent i tekstopisac, Cropper je bio ključna figura iza niza Staxovih zvijezda. Njegova gitara čuje se na desecima hitova Otisa Reddinga, Wilsona Picketta, Sama & Davea, Eddieja Floyda te Rufusa i Carle Thomas. Nije samo svirao, već je i pisao. U suradnji s Otisom Reddingom stvorio je baladu “(Sittin’ on) The Dock of the Bay”, pjesmu koju je dovršio sa suzama u očima, nedugo nakon Reddingove tragične pogibije. S Wilsonom Pickettom napisao je “In the Midnight Hour”, a s Eddiejem Floydom “Knock on Wood”. Jedan od najpoznatijih trenutaka njegove karijere ovjekovječen je u pjesmi “Soul Man” dvojca Sam & Dave, kada pjevač Sam Moore usred pjesme uzvikuje: “Play it, Steve!” (Sviraj, Steve!), nakon čega slijedi Cropperov prepoznatljivi, oštri rif, za čiji je zvuk, kako je kasnije otkrio, koristio Zippo upaljač. Taj je trenutak postao kultni dio glazbene povijesti.
Njegov stil sviranja bio je jedinstven – ekonomičan, precizan i uvijek u službi pjesme. Dok su drugi gitaristi težili virtuoznosti i dugim solažama, Cropper je bio majstor ritma i kratkih, pamtljivih fraza. “Uvijek sam sebe smatrao ritam-gitaristom. Uživam u tome da mogu svirati istu stvar iznova i iznova, dok drugi gitaristi za to ne žele ni čuti”, izjavio je jednom prilikom. Njegov pristup donio mu je poštovanje najvećih glazbenika. Gitarist Rolling Stonesa, Keith Richards, na pitanje o Cropperu jednostavno je odgovorio: “Savršen, čovječe.” Britanski glazbeni časopis Mojo proglasio ga je 1996. drugim najboljim gitaristom svih vremena, odmah iza Jimija Hendrixa. Sam Cropper je objasnio svoju filozofiju stvaranja uvodnih rifova: “Slušajući radio kao klinac, primijetio sam da DJ-evi uvijek pričaju preko uvoda. Rekao sam si da ću tome stati na kraj. Radit ću uvode preko kojih neće moći pričati.”
Steven Lee Cropper rođen je 1941. na farmi u ruralnom Missouriju, u kući koja do njegove sedme godine nije imala struju. S devet godina preselio se s obitelji u Memphis, gdje je otkrio potpuno novi zvučni svijet. “Prvi put sam čuo gospel glazbu na radijskoj postaji WDIA i to mi je promijenilo život. To je ono na čemu se temeljio soul”, prisjećao se. Svoju prvu gitaru, vrijednu 17 dolara, kupio je s 14 godina novcem koji je zaradio čisteći cipele i koseći travnjake. Kada je poštar donio gitaru, tražio je 25 centi za dostavu koje mladi Steve nije imao. Njegova majka uskočila je s kovanicom, a kasnije mu je u šali govorila: “Da ti nisam posudila taj novčić, nikad ne bi postao gitarist.” U srednjoj školi počeo je svirati u bendovima s prijateljem i budućim kolegom iz M.G.’s-a, Donaldom “Duckom” Dunnom. Sudbina ih je spojila sa saksofonistom Packyjem Axtonom, čija su majka Estelle Axton i ujak Jim Stewart bili osnivači male diskografske kuće Satellite Records, koja će uskoro postati legendarni Stax Records.
Cropper je isprva pomagao u izgradnji studija i radio kao prodavač u dućanu s pločama koji se nalazio u sklopu zgrade. Provodio je sate u studiju, učeći i radeći besplatno, sve dok Estelle Axton nije rekla svom bratu: “Morat ćeš početi plaćati Stevea jer provodi više vremena u studiju nego u dućanu.” Uskoro je postao nezamjenjiv kao inženjer zvuka, producent i glazbenik, postavši kreativni stup Staxa. Nakon što je napustio Stax 1970. godine zbog nesuglasica s novom upravom, nastavio je iznimno uspješnu karijeru kao traženi studijski glazbenik i producent, surađujući s umjetnicima poput Roda Stewarta, Ringo Starra, Johna Prinea i Johna Mellencampa.
Krajem sedamdesetih, Cropperovoj karijeri novi je zamah dao poziv dvojice komičara, Johna Belushija i Dana Aykroyda. Kao veliki obožavatelji soula, pozvali su njega i “Ducka” Dunna da postanu okosnica njihovog benda, The Blues Brothers. Cropper je dobio nadimak “The Colonel” (Pukovnik) i s bendom snimio platinaste albume, uključujući hit “Briefcase Full of Blues”, te se pojavio u kultnom filmu “Braća Blues” iz 1980. i njegovom nastavku iz 1998. godine. Ta uloga predstavila ga je potpuno novoj generaciji obožavatelja diljem svijeta. Devedesetih su se Booker T. & the M.G.’s ponovno okupili, svirajući kao prateći bend na turnejama Boba Dylana i Neila Younga, čime su potvrdili svoj legendarni status.
Tijekom godina, Steve Cropper primio je brojna priznanja, uključujući uvođenje u Kuću slavnih rock and rolla i Kuću slavnih tekstopisaca, kao i Grammy za životno djelo. Do samog kraja ostao je aktivan, objavljujući solo albume i surađujući s drugim glazbenicima. Njegova obitelj, uključujući suprugu Angel, u izjavi je poručila: “Dok tugujemo zbog gubitka supruga, oca i prijatelja, nalazimo utjehu u spoznaji da će Steve živjeti vječno kroz svoju glazbu.” Sam Cropper je u svojim posljednjim godinama skromno sažeo svoj nevjerojatan put: “Većina glazbenika sretna je ako ima jedan hit. Ja sam ih imao šesnaest u top 10. Svirao sam s nekim od najvećih pjevača i glazbenika koji su ikada živjeli. To je puno više nego što zaslužujem. Imao sam veliku sreću.”
