Otprilike u to vrijeme, Shahid je počeo raditi kao policajac, dok je njegov najstariji brat otišao u vojsku.
Potakli su Nadeema da se bavi bacanjem koplja. “Uvijek je bio stidljiva, tiha osoba koja se često drži za sebe. Obojica smo znali da mu se sviđa ovaj sport, ali nikada o tome nismo govorili javno”, rekao je Shadid. “Rekli smo mu: ‘Ne brini za novac. Imamo poslove. Možemo podržati naš dom.’”
S obzirom da se pakistanska sportska struktura vrti oko organizacija javnog sektora koje nude mogućnosti zapošljavanja talentovanim sportistima, Nadeemovi atletski podvizi izazvali su pažnju na lokalnom nivou, a razni odjeli su ga tražili nekoliko godina kasnije.
2015. došao je predstavnik vojske. “Odlučno sam ih odbio”, prisjetio se Saqi. “Rekao sam mu, ‘Tvoj trening će uništiti mog sportistu.’” Bio je zabrinut da će Nadeem trenirati i vojsku i sport.
“On u suštini radi dodatno naporno bez ikakvog perioda oporavka. Ne možete prisiljavati ili bičevati igrača i reći da je rad na duge sate dio treninga”, objasnio je Saqi.
Saqi, koji je trenirao Nadeema do 2015. godine, i dalje održava bliske veze sa sportistom.
Saqi vjeruje da je najvažniji faktor iza Nadeemovog uspjeha njegova poniznost i rekao je da nije “ukaljan” slavom ili novcem.
“On ne pokazuje aroganciju ili ponos. Kada dođe u Mian Channu da me vidi, pobrine se da ide iza mene. Osigurava da mi otvori vrata i čeka da sjednem”, rekao je Saqi.
Prisjećajući se incidenta od prije nekoliko godina, vlasnik hotela je rekao da je Nadeem bio u kampu za obuku u Islamabadu kada je Saqi odveden u bolnicu zbog komplikacija na srcu.
“Nekako je saznao i otišao je iz logora da dođe kod mene za dan ranije. Morao sam da ga grdim, uprkos svom zdravlju, govoreći mu da se vrati treninzima”, prisjetio se Saqi uz smijeh.
Nadeem Saqija naziva svojim “duhovnim ocem”. Prije deset godina, kada nije ni znao da postoje specifični šiljci za bacače koplja, a kamoli da ih posjeduje, Saqi mu je kupio prvi par.
Sportista je također rekao da je zahvaljujući Saqiju osigurao zaposlenje u sportskom odjelu Uprave za vodu i električnu energiju (WAPDA), državnog javnog preduzeća koje mu plaća mjesečnu naknadu.
“WAPDA je održavala probe za svoj sportski odjel kada je Saqi sahib organizirao moj ulazak tamo, a ja sam uspio baciti 56 metara (184 stope) tamo, što je natjeralo sve da obrate pažnju”, prisjetio se Nadeem.
U roku od dva mjeseca od pridruživanja WAPDA-i, Nadeem, tada 18-godišnjak, postao je pakistanski državni prvak 2015. godine.
„Bili smo sve do šestog i poslednjeg bacanja, a do tada sam bio peti na takmičenju sa vojnim atletičarom koji je bacio 69 metara (226 stopa). Svi su mislili da je takmičenje završeno. Ali nekako sam se uspio odgurnuti i baciti 70 metara (300 stopa), što mi je donelo zlatnu medalju”, ispričao je Nadeem uz kratak, stidljiv osmijeh.
Nadeem je potom izabran za Južnoazijske igre 2016. u Indiji, njegovo prvo međunarodno takmičenje.
Sportski događaj, koji se održao u Guwahatiju u Indiji, bio je ujedno i prvi put da se Nadeem takmičio protiv tadašnje indijske zvijezde Neeraj Chopra.
Nadeem, koji je na turnir ušao sa grdnjom u bacačkom laktu, ipak je uspio baciti 78,33 metara (257 stopa), osvojivši svoju prvu međunarodnu medalju, bronzu, a Chopra je osvojio zlato.
“Prethodni pakistanski rekord trajao je skoro dvije decenije, tako da sam bio veoma zadovoljan svojim trudom”, razmišlja Nadeem.
