“Možda su riječi lažna idila, možda me liječi puka praznina”, pjeva u svom posljednjem singlu “Mrtva tišina” ETHER, tj. autorica Nikol Ćaćić. Pjesma je njezin način iscjeljivanja nakon velike frustracije koja proizlazi, kako nam kaže, iz danas gotovo svakodnevnog trenda – ghostanja. Ono što osjeća, o tome i piše jer glazba je njezin prostor slobode i otvorenost prema sebi, govori nam glazbenica čiji smo jedinstven glas i atmosferičan zvuk pjesama, mogli čuti i na albumu prvijencu “Bitke na makovim poljima”, iz 2022. godine. Svoju će glazbu, ako se baš mora svrstati u neki žanr, a za što kaže da joj inače nije presudno, opisati kao neo-tradicionalni pop.
Dosta je znakovit naziv pjesme “Mrtva tišina”. Kako je nastao i je li ovaj novi singl ujedno i najava novog albuma?
Pjesma je nastala kao oblik iscjeljivanja nakon velike frustracije od današnjeg, mogli bismo ga nazvati i trenda, ghostanja. Može to biti u mnogim kontekstima, od romantičnih odnosa, pa i do prijava za posao. Nekako mi se čini da je takvo ponašanje danas normalizirano, ne samo u kontekstu tog nekog brzog načina života nego mi se čini da ljudi više nemaju osjećaja jedni prema drugima pa to onda u konačnici ispada tako da se jednostavno više ne odazovu. I to me oduvijek frustriralo, a frustrira me i danas. Zapravo je jako traumatično iskustvo kad se ljudi tako odnose jedni prema drugima. “Mrtvom tišinom” najavljujemo zapravo neku novu eru u radu, koja će se moći čuti i na novom albumu. Radimo na njemu i možda objavimo album krajem sljedeće godine. No zapravo se ne opterećujemo rokovima, polako radimo na pjesmama, pa kad bude.
Na ovom singlu nastavljate suradnju s producentom Lukom Vidovićem. Gdje ste se našli, kako ste se povezali ili jedno drugo usmjerili…?
Naša suradnja najčešće izgleda tako da ja imam neku ideju i dođem kod njega, tj. napravim pjesmu, melodiju, tekst i koncept te znam kako želim da ta pjesma izgleda. I onda mu kažem: “Luka, napravi svoju magiju”. I onda to Luka dovede do senzacionalne pjesme. Ja imam dosta inspiracije i drukčije utjecaje, a Luka sluša nešto drugo, no odlično “hvata” ono što ja objašnjavam. Jako je talentiran i senzibilan glazbenik, pa tako i lako prepozna što želim od neke pjesme. Naša suradnja jako je isprepletena.
Vodite li se u svom autorskom radu upravo temama, događajima, pa i osjećajima koje proživljavate i sami?
To su teme koje se najviše provlače kroz moje tekstove. Ja sam jako introspektivna osoba, i u ovom društvu nazvala bih se visoko senzibilna. I sve što mi se događa moram kanalizirati kroz nešto, a to je uglavnom glazba. Teme o kojima progovaram kroz svoje pjesme vrlo su relevantne, teme s kojima se zapravo svi suočavamo, samo što im ne dajemo dovoljno prostora. Umjetnost je zato pravi medij zq to da se povežemo kroz iste teme. Osjećam da se kroz te tekstove obraćam mnogima, pogotovo ženama koje misle da su, ili se osjećaju, usamljeno u takvim iskustvima. Umjetnost, glazba je moj način povezivanja s ljudima a da nisam s njima u direktnom kontaktu.
Sve češće glazbenici progovaraju o temama vezano za mentalno zdravlje. Je li i Vama važno da glazbom progovarate o temama o kojima se prije nije tako često govorilo?
To je zapravo jako dobro. Da se ti neki tabui, da se zapravo granice tih nekih tabua, pomiču i brišu i da se može otvoreno govoriti o nekim, čak i osjećajima, jer i osjećaji su, čini mi se poprilično tabu. U našem društvu sada se može govoriti otvoreno o nekim osjećajima koji više nisu marginalizirani. Slobodna sam otvoreno reći da se osjećam loše, ali isto tako ne izbjegavamo reći da se osjećamo dobro. Lijepi je to napredak što se tiče mogućnosti izražavanja. I osjećam da pripadam tom nekom valu, ili trendu, ako ćemo ga tako nazvati.
Kako se Vi nosite sa svim životnim problemima?
Smatram se vrlo duhovnom osobom. Bavim se jogom i meditacijom te nekim vrstama terapije, za što mislim da danas više nije tabu pričati u javnosti. To je jedna vrsta mentalne higijene i svakome dobro dođe da pronađe neki kanal koji mu pomaže da se osjeća bolje, da se ne osjeća usamljeno, da nije sam ili sama. Mnogi su načini, od toga da netko ide u crkvu, ili se bavi jogom, ili kombinira i jedno i drugo jer jedno ne isključuje drugo, naravno.
Trenuci koji Vas pune?
Svatko treba imati jednu “self-care listu” jer u trenucima kad je potrebno opuštanje, neće uvijek sve upaliti. Imam i listu glazbe koja me opušta, koja mi daje osjećaj komfora, a u božićnom periodu uživam u nekim toplim filmovima. I jako mi je važna šetnja sa psom. Nekad me pune mali trenuci, poput malo vremena za kavu ili čaj, što meni donosi veliko zadovoljstvo. Zapravo, to su uvijek neki mali momenti u danu, to nisu neke senzacionalne stvari koje trebamo implementirati. Te sitnice trebamo činiti prije nego prijeđemo sve granice, prije nego što smo primorani vaditi listu i tražiti nešto što bi nam moglo pomoći.
Očekivanja i želje za 2026.?
Iz godine u godinu ono što želim je osjećaj zadovoljstva i rasta, pa si to isto želim i u sljedećoj godini. U kojoj mjeri ili obliku će to biti, to, naravno, ne možemo predvidjeti. Imam neke ciljeve i želje, ali sam fleksibilna u smislu da ne želim sama sebe opterećivati. Težim tom osjećaju zadovoljstva i rasta.
Foto: Luka Vidović
