U Zenici promovisana knjiga o rodnim pitanjima i strahovima – Ko se boji roda?

U javnosti se i dalje vodi rasprava o pojmovima spola i roda, ali i o strahovima koji prate sve što odstupa od ustaljenih društvenih normi. Upravo o tome govori se u djelu „Ko se boji roda?“ autorice Judith Butler, čija je promocija održana u Gradskoj biblioteci u Zenici u okviru kampanje 16 dana aktivizima protiv rodno zasnovanog nasilja. TPO fondacija i Unigem mreža naglasili su da današnje društvo mora biti spremno prihvatiti različitosti jer se samo tako gradi sigurnije okruženje za sve.

Mnogi i dalje ne prave jasnu razliku između spola i roda. Spol je biološka kategorija, određena osobinama s kojima se rađamo kao muškarci ili žene. Rod, međutim, predstavlja društveni i kulturni konstrukt – skup očekivanja i uloga koje oblikuju društveno viđenje „bivanja“ muškarcem ili ženom. Upravo iz tog nerazumijevanja često proizlazi bojazan prema samom pojmu roda.

“Knjiga ima znakovit naslov ‘Ko se boji roda’, koji je dobar da pokaže kako se od devedesetih naovamo vode borbe mobilizirajući desničarske populiste, nacionaliste i konzervativce unutar pojedinih religijskih zajednica i crkava da se bore protiv rodne ideologije”, kazala je Zilka Spahić-Šiljak, direktorica Transkulturnepsihosocijalneobrazovnefondacije.

Ideologije koje se od devedesetih godina suprotstavljaju rodnoj raznolikosti posljednjih godina doživjele su svoju kulminaciju. Na nivou naše zemlje postoji Zakon o ravnopravnosti spolova, ali zakon koji bi jasno uređivao ravnopravnost rodova još ne postoji. Zato je, na neki način, zbunjujuće otkud toliki strah prema pojmu koji nije ni zakonski definisan.

“U suštini se ne bismo trebali bojati roda jer se mi svi rodno razlikujemo, ali je kampanja koju vode konzervativne desničarske, profašističke ideologije takva da se stvorio osjećaj kod ljudi širom svijeta da je to nešto strašno”, ističe Edisa Gazetić, profesorica književnosti na Filozofskom fakultetu UNZE.

Dok se javni prostor i dalje ispunjava strahovima i pogrešnim tumačenjima, ovo djelo je svojevrsna poruka da je jedini put ka razumijevanju otvoren dijalog i edukacija. Jer društvo koje prihvata različitosti, bilo spolne ili rodne, postavlja temelje za sigurnije i pravednije okruženje za sve.