Zanimljive i nesvakidašnje priče mogu se čuti na olimpijskim planinama oko Sarajeva.
Planinari, skijaši, turisti i šetači, svi su tu sa zajedničkim ciljem – iskoristiti blagodati koje naša priroda nudi.
Šetajući Igmanom, naišli smo na veselu grupu ljudi. Namjestili su stol, rasklopili stolice, iznijeli piletinu, kukuruzu, sok, ali i rakiju. Sjede, uživaju, udišu svjež vazduh i muhabete.
– Hajte momci, bujrum, zovu nas da sjednemo.
Sat vremena sa njima prošlo je kao pet minuta. Šale, smijeh, malo o poslu, o Sarajevu, prezimenima, da ne znaš onoga, da nisi odande… A jedna priča se ipak posebno istakla.
Veselo društvo na Igmanu/ Damir Deljo/ OSLOBOĐENJE
Hazim Kukuruzović iz Sokolović Kolonije ima 84 godine. Najstariji je aktivni trkač u Bosni i Hercegovini. U devetoj deceniji života trči, kreće se i aktivan je.
– Ovo je uživancija, u ovo doba godine imati ovakav sunčan dan… A krenuli smo sa Ilidže, Sarajevo je u potpunosti u magli. Pobjegli smo, da se podružimo, zamezimo i popijemo. Često dolazimo ovdje. Ja sam ovdje trenirao atletiku i trčao takozvane Igmanske cenere. Imam tri pehara kao najstariji takmičar. Prošle godine sam trčao i dobio pehar. Dobio sam pehar za najstarijeg učesnika, sa 83 godine. Ove godine sam istrčao tri trke. Stojčevac – pet kilometara, Kakanj – pet i Run for Future na Velikoj aleji. To je najmanji broj trka koji sam istrčao u zadnjih 20 godina. Samo tri. Počinje se stariti pomalo, priča Hazim uz osmijeh.
Nikada nije bio posljednji na trci, a uvijek je bio najstariji, kaže. Drugari sa Igmana ne trče. Oni su, kažu, više za pojesti i popiti. Za mlade je imao jako moćnu poruku.
– Ako možeš sjediti, nemoj ležati. Ako možeš hodati, nemoj sjediti. Ako možeš trčati, nemoj hodati. Kretanje, bilo koje. Rad u bašti, oranje, kopanje, trčanje, bavljenje sportovima… Samo kretanje, u kretanju je život a u sjedenju bolest, poručio je.
Datum i vrijeme objave: 03.02.2026 – 13:19 sati
