Zašto SAD želi venecuelansku naftu

Sjedinjene Američke Države spremne su za rat s Venezuelom. Venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro ovog vikenda je rekao kako oni to žele da bi preuzeli kontrolu nad ogromnim naftnim rezervama te zemlje.

Američki State Department negira da nafta igra glavnu ulogu u slanju više od deset ratnih brodova i 15.000 vojnika u region, ili da je nafta razlog upozorenjima predsjednika Donalda Trumpa da bi kopneni napadi mogli biti neminovni i da avioni trebaju izbjegavati venecuelanski zračni prostor. Trumpova administracija tvrdi da su ove prijetnje dio napora da se zaustave tokovi migranata i ilegalnih droga iz Venezuele.

Bez obzira na razloge iza naglo intenzivirane situacije u Karibima, ako smjena režima zaista dolazi u Venezuelu, najveće dokazano naftno nalazište na planeti sigurno će igrati ključnu ulogu u budućnosti te zemlje.

Venecuelansko crno zlato

Većina ljudi povezuje velike naftne rezerve s Bliskim istokom ili Teksasom, ali Venezuela sjedi na zapanjujućih 303 milijarde barela nafte, otprilike petini svjetskih rezervi, prema američkoj Agenciji za energetske informacije (EIA). To je najveća poznata masa sirove nafte na Zemlji.

Potencijal Venezuele daleko prevazilazi njen stvarni nivo proizvodnje.

Danas Venezuela proizvodi oko 1 milion barela dnevno, što je samo 0,8% globalne proizvodnje. To je manje od polovine proizvodnje prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine i manje od trećine od 3,5 miliona barela, koliko je zemlja pumpala prije dolaska socijalističkog režima 1999. godine.

Međunarodne sankcije, duboka ekonomska kriza, nedostatak ulaganja i izostanak održavanja infrastrukture dramatično su urušili industriju. Venecuelanska energetska infrastruktura se raspada, a kapacitet proizvodnje je godinama ozbiljno smanjen.

Ovo predstavlja poseban problem jer nafta u Venezueli, sumporna sirova nafta, zahtijeva specijalnu opremu i visok nivo tehničke stručnosti. Međunarodne naftne kompanije imaju tehnologiju da je prerade, ali su decenijama bile ograničene u poslovanju s Venezuelom.

SAD su uvele sankcije još 2005. godine, a Trumpova administracija je 2019. efikasno zabranila izvoz venecuelanske nafte u SAD. Predsjednik Joe Biden je 2022. odobrio Chevrónu ograničene operacije radi snižavanja cijena goriva,a dozvolu koju je Trump ove godine ukinuo, pa ponovo izdao pod uslovom da novac ne ide Madurovom režimu.

Zašto SAD želi venecuelansku naftu

Sjedinjene Države proizvode više nafte nego bilo koja zemlja u historiji. Ali im i dalje trebaju uvozi, posebno tip nafte koji proizvodi Venezuela.

Amerika proizvodi laganu, slatku sirovu naftu, idealnu za benzin, ali lošu za teže derivate. Venecuelanska teška, sumporna nafta je ključna za dizel, asfalt i industrijska goriva. Dizel je globalno u deficitu, dijelom zbog sankcija Venezueli.

SAD su u septembru uvozile 102.000 barela dnevno iz Venezuele. To je znatno manje od 254.000 iz Saudijske Arabije i 4,1 milion iz Kanade, ali i dalje značajno.

Decenijama je Amerika bila mnogo zavisnija od venecuelanske nafte nego danas.

Venezuela je geografski blizu, a njena nafta je jeftinija zbog gustine i teškog sastava. Većina američkih rafinerija projektovana je da prerađuje upravo venecuelansku tešku naftu i mnogo su efikasnije kada koriste taj tip sirove nafte.

Otvaranje venecuelanske nafte svijetu moglo bi donijeti koristi i SAD-u i njihovim saveznicima, ali i samoj Venezueli.

Nekada razoren energetski sektor mogao bi ponovo postati globalni gigant. Western kompanije bi dobile ogromne mogućnosti, a povećana proizvodnja mogla bi stabilizirati globalne cijene. Ipak, niže cijene bi mogle obeshrabriti neke američke firme.

Phil Flynn iz Price Futures Group kaže, “Kad bismo imali legitimnu vladu u Venezueli, svijet bi dobio mnogo veće zalihe, a rizik od skokova cijena i nestašica bi se smanjio. To bi bila ogromna stvar.”

Ali čak i kada bi se pristup potpuno otvorio sutra, trebalo bi godine i oko 58 milijardi dolara da se infrastruktura obnovi nakon što PDVSA tvrdi da cjevovodi nisu ažurirani 50 godina.

Pad Madura mogao bi biti finansijski ogroman, ne samo za naftne kompanije, već i za geopolitičku ravnotežu.

Ruska nafta je slična venecuelanskoj, pa je Kina i Indija i dalje uvoze uprkos sankcijama. Povećanje venecuelanske proizvodnje moglo bi potkopati ruske prihode i otežati finansiranje rata u Ukrajini.

Sankcije su razorile venecuelansku ekonomiju, a PDVSA je najveći izvor državnih prihoda. Obnova kapaciteta bi bila ogromna finansijska injekcija.

Flynn zaključuje, “To je zaista tužna priča i pokazuje kako režim može uništiti sopstveni narod. Venezuela može ponovo biti velika, ali Maduro mora otići.”

Zbog toga neki vjeruju da nafta igra važnu ulogu u Trumpovoj odluci da poveća pritisak na Maduroa. Maduro je poslao pismo generalnom sekretaru OPEK-a, tvrdeći da Trump želi preuzeti venecuelanske rezerve. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro rekao je u intervjuu za CNN, “Nafta je u središtu svega. To je pregovor o nafti. Vjerujem da je to Trumpova logika.”