Ko (ni)je za BiH?

U prazničnoj atmosferi Dana državnosti naše zemlje, praznika koji podsjeća na temelje ZAVNOBiH-a, obnavljanje državnosti Bosne i Hercegovine, kada su u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine vijećnici ZAVNOBiH-a usvojili rezoluciju kojom ističu da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, slobodna i zbratimljena BiH, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata, pročitah reakciju načelnika Općine Novi Grad Sarajevo na odluku Ustavnog suda Federacije BiH, koja podsjeća da načelnik i predsjedavajući Vijeća ne mogu biti izabrani iz istog naroda.

Općina Novi Grad, ustanovio je Ustavni sud FBiH, krši Ustav Federacije, a onda je krivac Vojin Mijatović, zato što je (pri)upitao Ustavni sud mogu li načelnik i predsjedavajući Vijeća biti iz istog naroda?!

Nemam dilemu, siguran sam da su predlagači prilikom imenovanja znali da krše Ustav, ali ih je vodio princip – ko sad mari za Ustav, zašto bi naši odgovarali u jednoj općini kad krše ovaj entitetski, Dodik je kršio državni i sve mu oprošteno. Da paradoks bude veći: u ovoj zemlji je onaj ko pita je li nešto u skladu sa Ustavom odmah izdajnik, a onaj što Ustav svjesno krši patriota?! Tako je odluka Ustavnog suda bila okidač da Mijatović zaradi niz (šovinističkih) uvreda i od načelnika i od nekakvih historičara, analitičara i raznih bezveznjakovića koji Bosnu i Hercegovinu vide samo do Kozije ćuprije i koji su se učahurili u svoj komoditet u Sarajevu, bez da ijednog trenutka pomisle na prava Bošnjaka u RS-u i hoće li ta prava biti uskraćena kada to isto pravo ne damo drugima. I nije to samo kršenje Ustava već – ako hoćemo – i odluka ZAVNOBiH-a, koji praznujemo i slavimo, a u suprotnosti je i sa referendumskim pitanjem o nezavisnosti naše zemlje, postavljenim svim građanima 1. marta 1992. godine (“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda BiH – Muslimana, Srba Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”).

Za takvu državu se sigurno borio i otac predsjedavajućeg Vijeća Novi Grad, koji je časno branio BiH i dao život za svoju domovinu. Vrijedi ponoviti i riječi prvog predsjednika BiH, rahmetli Alije Izetbegovića, koji je u jednom od svojih obraćanja rekao i ovo: “Postoje oni koji govore da je Bosna srpska, kao i oni koji govore da je Bosna hrvatska. A ima i onih, zašto to ne reći, koji sa agresivnošću govore da je Bosna samo bošnjačka. Sa jednakom odlučnošću mi odbacujemo sve tri ove tvrdnje, bošnjačko svojatanje Bosne, s obzirom na realnu situaciju, jednako prijeti njenoj dezintegraciji i haosu.”

Politike koje javno u svom narativu zagovara i načelnik Novog Grada ruše državu BiH, temelje na kojima ona počiva, temelje ZAVNOBiH-a, temelje njene nezavisnosti i njenog Ustava. Zašto ne kazati da takva politika ne doprinosi boljem položaju ni narodu kojem načelnik pripada, Bošnjacima koji danas žive obespravljeni u RS-u, Srebrenici, Zvorniku, Prijedoru… čak i nekim dijelovima Federacije BiH, Stocu, Livnu…

Borba Bošnjaka Stoca je trajala deceniju da dobiju predsjedavajućeg vijeća, osam godina je bio i predsjedavajući Vijeća i načelnik iz istog naroda (Hrvat), nije to smetalo nikome ni u Vladi FBiH, ni u drugim institucijama koje su mogle priupitati Ustavni sud FBiH krši li se Ustav u Stocu. Do prije koju godinu i u Bratuncu je bio i načelnik i predsjednik Skupštine iz istog naroda (Srbi), ni tada niko nije postavio pitanje je li u skladu sa Ustavom i zakonom o lokalnoj upravi u RS-u (znam da nije u skladu sa zakonom i Ustavom). Niko nije reagovao, šutjeli su tada i Bošnjaci osim nekolicine lokalnih političara u Bratuncu. Politike koje ne žele ravnopravnost svih naroda u BiH, na cijelom njenom prostoru, čekaju da Bošnjaci ne poštuju Ustav, pogotovo u glavnom gradu naše zemlje pa da imaju alibi – ako se tako može reći – da ono što pripada Bošnjacima, što im garantuje Ustav, ne dobiju tamo gdje nisu većina, a Ustav i zakon im to omogućavaju.

Nažalost, ništa novo kod nas Bošnjaka: kad smo popravljali Ustav kroz Aprilski paket, onda su oni koji su ga popravljali i predložili proglašeni izdajnicima, a oni koji su ga rušili patriotama, kada smo skoro dogovorili ukidanje entitetskih policija, opet su oni koji su to rušili bili patriote, a borba onih koji su dogovorili jednu državnu policiju proglašeni izdajnicima.

Zahvaljujući patriotama, nismo popravili Ustav, a uvjeren sam da bismo – da jesmo – danas bili članica NATO-a i na samom pragu EU. Znamo šta imamo, svako svoju entitetsku politiku. Od dvojice u Novom Gradu – kako reče Ustavni sud FBiH – viška je jedan, predsjedavajući ili načelnik, a po onom što smo pročitali, viška je politika načelnika. Ona možda jeste bošnjačka, ali sigurno nije bosanska, iako je na čelu Stranke za BiH. Bosanska politika je sigurno bolja opcija za Bošnjake na cijelom prostoru BiH. I iako sam se razišao sa Bakirom Izetbegovićem, slušajući jedno njegovo izlaganje o načelniku Općine Novi Grad, ovaj put moram reći da je u pravu: kad su ga upitali može li Semir Efendić biti kandidat za člana Predsjedništva BiH, rekao je – još je mlad i neiskusan, mora sačekati još jedan krug, sazreti, vratiti se u SDA i tad eventualno tražiti svoju šansu za kandidaturu. Slažem se.