Da li patite od tjelesne dismorfije ili dismorfofobije? Da biste saznali odgovor na ovo pitanje, razmislite koliko ste zadovoljni svojim fizičkim izgledom?
Najčešći odgovori kada sebi postavite ovo pitanje su: od ekstremnog nezadovoljstva do umjerenog zadovoljstva. Relativno malo ljudi će odgovoriti na ovo pitanje pokazujući ekstremno zadovoljstvo i oduševljenje svojim fizičkim izgledom. Znatno je veći broj onih koji o tome nisu previše razmišljali (što je dobar znak…) ili su umjereno zadovoljni svojim fizičkim izgledom.
Međutim, postoji značajan broj osoba oba pola koji jesu veoma nezadovoljan određene aspekte njihovog fizičkog izgleda, a kod nekih je to nezadovoljstvo svojim tijelom toliko izraženo da se može smatrati psihičkim poremećajem.
U ovom tekstu ćete saznati da li imate ovaj poremećaj i šta možete učiniti da ga prevaziđete.
Šta je tjelesna dismorfija ili morfofobija
Slika tijela odnosi se na to kako osoba doživljava svoje tijelo i kako se osjeća u vezi s tom percepcijom. Pozitivna slika o vlastitom tijelu povezuje se sa zadovoljstvom, a negativna sa nezadovoljstvom vlastitim tijelom.
Mnogi ljudi su zabrinuti za sliku svog tijela. Najčešće su zaokupljeni težinom, kožom, kosom ili oblikom i veličinom određenih dijelova tijela. Preokupacija određenim aspektima nečijeg fizičkog izgleda to je posledica činjenice da se kroz istoriju velika pažnja poklanjala lepoti tela.
Svako društvo je kroz istoriju imalo određene standarde fizičke ljepote koji su se oblikovali putem medija i drugih kulturnih posrednika i koji su imali veliki utjecaj na individualnu percepciju vlastitog tijela. U nekim slučajevima je taj uticaj toliko velik da se o njemu može govoriti psihički poremećaji koji su povezani sa slikom vlastitog tijela: tjelesna dismorfija ili morfofobija.
Tjelesni dismorfni poremećaj ili tjelesna dismorfija je psihološki poremećaj koji karakterizira negativna slika o tijelu, pretjerana/opsesivna zaokupljenost vlastitim fizičkim izgledom, odnosno “manama” i provođenjem puno vremena brinući o svojim tjelesnim “manama” iako ih drugi ljudi često vide. “mane” koje ne primećuju.
Ključ simptomi tjelesne dismorfije su:
- vrlo izražena zabrinutost za izgled, oblik ili veličinu određenog dijela vlastitog tijela (kod žena je to najčešće lice, posebno nos, zatim grudi, noge, a kod muškaraca pored lica i kose i mišići, oblik i veličina penisa);
- provodite dosta vremena upoređujući svoj izgled sa izgledom drugih;
- provođenje puno vremena ispred ogledala ili izbjegavanje ogledala;
- ulaganje mnogo vremena i truda da se prikrije fizički „nedostatak“;
- osjećaj stida, stida i zbunjenosti;
- prisutnost nelagode u vlastitom tijelu;
- iskrivljena percepcija vlastitog tijela.
Tjelesna dismorfija se može pojaviti u bilo kojoj dobi i kod oba spola, iako je najčešća kod adolescenata i relativno je češća kod žena nego kod muškaraca.
Prema nekim istraživanjima, između 35% do 81% adolescenata i između 16% i 55% adolescenata su nezadovoljni svojim fizičkim izgledomšto je osnova za nastanak tjelesnog dismorfnog poremećaja.
Tjelesna dismorfija, ako se ne liječi pravilno, može ozbiljno poremetiti svakodnevni život, radni učinak i odnose s drugim ljudima.
U nekim slučajevima to može dovesti do nepotrebnih hirurških intervencija, nepotrebnog i štetnog uzimanja suplemenata (npr. hormona za izgradnju mišića…), depresije, poremećaja u ishrani, pa čak i samoubistva.
Da li je dismorfofobija (strah od ružnoće) bolest modernog vremena?
Ideali ljepote bili su važni u svakom društvu jer zapravo imaju svoje evolucijsko značenje: ljepota je nesvjesno povezana s dobrim genima. Na taj način su ljudi koji su zadovoljili društvene standarde fizičke ljepote i privlačnosti imali veće šanse da se razmnože i prenesu svoje gene na sljedeću generaciju.
Ovaj stalni društveni pritisak i “bombardiranje” ideala fizičke ljepote često dovodi do toga da se pojedini ljudi ne osjećaju ugodno zbog vlastitog izgleda, što dovodi do stresa i posljedično lošeg zdravlja, što utiče na radna postignuća, društveni život i mnoge druge aspekte pogođenih osoba. . život.
U naše vrijeme ovaj pritisak je posebno izražen zahvaljujući sveprisutnoj prisutnosti digitalne komunikacije, društvene mrežei visoko razvijene mašine za estetsku hirurgiju i modnu i farmaceutsku kozmetičku industriju. Reklamne poruke kojima su ljudi danas “opterećeni” u osnovi sadrže vrlo “podmuklu” ideju o postojanju “idealnog izgleda” ili samo malog broja tipova prihvatljivog izgleda, a da savremeni čovjek na raspolaganju ima visoko razvijene hirurške , modna i kozmetička sredstva koja se lako i brzo mogu transformisati u prihvatljiv ideal fizičke ljepote.
To često dovodi do velike lične tragedije osobe s dismorfofobijom koje, u nastojanju da izliječe svoj prvenstveno psihički poremećaj, pribjegavaju opasnim i neizvjesnim kirurškim i nekirurškim tretmanima koji u rukama neprofesionalnih prevaranta ponekad unakazuju vlastito tijelo ili nanose veliku štetu njihovom fizičkom zdravlju.
Liječenje tjelesne dismorfije: kako se liječi tjelesna dismorfija?
Ako su simptomi tjelesne dismorfije blagi, liječenje koje može biti od velike pomoći je kognitivno bihevioralna terapija (CBT). Ova terapija prvenstveno pomaže tako što mijenja način na koji razmišljate i utiče na vaše ponašanje.
Ova terapija, koja se obično koristi u liječenju tjelesne dismorfije, uključuje tehniku poznatu kao “izlaganje prevenciji odgovora”. Uz pomoć terapeuta, postepeno ćete se suočiti sa situacijama zbog kojih postajete opsjednuti svojim izgledom i osjećate se tjeskobno i loše zbog toga.
Uz pomoć terapeuta zapravo ćete naučiti zamijeniti opsesivne misli o svom izgledu i rezultirajuću anksioznu reakciju zdravije reakcije.
Ako su simptomi tjelesne dismorfije jači, osim KBT, korisni su se pokazali i neki lijekovi za liječenje depresije. Prvenstveno se koriste za liječenje tjelesne dismorfije antidepresivi koji pripadaju grupi selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI-Selective Serotonin Reuptake Inhibitors). Najčešće se za liječenje tjelesne dismorfije koristi antidepresiv fluoksetin, koji je poznat pod imenom Prozac.
Važno je imati na umu da procjenu težine simptoma i odabir liječenja treba prepustiti stručnjacima koji pružaju stručnu psihološku pomoć. Ono što možete sami da uradite je da spriječiti nastanak poremećaja ili dok čekate pregled kod specijaliste, ako ste kod sebe prepoznali simptome tjelesne dismorfije, trebali biste primijeniti neki savjet Američkog nacionalnog udruženja za poremećaje ishrane:
- Okružite se ljudima koji izgledaju zadovoljni svojim fizičkim izgledom;
- Vježbajte pozitivan “samogovor”: umjesto da sebi kažete “Moje ruke su prevelike”, recite sebi “Moje ruke su jake”;
- Zapamtite da ljepota nije samo fizički izgled;
- Napravite listu od 10 stvari koje volite kod sebe, a koje nisu vezane za fizički izgled;
- Vidite sebe kao cjelovitu osobu, a ne kao “fizički nedostatak”;
- Budite kritični prema medijskim porukama i slikama zbog kojih se osjećate uznemireno zbog svog fizičkog izgleda;
- Zamijenite razmišljanje o svojim fizičkim “manama” hobijem ili drugom aktivnošću zbog koje se osjećate dobro.
Na kraju, ne zaboravite prelepu misao Patrijarha Pavla da “moje telo je hram moje duše“. I počnite da ga doživljavate kao manje-više savršen hram svoje duše. Najsavršeniji hram koji imate. Vaše tijelo, kao i svaki hram, zaslužuje poštovanje.
