Legenda bh. nogometa Ivica Osim preminuo je u 81. godini života. Osima je smrt zatekla jutros u 10:00 sati u Grazu gdje je živio posljednjih nekoliko godina.
Ivica Osim je rođen u Sarajevu 1941. godine. Kako je odrastao na Grbavici, aktivno je počeo trenirati nogomet u Željezničaru. Po izlasku iz juniora, počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959/1960., a za klub s Grbavice je nastupao ukupno 11 godina i za to vrijeme je sakupio 250 zvaničnih nastupa i postigao 75 golova.
Godine 1970. odlazi u Francusku, gdje je igrao za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Štraus je, kako je još bio poznat zbog plave kose, nastupao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije. Sakupio je 16 nastupa, pri tome postigavši osam golova. Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na Evropskom prvenstvu 1968. godine.
Za to vrijeme bio je nekarakteristično visok igrač, ali karakterističnog dugog koraka. Plijenio je nevjerovatnom tehnikom i lakoćom kojom je prelazio protivničke igrače. Činilo se kao da igrači padaju oko njega, a kada ne bi asistirao saigračima, sam bi postizao golove. Nerijetko su radio i novinski reporteri sa čuđenjem izvještavali kako sve to uspijeva, uprkos usporenim pokretima. Proglašen je i najboljim igračem Jugoslavije za 1967. godinu.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega se vrlo uspješno počeo baviti trenerskim poslom. S uspjehom je vodio Željezničar od 1978. do 1986. Bio je još selektor reprezentacije Jugoslavije, trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda, da bi posljednji trenerski angažman imao kao selektor Japana.
Bio je trener Željezničara u polufinalnom meču utakmice Kupa UEFA protiv Videotona. Nakon poraza u Mađarskoj rezultatom 3:1 Plavi su imali priliku na Grbavici izboriti finale. Željezničar je pred 25.000 navijača vodio 2:0 do 87. minute i gotovo bio u finalu s Real Madridom, ali je u toj minuti primio gol i okončao snove Plavih.
Tada je također govorio i o još jednom veoma teškom trenutku za njega, a koji se desio 23. maja 1992. godine, kada je dao ostavku na mjesto selektora Jugoslavije, zemlje u kojoj je bjesnio rat.
“Na ostavku gledam isto, bio je to spontan gest s moje strane, koji mi je tada izgledao ispravan, ali bih ga ponovio i danas. Ne daj Bože samo da se ponovi slično, valjda smo sada pametniji”, izjavio je Osim u pomenutom intervjuu.
U vrijeme kada je bio selektor Jugoslavije, Osim je bio trener Partizana s kojim je osvojio Kup Jugoslavije 1991. godine, a nakon ostavke na mjestu selektora bivše države njegova porodica je zajedno s njim i ostalim stanovništvom bila bombardovana.
Osim je od 1992. do 1994. godine bio trener grčkog Panathinaikosa, a osvojio je Kup Grčke 1993. i 1994. godine, dok je drugo mjesto na tabeli osigurao 1993. godine. Između 1994. i 2002. godine je vodio austrijski Sturm, koji je doveo do naslova prvaka 1998. i 1999. godine, osvajanja Austrijskog superkupa 1998. i 1999. godine, a nastupao je i u Ligi prvaka od 1998. do 2000. godine.
Popularni Štraus s Grbavice je trenersku karijeru gradio u Japanu od 2003. do 2007. godine. Od 2003. do 2006. je bio trener JEF Uniteda s kojim je ostvario odlične rezultate uprkos tome što se radilo o malom klubu. JEF United je dva puta bio blizu titule, a 2005. godine je osvojio kup, svoj prvi veći trofej.
Selektor Japana postao je 21. jula 2006. godine i naslijedio legendarnog Zica. U debiju je pobijedio Trinidad i Tobago 2:0. Godine 2007. je poražen od Saudijske Arabije u polufinalu Azijskog kupa, kao i u utakmici za treće mjesto od Južne Koreje nakon penala.
Osim je 16. novembra 2007. doživio moždani udar, a 26. novembra se probudio. Na mjestu selektora Japana ga je naslijedio Takeshi Okada.
Godine 2011. je FIFA na čelo Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH postavila upravo Osima, a on je pomogao krovnoj kući našeg nogometa da krene pravim putem i dovede nas do uređenja u kojem, slobodno se može reći, danas uživaju čelnici bh. nogometa.
Izvor: klix.ba
